FOTO  IZVIĐAČI Mjesto gdje se djeca uče disciplini i novim navikama

Izviđači Trebinje
Privatni arhiv

Izviđačke zakletve već odavno nisu glavni repertoar svih osnovaca. Rijetki su oni koji su sada već veterani i koji svoju izviđačku karijeru ne prekidaju već prenose na mlađe generacije. Milica Pavićević, Trebinjka i vječiti izviđač je ponosna na svoje zvanje koje ustupa nekim novim klincima. I danas organizira izviđačke kampove, održava disciplinu i čuva red.

"Dan u kampu kreće oko 8 sati, gdje budimo djecu. Nakon jutarnje higijene i gimnastike, slijedi doručak. Kampovi su uređeni tako da svako jutro imamo postrojavanje, tj. provjeravamo jesu li svi tu. Zna se gdje tko stoji i ta neka pravila, koliko god da su stroga, poštuju se. 

Za kašnjenje postoje kazne i to je jedan od načina kako u svakom momentu držati disciplinu na potrebnom nivou", uvodi nas Milica Pavićević u park izviđača i nastavlja: "Nakon doručka, sređuju kućice, a moje kolege vodnici i ja sve to provjeravamo. Najbolja sređena kućica se uvijek nagradi, tj. ima motivaciju da izviđači uvijek lijepo održavaju higijenu u svojim sobama".

Ova skoro vojnička disciplina vaspitava mlade naraštaje i uči ih nekim poslovima, od kojih su često i kod kuće pošteđeni. Milica kaže da nakon doručka imaju jutarnju radionicu gdje se uče neke od izviđačkih disciplina, kao što je postavljanje šatora, učenje čvorologije i slično. 

Nakon toga dobivaju slobodno vrijeme i u 14 sati je ručak. Nakon ručka opet slijedi slobodno vrijeme, pa ide fizička aktivnost, nakon toga večera i priprema za kulturno zabavni program. Milica kaže da pored različitih vrsta zabave koje organiziraju, održavaju i tradicionalno 'pečenje kobasica', koje se sad već po navici, održava posljednju večer boravka u kampu.

Strogi režim rada je idealan za učenje odgovornosti i ozbiljnom pristupu u rješavanju zadataka. Pavićević ističe da je zadnjih godina došlo da smanjenja broja članova izviđača, ali da broj djece koji borave u kampovima uvijek raste.

Izviđači Trebinje

"Postoje situacije kada su roditelji dosta skeptični, kada su izviđači u pitanju. I dalje su stava da će se djeca ostavljati u brdu sa porukom da prežive. Izviđači uče preživljavanju, ali ih ne mučimo", kroz osmjeh kaže Pavićević za Hercegovina.info.

Možda su izviđači pomalo staromodni, pa trenutno nisu toliko popularni. Razvijanjem svijesti doveli bi izviđače na položaj koji zaslužuju, jer ono što mladi izviđači imaju priliku da nauče su stvari koje se ne uče u školi. Od postavljanja šatora, do spremanja nekih jednostavnijih jela. Biti izviđač znači snaći se u prirodi , a ne preživljavati u njoj.

Pavićević kao vodnik se trudi da bude dostupna 24 sata. Dok je na kampu, kaže da mora biti, ali se ona trudi da i pored toga bude dostupna u svakom trenutku.

"Nedavno se dogodila situacija da su u kamp došli stranci. Dijete im je dobilo temperaturu i mene su pozvali da odem sa njim u bolnicu, pošto doktor nije znao engleski, a oni ne znaju naš jezik. Uvijek se trudim da budem dostupna, koliko god mi to obaveze dozvoljavaju".

Iako je izviđače kao član napustila prije sedam-osam godina, prešla u red vodnika i dalje njeguje prijateljstva stečena kao omladinac, jer kaže, to je najvrijednije čovjeku što ostaje.

"Najvažnije što nosim iz izviđača su prijateljstva. Način na koji su ona stečena, u potpuno neobičnim okolnostima, je osnov za neke čvrste veze kasnije kroz život. Kod nas je bila grupa od 10 članova iz Trebinja, koji se i dan danas družimo i održavamo kontakte. Pored toga često se čujem i sa ljudima iz inozemstva koji su bili naši gosti. I da, zaista mislim da su prijateljstva ono najvrijednije što nosim".

Ugledajući se na Milicu Pavićević, možda će još netko poželjeti da stupi u ove redove, gdje se uči točnošću, iskrenošću, ali i gdje se stiču prijatelji za cijeli život.