J. Zovak: Lovačke bajke

Optužujući u svojoj knjizi sve i svakoga, Zovak u stvari interpretira lov na vještice što je sigurno alkemija za dušu onih koji su, kao i on sam, na bojišnici dali sebi tako jak vjetar u leđa, da im je od peta stražnjica dobila modrice. Nije poznato je li se tako zarađene modrice takođe uračunavaju u postotak invalidnosti?! Kao pripadnik 108. brigade HV-a, Zovak je na posavskoj bojišnici proveo šest mjeseci koji mu sad služe kao temelj za „stručnu“ analizu i moralno pravo kojim za izdaju optužuje druge a ne samog sebe iako je upravo on bez odobrenja nadređenih napustio bojišnicu (?!) što je očito u skladu s njegovom časničkom čašću. Nepoznato je što to Jerka uopće kvalificira za ovu temu?! Očito samo bacanje prašine u oči kako bi opravdao svoj sramni čin neposluha i bježanja s borbenih položaja koji su na čuvanje bili povjereni i zapovjeđeni njegovoj 108. brigadi HV-a. Očito, Zovak zaboravlja: Ne samo kad je izdaja poražavajuća, nego čak i kad je povoljna, izdajnik je uvijek gnjusan.

Službeni stav hrvatske politike i hrvatske vojske kaže  kako su za pad Bosanskog Broda i cijele Bosanske Posavine krivi 108. slavonsko brodska brigada, 101. bosansko brodska i 3. A gardijska brigada jer su te tri brigade prije pada Posavine, uslijed neposluha i bez naredbe,  faktički bez borbe napustile svoje položaje na bočnoj obrani B. Broda  tako da se srpska vojska doslovce ušetala u B.Brod koji je u međuvremenu bio par dana doslovce prazan. Ulaskom srpske vojske u B. Brod glavnina HVO i neke postrojbe HV-a  u dubinskom bojištu prema Doboju, ostale su u polu okruženju uslijed čega je došlo do  pucanja obrambene koncepcije, pada borbenog morala, rasula u vojnim postrojbama i shodno tome do raspada zapovjednog lanca. Oni koji su prvi napustili položaje oko B. Broda, prešavši preko Save ostali su  u Slavoniji, a neki su produžili u Zapadnu Europu gdje su im obitelji već bile smještene. Najveći paradoks je žalosna činjenica kako upravo iz tog klupka koje je prvo napustilo Posavinu, kreće bjesomučna, sustavna i konstantna kampanja o navodnoj tuđoj izdaji Posavine?! Iako je nakon gubitka Bosanskoga Broda i Posavine u svojim izvještajima glavnom stožeru u Zagrebu, osnovnim uzrokom za pad Posavine naveo samovolju zapovjedništava 108. u kojoj je i aktivno djelovao i sam Jerko Zovak, 3 A brigade i 101 brigade HVO-a, Stipetić je djelomično promijenio mišljenje jer je knjiga Jerke Zovka pružila i Stipetiću alibi koji ga oslobađa vlastite odgovornosti, što je Stipetić očito objeručke prihvatio. Njegova tvrdnja kako nije bio „obaviješten“ od strane politike, u svojstvu laži pada u vodu što najbolje dokazuje njegov intervju Nacionalu u 2007 god. Ako je politika aranžirala izdaju, valjda se do 2007 mogao informirati i biti obaviješten, ili je Stipetićeva obaviještenost vidjela svjetlo dana tek prosvjetiteljem Jerkom?! To neka svatko sam za sebe zaključi.

Petnaest godina nakon pada Posavine Stipetić 2007. god. u Nacionalu kaže: „Prvi put 108. brigada iz Slavonskog Broda je kao glavni nositelj planirane ofenzive bez mog znanja i dopuštenja preko noći napustila položaje i vratila se u Slavonski Brod, a drugi put je to bilo početkom prosinca 1992. kad sam sve već dogovorio s Tuzlanskim korpusom Armije Bosne i Hercegovine i njihovim zapovjednikom Željkom Knezom. Neugodno sam se iznenadio kad smo krenuli u akciju, a nismo čuli niti metka ispaljenog od strane Tuzlanskog korpusa, nisam mogao niti stupiti u vezu s njima.” S obzirom da Stipetić ima dvije oprečne izjave, one najbolje potvrđuju njegovo znanje taktičkog laganja mada loše kvalitete. Je li Stipetić lagao u prvom ili ovom sadašnjem izvješću?! Dokazi koje nam Stipetić i Jerko nude, govore kako je laž upravo ovo što sad govore i pišu. Stipetićevom zadnjom izmijenjenom izjavom, ipak se nije dala korigirati istina o samovolji 108. :“I dalje zamjeram što su izvlačenje počeli bez zapovijedi, ali ispričavm se zbog izjave da su kukavički pobjegli.“ I umjesto da je kao zapovjednik bojišnice, kaznio izdaju odnosno „povlačenje bez naredbe“! U znak zahvalnosti za dobijeni alibi u knjizi, Stipetić se autoru knjige i njemu sličnim uzročnicima pada Posavine, revanšira nuđenjem jednog alibija: „Žao mi je što sam takvu izjavu dao u trenutku kada nisam znao cjelokupnu situaciju koja je bila na ovom ratištu." ???!!! A što je s onom Stipetićevom izjavom Nacionalu 2007?! Ako jedan zapovjednik bojišnice nije znao u to vrijeme što mu se dešava na bojišnici, nije ni čudno što je ta bojišnica pala zbog takve “sposobnosti”.

Zbog vlastitih slabosti i grijeha ovaj dvojac prebacuje odgovornost na druge što nije nikakva novotarija. Poncije Pilat je na isti način prao ruke od odgovornosti za Isusovo raspeće. Još su neposluh i bježanija nagrađeni činom bojnika i 60%-nim jako unosnim vojnim invaliditetom . Međutim, to Zovku očito nije dovoljno nego pišući knjige o teorijama zavjere, zarađuje na nesreći hrvatskog naroda koju je on sam neposredno uzrokovao?! Za takvo spisateljstvo i nisu potrebni istiniti navodi nego đon od obraza.

Što je Zovak svojom knjigom dokazao javnosti, a što Stipetić svojim smušenim iskazima koje mijenja u taktu sekundare?! Kao što arhitekti svoje greške pokrivaju mramorom, tako i vojni zapovjednici svoje greške prekrivaju svojim izjavama i knjigama o tuđoj izdaji! U to ime njima dvojici, i onima koji su njima slični, preporučljiva  je jedna mudra izreka: “Vaši što rjeđi posjeti uvećavaju prijateljstvo.”!

Još je žalosnija Zovkova PTS teza o navodnom dogovoru Bobana i Karadžića od 06.svibnja 1992. u Grazu, jer u tom sporazumu se navodi upravo suprotno. Nepostojanje dogovora jer Hrvati Posavinu smatraju svojom, a Srbi svojom i upravo zbog tih oprečnih stajališta dogovor nije bio moguć!!! Inače, kakav je to mazohistički dogovor Bobana i Karadžića o navodnoj izdaji Posavine, kada su za nju poginule tisuće Hrvata i Srba???!!! Nasuprot Orašju, Gradačcu i dijelovima općine B. Šamac, u uspostavljanju “koridora” kojim spajaju okupirane teritorije, npr. Odžak i B. Brod za Srbe su apsolutno nebitni. Odžak i B.Brod najbolji su primjer da je pad Posavine isključivo pitanje i problem vojnih zapovjednika na terenu, od kojeg će oni bježati do smrti. Možda je neka klasična izdaja i  planirana, ali ona nije ugledala svjetlo dana. Posavina je prvenstveno pala jer se nije branio narod već prazne kuće. Tamo gdje je narod, usprkos svemu, ostao u svojim naseljima , tamo je obranjen i taj narod i taj teritorij što najbolje dokazuju Orašje, Boderište i dijelovi općine B. Šamac i Gradačac.

Na kraju ostaje zaključiti; autor i njegova knjiga, tek su manevarski ćorak.

Iako je sprska propaganda pred sam početak rata predstavljala posavske Hrvate kao do zuba naoružane ustaše koji već svojim očima kolju sprsku nejač, istina je da Posavci nisu bili ni organizirani, a ni naoružani jer u to vrijeme Hrvatska nije imala ni za sebe dovoljno oružja. HVO je djelovao više  kao dragovoljačka vojska, a ne vojska popunjena svim vojnim obveznicima. Što se tiče muslimana-Bošnjaka, u HVO su bili samo oni koji nisu uspjeli “na vrijeme” pobjeći i nikad nisu bili lojalni HVO-u nego Sarajevu i Izetbegovićevoj partiji SDA. Pogotovu nakon 93` kada je počeo muslimansko-hrvatski oružani sukob u središnjoj Bosni, Uskoplju i Hercegovini.

Fascinantano samoubojstvo logike je i to -  što svi oni koji izdaju i prodaju Posavine pripisuju Tuđmanu i Hrvatskoj (jer nisu poslali HV u Posavinu), isti su oni likovi koji Tuđmana i Hrvatsku istovremno optužuju i za agresiju na BIH???!!! Raznovrsna je to ekipa sastavljena od dijela muslimana-Bošnjaka, onih Hrvata iz Posavine koji su je prvi napustili, dijela nesposobnih časnika na terenu, komunističko-građanskih anomalija i daidžanskog klera koji se, umjesto božijeg poslanja bave demagogijom i gatanjem. Kad god vukući za vrh konca razmotate ovo klupko,  u njemu uvijek nađete ovu jednu te istu sjedinjenu ekipu teorija i zavjera oko koje se onda namataju konci njihovog simpatizerskog stada!