Krov po nacionalnom ključu: Zašto fra Stipan Radić nije vjerovao svojim očima

kruha, kojeg je za mnoge danas u BiH sve manje, organizacija na čijem je čelu fra Radić želi unijeti u svaki dom. No, skromni fratar ne brine samo o tome, što najbolje zna Goraždanka Tomica Matović, koja se prije deset godina vratila iz izbjeglištva sa sinom Borisom i unukom Milanom.

Bez popisa stanovništva teško je govoriti o brojkama, ali fra Radić ima podatke iz župne knjige. Godine 1971. u Goraždu je živjelo 179 osoba hrvatske nacionalnosti ili 0,5 posto stanovništva. Trideset godina kasnije ih je 85-ero. Danas ih desetak dolazi u crkvu. „A vjerojatno ih ima još toliko", kaže fra Radić.

Vjerojatno postoji drugi razlog

U ratu na kuću Matovića, na liniji razgraničenja, pale su granate, potpuno uništivši dio krova i stvorivši više otvora u armirano-betonskoj ploči.

„U kakvom se stanju nalazila, najbolje pokazuje nalaz vještaka građevinske struke iz prosinca 2003, koji sam priložila uz zahtjev za dodjelu donacije iz Zajedničkog projekta '08", objašnjava Matović u jednoj od svojih brojnih žalbi, napominjući da je ona jedva nešto sama, i malo uz pomoć Županije, uspjela skrpiti. No, krov i danas prokišnjava i urušava se.

Tada se Matović našla na šestom mjestu općinske preliminarne liste potencijalnih korisnika donacije.
„Međutim, na moje veliko iznenađenje, predsjednik Komisije za odabir korisnika pomoći za rekonstrukciju stambenih objekata u općini usmeno mi je saopćio da se ne nalazim na konačnoj listi. Razlog? Naveo je da nisam prošla postupak revizije nadležnog federalnog ministarstva. U namjeri da provjerim točnost te informacije, telefonom sam kontaktirala službenicu tog ministarstva gđu Zehru (033-550-712), koja mi je rekla da informacija nije točna, te da vjerojatno postoji drugi razlog...", piše dalje Matović, koja se potom obraća načelniku Općine i predsjedniku spomenute komisije, upozoravajući na to da se donacije dodjeljuju onima koji kuće odmah prodaju ili ne žive u njima.

Iako odgovor ne dobiva, konkurira i naredne godine, ali tada ne dolazi ni na preliminarnu listu.
„Smatram da se općinska komisija diskriminatorski odnosi prema meni zato što sam po nacionalnosti Hrvatica! Na preliminarnoj listi nalaze se samo lica bošnjačke i srpske nacionalnosti. Znači li to da ja nikada neću moći dobiti donaciju, jer za Hrvate u Goraždu nema donatora za obnovu uništene imovine? Koliko dugo moram čekati da se takav donator pojavi? Hoće li se krov na mojoj kući do tada srušiti i proizvesti nesagledive posljedice" piše Tomica Matović, napominjući: „Prije pet godina je traženo da djeca daju suglasnost jer je kuća na moje i na ime moja dva sina, to sam prezentirala i opet su donacije samo dodijeljene povratnicima Srbima i Bošnjacima!"
Goraždanka dalje piše u svom prigovoru: „Usmeno mi je predsjednik općinske komisije rekao da me odbacila federalna komisija a pomoćnik načelnika za povratnike je rekao da ja kao Hrvatica ne mogu proći."

Ozakonjenje etničkog čišćenja

Ni Tomica, a ni njen sin ne rade. „Primam samo invalidninu od 42,60 KM", ističe žena kojoj je prošle godine konačno stiglo službeno pismo.
„Nisam mogao vjerovati da se može tako napisati" priznaje fra Stipan Radić.
Općinska komisija je, odbijajući prigovor, objasnila da je „javni poziv bio raspisan za obnovu i rekonstrukciju objekata za povratnike bošnjačke i srpske nacionalnosti, a vi ste se deklarirali kao pripadnica iz reda hrvatske nacionalnosti."
„Doista mi ne preostaje ništa, nego da se kupim odavde", ogorčeno nam jučer govori Matović.

„To je ozakonjenje etničkog čišćenja"smatra fra Stipan, napominjući da on na primjer iz Goražda gleda principijelno. „Isto se dešava i povratnicima bošnjačke i srpske nacionalnosti u drugim sredinama. Mogao bih shvatiti da udruženje ili asocijacija imaju nacionalni kriterij pri odabiru, ali da to bude kriterij državnog tijela!!! Ali, zašto su onda govorili gospođi Matović da angažira vještaka, zašto su od nje tražili raznu dokumentaciju, da bi na kraju 'primijetili' tko je ona" pita fra Radić, dodajući da dobro zna kako teško žive svi ljudi u Goraždu, no „ne bi li manjine trebalo da budu prioritet, svugdje, naravno!?"
„Meni su mnogi obećali da će pomoći gospođi" govori fra Stipan Radić, koji je o slučaju informirao i predsjednika FBiH Živka Budimira i dobio još jedno obećanje.

A zima je u Bosni duga i hladna.

| Oslobođenje