Ljubav u troje

Samo da ne bude po onoj: Zna đavo i Bibliju citirati ako mu to ide u prilog.

Hrvatima je svaka podrška dobro došla. Kamo sreće da pomoć dođe i iz Sarajeva. U tom slučaju Dodik ne bi imao priliku Hrvatima nuditi hladni oblog. Kakvu god podršku hrvatski političari tražili ili dobijali, samo neka ni s kim ne vežu više stijeg. Takva rabota nije donijela koristi ni s maticom Hrvatskom, a osim zla, pogotovu ne sa muslimanima-Bošnjacima. Opeći se po treći put na istom mjestu, bilo bi i glupo i suvišno. Vezivanje stijega slično je zapetljanim crijevima. Lako se zapetljaju, ali je otpetljavanje bolno i krvavo. Jednom su nas takvi čvorovi  već koštali tisuće života, protjerivanja, izgubljenog teritorija, marginalizacije i na kraju ono najgore, raskola u hrvatskom narodu. Zato, makar za neke podrška dolazi i iz neželjenih ruku, nitko normalan ne može biti protiv podrške, suradnje i pomoći, ako je ona na dobro hrvatskog naroda. Ionako se ne možemo svađati do sudnjega dana. Prije ili kasnije mora se krenuti s uvažavanjem i razgovorom. Što prije, to bolje. Ali s oprezom kao savjetnikom! Jer, džabe sira ima samo u mišolovci.

Na istoj konferenciji za medije Dodik je izjavio: “Dvije stranke, već duže usuglašeno djeluju u vezi sa svim važnijim pitanjima, ne da naprave problem nekoj trećoj strani, već zato što se "mnogi naši interesi poklapaju". Okey. Suradnja da, ali.... Hrvati ne smiju opet završiti s nekim u krevetu jer je vec dokazano, takav brak završava tragično i to prije nego mlada izgubi nevinost. Ući u politički brak s nekim u BiH nalik je na otrovnu gljivu. Primijetiš tek kad je kasno.

Zbog čega i koliko Dodik želi pomoći Hrvatima i zašto Hrvati prihvaćaju njegovu pomoć?!

Dok Dodik vlada polovinom BeHa u kojoj mu bar trećina teritorija ne pripada, muslimansko-bošnjacka megalomanija za sebe traži cijelu BiH, što je moguće ostvariti isključivo ukidanjem entiteta i unitarizacijom države. Jedino se Hrvati drže zubima za zrak.  I, ne bi li im udijelili neku ckravicu od teritorija, već petnaest godina pokušavaju žonglirati između međunarodne zajednice, Sarajeva i Banja Luke. Za sve bivše, sadašnje i buduće svađe i dogovore, zec leži upravo u tom grmu?! Jedni bi pola BiH, drugi cijelu, a Hrvatima, ako ne uzmu ponuđene mrvice, ostaje samo šaka u čelo.

Trenutna stvarnost BeHa Hrvata izuzetno je teška i bez podrške jednog od druga dva povlaštena naroda koji su trenutno zaokupljeni međusobnom borbom za prevlast, realni izgledi za poboljšanje svode se na mršavu mogućnost dobitne kombinacije lota. Kad su u pitanju prava Hrvata u BeHa, Sloboda je tek kip u New Yorku! Pogotovu ako se zna da iza Banja Luke stoje Srbija, Rusija, Engleska i ponešto Francuska. Iza Sarajeva stoje Turska, sve islamske države i respektabilan dio međunarodne zajednice, dok je BeHa Hrvatima čak i Hrvatska okrenula leđa. Što zbog egoizma, što zbog ucjena kojim se uvjetuje hrvatsko članstvo u EU. Iako najstariji narod u BiH, zbog neopravedne i neodržive dvoentitetske podjele u kojoj se tri noge suludo trpaju u dvije cipele, Hrvati su svim nabrojanim čimbenicima istovremeno i višak od kojeg se dobija glavobolja, ružno pače, ali i neželjeni vruć kesten kojeg se rado prebacuje iz ruku u ruke. Ispada, Hrvati su krivi što su živi???!!! Ako u međuvremenu ne dođe do poštenog dogovora, bolje dane Hrvati u BiH mogu očekivati tek ulaskom Hrvatske u EU, jer tada će hrvatski glas, pored NATO-a, govoriti i snagom 28 zemalja EU-a, što se sigurno neće moći više ignorirati. Do tada, nema drugog izbora nego opstati i preživjeti.

U R. Srpskoj praktično i nema respektabilan broj Hrvata jer su protjerani.  U povratak raseljenih je teško vjerovati jer nitko ne vjeruje u tuđu vlast. I to ne samo u R. Srpskoj, nego ni na nivou cijele BiH.  Ljubav bratstva i jedinstva u  prošlom ratu dokazala je da oni koji vjeruju drugima, oni svoje vjerovanje plate životima. Ne voli te više ni tvoj, a kamo li tuđinac. Sve kad bi se vlast i promijenila, većina protjeranih ne bi se vratila jer su se i oni i njihova djeca kroz  posao, školovanje, kuću ili stan već među svojima “snašli”. Realno, Dodik bez parlamenta u Banjaluci ne može sam donositi sudbonosne odluke, ali svojim utjecajnim angažmanom, koji vodi ka ravnopravnosti Hrvata kroz treći entitet, i te kako može  dokazati da se ne mora obistiniti ona izreka: „Kakav otac, takav sin“.

Svojim zadnjim izjavama za “Fenu”, o hrvatskom TV kanalu, trećem hrvatskom entitetu i o Posavini, Dodik dokazuje da je na najboljem putu. Dodik: “RTRS uskoro počinje s emitiranjem kanala na hrvatskom jeziku koji bi uređivali autentični Hrvati umjesto Sarajevu podobnih poltrona a odašiljači te TV kuće bit će dodatno postavljeni uz granicu RS-a prema Federaciji kako bi program na hrvatskom jeziku mogli pratiti ne samo slobodni Hrvati u slobodnoj Srpskoj nego i oni utamničeni u Tamnici zvanoj Federacija kazao je cinično Dodik.”

O vraćanju Posavine Hrvatima i navodne izdaje kojom politiziraju Sarajevo i njemu podobni “Hrvati”, Dodik je izjavio slijedeće:

“Oni Posavinu danas koriste kako bi među BH Hrvate unijeli nemir a ja sam davno rekao, o Posavini možemo razgovarati ali ne u ovom paketu  razgovora.  Posavina je isključivo srpsko hrvatsko pitanje. I nije dio ove faze razgovora.  Bošnjački političari odrekli su se Posavine onaj dan kada je Armija BIH mirno promatrala kako Posavine pada u srpske ruke. Pametni su shvatili.”

U to ime Posavci ali i Hrvati iz drugih BeHa regija, i onako se mole “Samo reci riječ i ozdravit će duša moja!”. Javna je tajna što je Dodki detaljnije šapnuo hrvatskim političarima ali daleko od očiju javnosti -” Treći entitet je realnost. I vi to znate. Prva faza – Izborite se za svoj entitet, a ja ću podržati. U njega idu Orašje, Dmaljevac, Odžak i dio Dervente i Broda. Druga faza - Osim Modriče, veći dio Posavine minus koridor. Naravno, u zamjenu za područja oko Grahova i Drvara. Ali se prvo izborite za treći i ne pričajte o tome glasno dok za to ne dođe pravi trenutak jer želim sačuvati mir u svojoj kući.”! Dodik razmišlja matematički- ako bi i Hrvati dobili svoje entitet, onda i R. Srpska (u umanjenom izdanju), takođe ima opravdanje za svoje postojanje.

Na drugoj strani, muslimani-Bošnjaci ne žele ni čuti za hrvatski entitet jer tek onda nemaju šansu ukinuti entitet R. Srpsku bez čega, isključivo muslimansko-bošnjacka BiH, ostaje zauvijek tek nedosanjani san. Zato što apsolutna većina Hrvata i hrvatske političke, intelekutalne i vjerske elite, podržava treći hrvatski entitet, Sarajevu ne pada na pamet suradnja s Hrvatima, ali ni sa Srbima. Oni pred međunarodnom zajednicom kukaju, nad Hrvatima se iživljavaju, a Srbe žele prevesti žedne preko vode. Zahtjevna je to i izlišna politika! Kao bosanski lonac - puna rupa. Naravno, ako isključivo muslimansko-bošnjačka BiH nije nekima po ćeifu, što im je činiti neki dan je poručio Haris Silajdžić: „Svi kojima se ne sviđa mogu lijepo da odsele!“

Slične poruke još prije su odaslali SDP-ovci Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić, ili Niko Lozančić glasačima HDZ1990 na izborima 2006. Naravno, tu je i Muhamed Filipović, B. Izetbegović, Radončić, efendije Smajkić i Cerić, ali i mnogi drugi koji čine poduži spisak. Ako Hrvati ne znaju kako bi  prošli u unitarnoj BiH, neka se prošeću Sarajevom i Zenicom. Tamo se prijenos “toleranicje i ravnopravnosti” na muslimansko-bošnjacki način emitira uživo, i to 24 sata na dan! Paradoks “Made in Sarajevo” je i to što se “Bosnistanci” ubiše od iskazivanja “ljubavi” prema Hrvatima, a za razliku od Banja Luke,  pored negiranja hrvatskog prava na treći enitet, Sarajevo kopa i nogama i rukama protiv hrvatskog TV kanala i pri tome konstantno servira “kahvu mrznje” među Hrvate i Srbe?! Valda po onoj- zavadi pa vladaj. U Federaciji, ili poštenije, u muslimansko-bošnjačkom entitetu, Hrvati su stiskani na mali prostor na kojem se bore za opstojnost jer ih muslimani-Bošnjaci sve više potiskuju i, isto kao u R.Srpskoj, svim mogućim spletkama otežavaju im povratak na njihova ognjišta odakle ih je u zadnjem ratu protjerala muslimanska vojska ili tzv. Armija BiH.

Na onim područjima gdje su se Hrvati obranili od muslimanske vojske i gdje su još uvijek relativna većina, ili su u pat poziciji, čak i tamo muslimani-Bošnjaci institucionalnim nasiljem nastoje majorizirati Hrvate. Eto, do jučer su Srbi vikali; gdje je srpski grob tamo je i Srbija, a danas muslimani-Bošnjaci izgubiše avaz vrišteći; gdje god je islamski nišan, tamo je Bosna naša. Zato u Mostaru ili Vitezu nije nikakav problem strpati čak 20 Muslimana u jednu telefonsku govornicu. Kako?! Ma, samo im kažeš -  Nije vaša, nego je hrvatska.

Pored toga što BeHa Hrvati imaju nezavidno specifičan položaj kojem bi, odbijanjem ponuđene podrške, dodatno stali na krvavi žulj, u prošlom ratu u  različitim dijelovima BiH svi Hrvati nisu imali istog neprijatelja što pri donošenju odluka od hrvatskih političara zahtijeva mjerenje na apotekarskoj vagi i to od regije do regije. Samo tako mogu se ispoštovati osjećaji i interesi cjelokupnog hrvatskog naroda. Pri tome se ne smije zanemariti redoslijed prioriteta.Inače nam slijede novi raskoli i teorije zavjera i navodnih izdaja. Ništa protiv “bilateralnih” sporazuma, ali takvi sporazumi imaju smisla tak ako se unutar hrvatskog naroda postigne dogovor koji nije lako postići, ali nije ni nemoguće! Zbog manjeg broja hrvatskih birača u odnosu na druga dva naoroda, ovog puta u hrvatskom gnijezdu mora se izbjeći sarajevsko “kukavičje jaje”, makar ga snijela i kokoš poput Zlatnog ljiljana. Hrvati moraju izaći na izbore samo s jednim predsjedničkim kandidatom do kojeg bi se došlo dogovorom hrvatskih stranaka. Pri biranju, na prvom mjestu ne smije biti stranačka pripadnost nego kvaliteta, makar kandidat bio i neovisan.

Tom svehrvatskom interesu nije od pomoći zadnja Čovićeva poruka iz Banja Luke makar njegovu izjavu, pored Dodika, podržala i Mara gatara: “Još je rano govoriti o imenu predsjedničkog kandidata, ali će on sigurno biti predstavnik HDZ-a. Predložit će ga Predsjedništvo stranke u svibnju, nakon što budu službeno raspisani izbori.” Solirati sa svojim HDZ kandidatom, ignoriranje je stvarnosti i boljitka. Takve Čovićeve izjave, svehrvatskim interesima su prst u oba oka. Pogotovu što i sam kaže: "Aktualna ustavna pozicija hrvatskog naroda u BiH katastrofalna je i to ne treba skrivati. Sviđalo se to nekome ili ne, treba kazati da su Hrvati danas ustavno nejednakopravni s druga dva konstitutivna naroda u BiH."

Čović bi morao znati, ako Dodik želi biti korektan prema hrvatskom narodu, a ne samo njemu sklon , onda će Dodik bez iznimke podržati svakog kandidata kojeg hrvatski narod sebi izabere. Isto kao što će ga bez iznimke muslimanska elita pokušati rušiti i glasačkim inženjeringom preglasati. Ne kaže se zalud kako prijatelje stvara sreća a nesreća provjerava. Što prije provjerimo, tim bolje za nas jer rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.

U svakom vremenu bilo je teško biti pošten. Danas pogotovu. Očevidno, u BeHa trojnoj ljubavi svatko svakog vara. Čim prilike to dozvole, tko nabije - taj dobije. A oni koji hoće priliku uvijek nađu. Prema Hrvatima nitko ne treba, niti mora, biti dobar - nego korektan. Jer, korektnost je i više i bolje od dobrote. Sva tri naroda u BiH trebaju jednog poštenog geometra koji će razgrančiti entitete ni po babi ni po stričevima već po pravdi.

Ogradi pošteno svoje, a onda, čist račun - duga ljubav!

Crovata/posavski-obzor.info