Interviju sa Ivanom Bradvicom izvršnim direktor za pravne, kadrovske i zajedničke poslove Aluminija d.d. Mostar

Izvršni direktor za pravne, kadrovske i zajedničke poslove Aluminija d.d. Mostar Ivo Bradvica, kao iskusan dugogodišnji pravnik, istaknuo je tvrde materijalne činjenice kako se radi o međudržavnom ugovoru između TLM-a i Aluminija d.d. Mostar koji je sklopljen 12. travnja 2007. godine te da u njemu ništa nije sporno. Ugovorom je predviđeno da Aluminij opskrbljuje TLM toliko kvalitetnim metalom da omogućava preskakanje jedne faze u preradi. Aluminij je isporučivao između 50.000 i 60.000 tona TLM-u. Zauzvrat Aluminij je dobivao struju od šibenskog TLM-a po formuli koja je uobičajena svugdje u svijetu kada je u pitanju ovakva vrsta ugovora.

Posljednjih desetak dana Aluminij je ponovno u žiži javnosti. Navodno ste dobivali električnu energiju od HEP-a po daleko nižoj cijeni od tržišne. Što je istina?

Cijena struje je bila vezana uz cijenu struje koju određuje Londonska burza. Cijena struje u cijeni metala bila je 28%. Svugdje u Europi cijena energije u metalu sudjeluje između 25 i 28 posto. Valja reći i da je ovaj ugovor bio dugoročan i da je na dan sklapanja ugovora cijena električne energije za Aluminij iznosila 40 eura po megavatsatu. Istodobno po tarifnoj cijeni električna energija se u RH prodavala za 34 eura. Iz ovog podatka se može zaključiti da je jedini tada profitirao HEP, odnosno država Hrvatska. Aluminij je dakle tada plaćao skuplju struju nego što je bila tržišna cijena.

Taj podatak je dosad apsolutno bio nepoznat!

Budući da se ovih dana spočitavalo Aluminiju da je nabavljao električnu energiju po povlaštenoj, daleko nižoj cijeni, potrudili smo se dobiti ove podatke koje daju drukčije svjetlo. Ne želimo parcijalno izdvajati podatke jer su već doveli po pogrešnih zaključaka. S druge strane, u ovome trenutku je, međutim, obrnuta situacija. Tarifna cijena je 36,7 eura, a mi po ugovoru plaćamo 33 eura po megavatsatu na što još stižu i troškovi prijenosa od osam eura.

Je li, međutim, u cijelosti gledano taj ugovor između TLM-a i HEP-a bio štetan za Hrvatsku, odnosno je li Aluminij najviše profitirao od njega kako se to tumači u dijelu javnosti pa se spominje cijena od 20 eura?

Na sklapanje ovakvog sporazuma TLM i Aluminij je motivirao poslovni, čisto ekonomski interes. Interes TLM-a je dobivati najkvalitetniji aluminij na svijetu po cijeni koja je njemu odgovarala. Blizina Mostara i Šibenika smanjuje troškove prijevoza. Interes Aluminija je bio dobiti sigurnu opskrbu električnom energijom. Uz 100 megavata se vezivala cijena energije na Londonskoj burzi metala. Aluminij se osigurao da se u slučaju poremećaja na tržištu, bilo povećanja cijene energije, bilo pada cijene metala, ne dovede u pitanje proizvodnja. Krajnje je netočno, ili rekao bih tendenciozno, reći da je cijena električne energije bila 20 eura po megavatsatu. Možda je bila jedan dan ili jedan mjesec.

Maloprije ste govorili o interesu Aluminija, TLM-a, HEP-a. Kome je u interesu da ova afera poprimi razmjere koje je poprimila?

Siguran sam da nije u interesu Aluminiju i TLM-u. Otvaranje ove afere, nažalost, jedne u nizu u posljednje vrijeme u RH, mislim da je više povezano s politikom nego s pravom ili ekonomijom. To je, prema mom osobnom mišljenju, raščišćavanje nekih političkih odnosa u RH u koje ne bih želio ulaziti. Međutim, stoji činjenica da se ovdje radi o međudržavnom ugovoru i da nijednoj ozbiljnoj državi, a iza HEP-a stoji država Hrvatska, ne bi palo na pamet raskidati ugovor naprasno, odnosno jednostrano.

Kakve su Vaše informacije, je li HEP raskinuo taj govor, što namjeravaju poduzeti?

Činjenica je da je 19. siječnja ove godine HEP jednostrano obavijestio TLM da raskida ugovor s njima. Međutim, isto tako je činjenica da se na realizaciji tog raskida nije ništa uradilo. I dalje se računi šalju po starim cijenama. Uspostavljeno je zajedničko povjerenstvo u kojemu su i naši predstavnici, TLM-a i HEP-a. Oni bi trebali načiniti korigirani ugovor s obzirom da HEP ističe da sadašnjim ugovorom ima gubitke. To im, međutim, ne daje za pravo raskidati dugoročni ugovor koji je na snazi do 31. prosinca 2011.

Kakve eventualne korekcije očekujete u tome ugovoru?

Mi smo već predstavili svoje zahtjeve ako bude došlo do izmjene ugovora od HEP-a. To bi se moglo sažeti u jednoj rečenici da cijena struja mora dijeliti sudbinu cijene metala na Londonskoj burzi.

Reagirala je Šibensko-kninska županija, ali i poglavarstvo Šibenika koje je zamjerilo Vladi što ne reagira na mogući slom TLM-a!

Tu su kolege iz Šibenika potpuno u pravu. Osim toga, želim istaknuti da s TLM-om imamo odlične odnose još od prije rata. Aluminij ne može zaboraviti odnos TLM-a u godinama rata i neposredno poslije toga. Iz tog razloga smo željeli nastaviti suradnju i dobre odnose i na određeni način kompenzirati potporu koju smo dobivali. To je naša želja i za ubuduće jer je TLM sada u teškoj situaciji i mi ćemo im pomoći. U pitanju je nekoliko tisuća radnika koji bi ostali bez posla u TLM-u raskidanjem ugovora, što bi se odrazilo i na cijelu županiju, pa i Republiku Hrvatsku.

Može li se govoriti o umiješanosti ili odgovornosti sadašnjeg ili bivšeg vodstva Aluminija u ovoj aferi u Hrvatskoj?

Ugovor je takav da nije bilo nikakve mogućnosti da bilo tko bude umiješan u bilo što nezakonito. Ugovor je transparentan i potpisale su ga tri strane. Znam da bi pojedini mediji i interesni krugovi u BiH, a djelomično i u RH željeli doći do bilo kakvih podataka o odgovornosti bivše uprave i gospodina Brajkovića. Odgovorno tvrdim da ne postoji niti teorijska mogućnost da je netko, pa i gospodin Brajković, umiješan u ovu aferu ako uopće postoji.

Što bi se konkretno dogodilo u mostarskom Aluminiju kada bi se ipak ugovor raskinuo, novo smanjenje proizvodnje, zaustavljanje pogona?!

Ni u kojem slučaju ne bi došlo ni do smanjenja proizvodnje, a kamoli gašenja pogona. Već smo započeli s pokretanjem proizvodnje u ćelijama koje smo prošle godine obustavili. Vrlo skoro očekujem da dosegnemo 100-postotni kapacitet i u tome nas ne može zaustaviti niti obustava isporuke struje. Nakon temeljitih analiza o cijeni glinice, struje, kretanja cijene metala na tržištu, odlučili smo se na ovaj potez. Cijena aluminija doživljava uzlazni trend i dolazi do oporavka svjetskoga gospodarstva. Čak i da dođe do prekida ugovora, što ne očekujemo, vrlo brzo možemo prodati 50.000 tona aluminija kojeg je gladno europsko tržište i nabaviti električnu energiju. Usto, planiramo pokrenuti i pogone za recikliranje aluminija što će dodatno povećati naše kapacitete.

Koliko je posljednja afera u RH nanijela štete mostarskom gigantu?

Ne postoji izravna šteta jer se poštuje stari ugovor. Čak i da je raskinut, ne bi bilo posljedica. Postoje neizravne štete. Aluminij je najveći izvoznik u BiH, proizvodi najčišći metal aluminija na svijetu. U trenutku kada povećavamo proizvodnju i ublažavamo utjecaj ekonomske krize i recesije te razmišljamo o novim investicijama, čak i spomen Aluminija u navodnoj aferi nam ne odgovara jer smo izgradili ugled u cijelome svijetu. Naročito nas pogađa što paušalna ocjena i navodna afera dolazi iz RH s kojom imamo iznimno dobre odnose, a treba reći kako je upravo RH preko Ministarstva financija vlasnik 12 posto udjela. Ovdje se isključivo radi o poslovnome odnosu. S druge strane, sve robe koje ulaze u Aluminij idu preko luke Ploče što čini značajan dio njezinih kapaciteta. I brojne druge tvrtke iz RH poput Rade Končara, od kojega smo kupili prvu sklopku vrijednu milijun maraka, naši su partneri.

Dio sarajevskih medija se fašistički ponio prema posljednjem slučaju i gotovo likovao što će se Aluminij poljuljati ovom aferom. Kako na to gledate?

Na ovo pitanje bih vam odgovorio jednom poslovicom koja je izgleda motiv takvih medija: "Jedino se i iskreno radujemo tuđim nevoljama". Javnost u BiH koja je bila informirana preko tih medija je zapravo bila protiv svih poteza koji su vođeni u Aluminiju. Nažalost, izvješćivanje u BiH je na jako niskoj razini što mi je shvatljivo jer je prisutna opća inopija u materijalnom i duhovnom smislu te je uvjetovala da danas imate najveći broj naručenih članaka. Nažalost, prije svega se polazi od političkih interesa što se nikako ne može podvesti pod objektivno izvještavanje. Aluminij je najveći izvoznik BiH, a dobitnici smo brojnih inozemnih priznanja kao najkvalitetnija tvrtka u ovoj državi. S druge strane, u medijima stvari stoje bitno drukčije. No to više govori o medijima nego o nama.

Privatizacija Aluminija je sada otišla u drugi plan. Što je s tim procesom i što ako propadne?

Povjerenstvo za privatizaciju je donijelo odluku o poništenju natječaja, raspisivanju novoga te produljenju sporazuma s Vladom FBiH. Očekujemo da će Vlada prihvatiti takve zaključke. Prvorangirani konzorcij koji je predvodio Glencore početkom prošle godine nije dostavio potrebna bankovna jamstva te su izrazili nespremnost oko ponude koju su ranije dali. Zbog toga je natječaj poništen, a ne postupak privatizacije. Međutim, moram reći da je do toga došlo isključivo zbog Vlade, odnosno resornog ministarstvo energetike. Kada je Glencore dostavio svoju ponudu, postupak se mogao završiti najdalje za šest mjeseci. Dvije i pol godine se postupak odugovlačio i završio je na ovaj način. Ubuduće očekujem da se posao okonča jako brzo.