Kako je Komšićeva pobjeda učvrstila treći entitet! Predsjednik Hrvata odsad stoluje iz Mostara

Dragan Čović
...nazovimo je još i pirovom pobjedom, bilo je jasno da mu nije svejedno i da je upravo on možda grobar Bosne i Hercegovine - čovjek koji bi ako ova država ne uspije mogao postati jedan od najomraženijih ljudi u njenoj povijesti.

Već sada, njegova vladavina podsjeća na Kaligulu u početku izuzetno popularnog rimskog cara koji je kasnije obolio i postao luđak, a kako je završio, pitajte njegove čuvare. Ili možda na kralja Leopolda II koji je "Slobodnu Državu Kongo" koristio kao privatnu koloniju i stekao ogromno bogatstvo dok mu je narod umirao od gladi, a demografska slika pala za 50 posto. S obzirom da je Komšić uveo izraz "Antidaytonska BiH" koja bi mogla to uzeti i za službeni naziv, onda usporedba s Leopoldom II nije daleko od istine. Pogotovo zbog činjenice da je upravo u prvom mandatu nezakonitog Komšića vladala najveća recesija u BiH (od 2006. do 2010.), a u drugom mandatu nezakonitog Komšića (od 2010. do 2014.) počeo je najveći egzodus s ovih prostora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve ovo potvrđuje da je u Predsjedništvo BiH ušao diktator, karijerni političar, destruktivac i promotor mržnje među narodima.

A kako dani budu prolazili Bošnjaci će početi shvaćati gore napisane teze.

Jer ako je preusmjeravanjem glasova za Željka Komšića cilj bila borba protiv trećeg entiteta svojim potezom su dali legitimitet trećem entitetu, novu snagu hrvatskim područjima koja nisu u nekim slučajevima dobro funkcionirala, ojačali HNS i HDZ BiH do te mjere da je narod doslovno homogeniziran u projekt, a činjenica je i da je HNS ostvario najbolji rezultat od svog utemeljenja. Čak je i Dnevni Avaz danas napisao da se praktički vlast ne može sastaviti bez HDZ-a BiH i HNS-a, a međunarodna zajednica je poslala jasnu poruku da neće baš dopustiti mahinacije kakve su bile u vremenu "alijanse" ili pak "platforme" jer svjesni su da onda ulaze u fazu igranja s državom i mirom ne samo u njoj nego u puno širim razmjerima.

I naposljetku, Mostar je apsolutno nakon ovih izbora glavni grad Hrvata, u rangu Banja Luke za Srbe i Sarajeva za Bošnjake. Iako je postojao ured hrvatskog člana Predsjedništva u Mostaru, on je bio više pro forme jer je Dragan Čović zbog dužnosničkih, predsjedničkih obveza morao vrijeme provoditi u Sarajevu. Sada ne mora često biti u Sarajevu kao prije, sada će kao pravi predsjednik, legitimni jer ga je izabrao hrvatski narod, kao prvi čovjek svehrvatskog projekta HNS-a i predsjednik HDZ-a BiH moći stolovati u Mostaru odakle će na dohvat ruke imati sve hrvatske prostore i više biti upoznat s djelovanjem ljudi i životom naroda na terenu. Funkcija predsjednika Federacije BiH ili neka druga uopće mu nije potrebna. Zašto bi trošio vrijeme s nevažnim pomoćnicima veleposlanika sumnjivih namjera koji mu neće donijeti nikakve bodove? Nema više potrebe za tim, sada Dragan Čović može puno više lobirati za hrvatsku poziciju. U ove četiri godine stekao je poštovanje i vodstva Europske unije jer je na mišiće, s žestokim opstrukcijama bh. političara bliskih Erdoganu, predvodio europske procese u ovoj zemlji. Stekao je i poštovanje brojnih američkih dužnosnika, na kraju krajeva postoje i fotografije koje potvrđuju da je razgovarao u četiri oka s Donaldom Trumpom. Jasno je da Dragan Čović, kao predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH s plebiscitarnom podrškom Hrvata u BiH, sada ima još veću moć i htio to netko priznati ili ne, neprijateljskim činom prema Hrvatima treći entitet je dobio stvarnu snagu.

Sarajevski Kaligula Željko Komšić koji je dao legitimitet odbojnosti Hrvata prema vlastitoj državi učvrstivši snagu trećeg entiteta više ne može mirno spavati. Na putu je da postane najomraženija osoba u povijesti zemlje, a kada mržnja krene s još jačim žarom pokazivati će je oni koji su ga izabrali.

Grude.com