Miroslav Tuđman: Bošnjačka politika poput Miloševićeve vodi uništenju BiH

Ovaj sveučilišni profesor poziva Hrvate u BiH na okupljanje i upozorava da bošnjačka politika izražena kroz SDP i SDA najsnažnije radi na dezintegraciji Bosne iHercegovine.

Što, prema Vašemu mišljenju, govore posljednji rezultati izbora u Bosni i Hercegovini?

Potvrdila se svojevrsna paradigma na izborima u Bosni i Hercegovini da hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne biraju Hrvati nego drugi. U ovome slučaju vrlo konkretno Bošnjaci su izabrali Željka Komšića. To je samo dokaz da Bosna i Hercegovina nije ono što bi trebala biti. 

A trebala bi biti zajednica tri konstitutivna naroda koja bi u svim elementima morala biti ravnopravna. To se prije svega odnosi na Hrvate koji ne mogu birati svoje predstavnike, a kamoli preuzeti svoj dio odgovornosti da preurede Bosnu i Hercegovinu tako da i oni budu zadovoljni.

U jednom od intervjua koje smo radili rekli ste da je uvjet Europske unije za priznanje BiH bio unutarnji preustroj zemlje u tri federalne republike. Kada se uz to povuče paralela s daytonskim rješenjem, može li se reći da su posljednja događanja u duhu i tog nepravednog sporazuma?

Nije u duhu Day tona jer je podloga za donošenje Daytona bio Washingtonski sporazum. Na određeni način se zaboravlja kako je Dayton podrazumijevao demontažu Hrvatske republike Herceg Bosne, ali i Vlade u Sarajevu kako bi se napravio ravnopravni odnos između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji. Radi se jednostavno sve suprotno od toga stoje u Daytonu dogovoreno i mimo je svake pameti.

Na posljednjim izborima se dio alibija u Zagrebu i dijelu Crkve za izbor člana bh. Predsjedništva pronalazio u hrvatskom nedogovoru zbog čega su političari dobivali teške kritike. Kakve pouke treba izvući iz sadašnjeg rezultata izbora i je li problem samo hrvatska nesloga? Kada bi se ovaj model proširio na cijelu Bosnu i Hercegovinu, onda bi Bošnjaci mogli izabrati sva tri člana Predsjedništva. 

Dakle, mogli bi dominantno odlučiti tko će biti i srpski, a ne samo bošnjački član državnoga vrha. U tome smislu postalo je bjelodano jasno da stvari u BiH na ovaj način više ne mogu funkcionirati. Što Vi očekujete u tome smislu, u kojem pravcu se trebaju dogoditi promjene u BiH?

Podsjetit ću da se devedesetih godina govorilo daje BiH Jugoslavija u malom. Jugoslavija se upravo raspala jer se nije uspjelo zadovoljiti nacionalne interese svih njezinih članica. Prema tome, BiH može funkcionirati samo kao zajednica tri ravnopravna konstitutivna naroda. Treba se organizirati tako kako bi i Hrvati dobili svoje institucije koje će štititi njihove interese. Odnosno, da budem jasan, da Hrvati dobiju svoj entitet bez obzira kako će se zvati.

No ide se i korak dalje. Dvije izrazito nacionalno obojene bošnjačke stranke SDP i SDA žele obnoviti vlast Alijanse s vladama u kojoj ne bi bili predstavnici za koje su Hrvati glasovali. Kamo taj koncept vođi?

Teza koju potura SDP kako nacije nisu važne je jedna od različitih varijacija koje su u BiH prisutne stotinu godina. Na taj se način žele zanemariti pitanje nacionalnosti ili je svesti u sferu privatnoga pitanja. Sve to radi se kako bi se stvorila jedna nacija i radi se o unitarnoj koncepciji Bosne i Hercegovine. U svijetu, iako s jedne strane postoji intencija integriranj a, s druge strane zadržava se snažna potreba za isticanjem i očuvanjem nacionalnog i kulturnog identiteta. 

U BiH kod dijela Bošnjaka prevladava opcija koja je neodrživa i sada, de facto, vodi uništenju Bosne i Hercegovine. Zbog toga se Hrvati moraju ujediniti i stati zajedno i zatražiti takva rješenja prema kojima će svi narodi biti ravnopravni i jednaki.

U određenim političkim, crkvenim i intelektualnim krugovima je pokrenuta inicijativa o stvaranju svehrvatskog saveza nasuprot bošnjačkoj Alijansi. Kako na to gledate?

U svakom slučaju, to je dobar način da se snažnije postave zahtjevi. Tek kada se osigura zajedništvo hrvatskih političkih stranaka, Crkve, intelektualaca, naroda, moguće je dobiti kolektivna prava. Nakon toga je racionalno govoriti o političko mepluralizmu. No, dok se to ne dogodi, tu ne smije biti nikakvih razloga i mora se zajedno nastupati. 

Nije li pomalo apsurdna, pa i ponižavajuća situacija da hrvatsku poziciju sada održava Republika Srpska koja se protivi i ukazuje na opasnosti nadglasavanja?

To je jedan apsurd, a drugi je da je jedna ovakva bošnjačka politika ujedinila i približila Hrvate među njima samima. To samo govori da su nacionalni interesi ono što je konstanta, a da u tome smislu treba tražiti partnere i tražiti optimalna rješenja.

Očito nitko Hrvatima ništa neće dati na pladnju. Je li ostvariva mogućnost uspostave hrvatske federalne jedinice i o čemu to ovisi?

Mislim da jeste. Svi razumni ljudi će to tako i shvatiti. S druge strane, svi procesi koji su vođeni prije jednog takvog krvavog rata rezultat su Miloševićeva recepta za Jugoslaviju, jedan čovjek jedan glas. To je upravo ono što sada Bošnjaci pokušavaju primijeniti kao model rješenja u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica je vidjela da to ne funkcionira pa je dala zeleno svjetlo za samostalnost Crne Gore i Kosova. Svi oni koji žele da Bosna i Hercegovina opstane, morat će ići za rješenjem da se formira s tri federalne jedinice. 

Čini li u tome Zagreb dovoljno kao logistika Hrvatima u BiH i kako gledate na činjenicu da su Mesić i Milanović bili na predizbornim skupovima SDP-a BiH koji radi protiv interesa i nastoji eliminirati Hrvate iz BiH iz vlasti?

Hrvatska politika s jedne strane ima obvezu kao potpisnica Davtonskog sporazuma. Dakle, ima obveze i pravo davati potporu Hrvatima, ali i raditi u interesu Bosne i Hercegovine kako bi se stanje u ovoj zemlji popravilo. Na to ih potiče potpis iz Davtona. Nažalost, to se deset godina ne događa i ta se potreba nazočnosti negirala. Dokazivalo se od samoga Mesića nešto što se zapravo ne može dokazati. S druge pak strane, imate Srbiju i Tadića koji i na izbornim skupovima i javno daje potporu Dodiku i Republici Srpskoj. U tome smislu hrvatska politika treba zauzeti daleko odgovorniju ulogu zbog same Hrvatske, Hrvata u BiH ali i same Bosne i Hercegovine. Spominjala se deklaracija o potpori Hrvatima u BiH čije se donošenje u Hrvatskom saboru odgađa punih deset mjeseci. 

Nije to, čini se, samo problem oporbe u Hrvatskoj?!

Aktualna vladajuća koalicija, ali i oporba odrekli su se ideologije. Ukupna hrvatska situacija, gospodarstva, moralna, kulturna kriza jest rezultat neimanja strategije vlastitog razvoja, a onda to uključuje i strategiju prema regiji, napose prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini. To je zapravo razlog zašto nemamo deklaracije, jer ne-mamo nikakve politike. Međunarodna zajednica, kako god to zvučalo kao kovanica, jest potpuno nesložna prema Bosni i Hercegovini i kako je urediti da funkcionira. 

Je li to dodatan motiv Hrvatima i hrvatskim strankama da se konačno svi okupe i da nakon Kreševske deklaracije konačno kažu stoje njihov konačni cilj?

Imate činjenicu da je međunarodna zajednica sama protutječna unutar sebe i zbog toga je jedino suglasna da se zajedno vrijeme odgodi rješavanje pitanja Bosne i Hercegovine. S druge strane, kada bi sva tri naroda bila suglasna o rješenju koje žele postići, onda bi se to rješenje u kratkom roku moglo provesti. Budući da te dvije stvari nisu na dnevnom redu, onda se stvara još veći pritisak na Hrvate da se dogovore te vrlo odlučno i precizno kažu što žele.

Vaše stajalište je poznato i podupire ga najveći broj Hrvata u Bosni i Hercegovini...

Jasno, to je hrvatski entitet koji bi jamčio stvarnu, a ne samo formalnu konstitutivnost i ravnopravnost.

Izvor:vecernji list