ISPOVIJEST SUPRUGA PREMINULE TRUDNICE "Na porodu su mi ubili ženu i kćer. Dva sata nitko nije primijetio krvarenje..."

Bihać, kantonalna bolnica, preminule majka i beba

Živ sam, a mrtav, počinje svoju ekskluzivnu ispovijest za "Dnevni avaz" Anel Bećirspahić, suprug nedavno preminule porodilje iz Bihaća Azre Bećirspahić.

Javnost je ostala u šoku nakon vijesti da je prilikom poroda u Županijskoj bolnici u Bihaću, 17. ožujka ove godine, preminula 25-godišnja Azra, ali i njena beba, koja se trebala zvati Merjem.

"Ne mogu opisati u kakvom sam stanju, kao da sam zaleđen u vremenu. Živim, krećem se i kao da čekam dan da se probudim, ali znam da taj dan neće doći, pa molim Boga da i ja ubrzo preselim, da im se pridružim, jer sam živio za svoju obitelj, za ljubav, za njih dvije", govori Bećirspahić na početku razgovora.

Bojala se

Nakon brojnih neprespavanih noći i dana koje je proveo bez jela i pića, izgubio je 16 kilograma, ali je odlučio da se mora pokrenuti kako bi se izborio za pravdu koju zaslužuju njegove Azra i Merjem.

"Moja supruga je redovno išla na kontrole privatno kod dr. Blaževića i sve je bilo normalno. Nije bilo naznaka rizične trudnoće ili bilo čega drugog, znači potpuno zdrava i jaka žena koja se bavila sportom, i bilo je očekivano da će porod proći bez ikakvih problema", objašnjava Bećirspahić.

Dodaje da se pokojna Azra bojala poroda zbog priča koje su kružile o Županijskoj bolnici u Bihaću, ali i iskustva njene sestre koja se tu porodila godinu ranije.

"Ne prati se stanje trudnice, a ni djeteta i stišće se trudnicama stomak. To je ustaljena praksa", ukazuje Bećirspahić.

Azru je u bolnicu doveo 14. ožujka i svakodnevno su se čuli, jer je radio u Bosanskom Petrovcu.

"Oko 21 sat 16. ožujka sam pozvao suprugu, pričali smo kratko. Ja sam je ohrabrivao, govorio joj da će sve biti u redu i da se ne brine ništa, da se raduje jer nam stiže Merjem. Tad smo se čuli posljednji put", rekao je i dodao da je ostao kod svojih u Bihaću čekajući da se Azra porodi. Odlučio je da taj dan ne ide na posao.

Majčin poziv

Stigao je poziv. Zove ga majka. Kazala je da dođe do bolnice, a ona i ostatak obitelji već kreću.

"Na kapiji sam saznao da nešto nije u redu, majka mi je rekla da su zvali i da se nešto dogodilo Azri. Otrčao sam do rodilišta, gdje je pred mene izašla sestra i nije me pustila unutra. Došao je i dr. Komić, a na moje pitanje kako su supruga i beba, odgovorio je da je upravo došao u smjenu i pozvao me da uđem u nekakav ured. Uporno sam ponavljao da hoću da znam gdje su mi supruga i dijete, on je opet ponovio da je tek došao u smjenu i, prema informacijama koje on ima, obje su preminule", govori Bećirspahić dijeleći svoje bolno sjećanje.

Odgovore od liječnika tražio je satima. Ostali su tog dana u uredu od 8.30 do 14 sati.

"Dr. Žutić, koji je bio tu večer vođa smjene, govorio je i njegov odnos prema cijeloj situaciji je, nakon nekog vremena, postao tako nonšalantan i bezobziran, skoro pa da mu je bilo dosadno i naporno, a specijalizant, dr. Kečalović je bio uplakan dok je potvrđivao priču Žutića", govori Bećirspahić, koji u nastavku objašnjava kako je glasila priča liječnika.

Bez znakova

Prema onome što su mu liječnici rekli, porod je počeo u 23.50 sati. Novorođenče je rođeno živo, a navodno, kako mu je rečeno, stetoskopom su se čuli tihi i usporeni otkucaji srca.

"Bebu su prebacili na Odjel neonatologije, gdje dolazi bez znakova života. Radili su reanimaciju skoro sat, ali bezuspješno", objašnjava.

Zatim javljaju da Azra nije dobro i da ne može disati. Dali su joj dijagnozu tzv. trudnički šok. Uspavljuju je kako bi uradili porod posteljice, a nakon pola sata joj staje srce. Hitan krvni nalaz pokazuje da je trudnica izgubila puno krvi.

"Započinju s transfuzijom i dr. Žutić se odlučuje otvoriti trudnicu. Pozovu kirurga, a prilikom otvaranja abdomena iznenadi ih količina krvi. Oko 1,5-2 litra su usisali, a pola litra se izlilo po podu! Svima nama, a i njima je jasno da su zakasnili s dijagnozom. Nitko nije primijetio unutarnje krvarenje. Radili su splenektomiju u 2.20 i završili u 4.30 sati. U slučaju rupture slezene pri porodu, bitne su tri stvari - brza dijagnoza, agresivna transfuzija krvi te hitna splenektomija. Ništa od ovoga nije urađeno", potcrtava Bećirspahić.

Traži odgovore

Od liječnika traži odgovore, da kažu kada su dijagnosticirali rupturu slezene, kada su otpočeli s transfuzijom, a podatak o splenektomiji se nalazi u otpusnom pismu.

"Dakle, više od puna dva sata unutarnjeg krvarenja koje nitko ne primjećuje, iako su simptomi jasno ukazivali na to. Nakon toga srce staje još dva puta i kraj je bio u 7.21 sat ujutro...", govori na rubu suza.

Dodaje da je razgovarao s patologom dr. Durmiševićem, koji mu je kazao kako dijagnoza ne može biti trudnički šok, s obzirom na to da je krvni pritisak kod trudnice bio 60/30 te 164 otkucaja u minuti.

"Tu sam shvatio da su liječnici zeznuli i da sam izgubio sve njihovom greškom, a ne nesretnim slučajem. Uzrok smrti je prevelik gubitak krvi (unutarnje krvarenje zbog rupture slezene koja nije na vrijeme dijagnosticirana), a dijete je rođeno mrtvo, iako su se navodno čuli jedva čujni i slabi otkucaji srca. Dijete nije udahnulo uopće", objašnjava na kraju.