IDE NOVA SEZONA Hercegovci se spremaju za Dubrovnik

Prođe još jedna godina, a situacija u Bosni i Hercegovini se ne mijenja. Mislili smo da će pandemija biti dobra lekcija našim poslodavcima, da je radna snaga važna i da se čovjek mora zadržati, da kroji i oblikuje svoju državu, ali ne, dogodilo se upravo suprotno. Sada, više nego ikad, Trebinjci i Hercegovci hrle u Dubrovnik da traže posao. Ili da posao nađe njih.

Zašto? Zato što je cijena ulja skočila za 40%. Brašno za 20%, a cigarete koje na Zapadu (sa njihovim primanjima) spadaju u luksuz, krišom su se i kod nas uvukle u tu sferu potreba. Luksuznih, sa BiH primanjima. A primanja ista ili se povećaju za nekoliko posto, što je na mjesečnom nivou dovoljno za razliku u vreći brašna.

Predsjednik regionalnog sindikata Istočne Hercegovine, Dragan Simović, za Hercegovina.info, kaže da je odlazak u Dubrovnik i potražnja posla preko granice postala svakodnevnica prosječnog Hercegovca.

"Trebinje je iz dana u dan sve praznije kada je radna snaga u pitanju. I to snaga koja može doprinijeti rastu i razvoju cijele regije. Bila je pauza za vrijeme pandemije i sada je potražnja sa radnicima na najvećem mogućem nivou".

Ni obrazovani mladi ljudi se ne ustručavaju da rade pošten posao i da mogu živjeti od svog rada. "Opredijelio sam se za rad u Dubrovniku iz čisto materijalnih razloga. Plaće su ovde mizerne i radi se za minimalac, a cijene skaču iz dana u dan", razočaran je Vladimir Vidačić, mladić koji je odustao od traženja posla u Trebinju i koji se opredijelio za Dubrovnik.

Vladimir nije usamljen primjer. On je još jedan, u moru sličnih, koji sa visokom stručnom spremom idu raditi posao za koji su se, u nekim slučajevima, morali obučavati. On je našao posao spasioca i jedan je u redu turističkih radnika.

Mala udaljenost između dva grada, jedan koji treba radnike, a drugi koji treba zaradu, dovela je do prijateljske suradnje koja raste iz dana u dan. To jeste, na neki način, poraz države i vlasti, ali dok je čovjek zadovoljan, na državu će se zaboraviti. Kruh se mora kupiti, pa da li u kunama, konvertibilnim markama ili eurima, manje je važno. Važno je da je pošteno zarađen.