Hrvatska svojim lopovima sudi, za one iz BiH nema ni istraga

Na koji način su "isparili" milijuni maraka iz naše zemlje, polako dolazi na vidjelo otvaranjem afera u susjednoj Hrvatskoj. Hoće li sve to utjecati i na pokretanje istraga u BiH, za sada je neizvjesno, ali ovakvim ponašanjem domaćih institucija na neki način se stimuliraju svi oni koji se bave nelegalnim djelatnostima da to i u budućnosti nastave. Dnevni list donosi nekoliko najvećih afera koje posljednje dvije godine potresaju BiH i Hrvatsku.

Jedna od najvećih afera koja se pojavila u Hrvatskoj ona je oko sumnjiv kupoprodaja struje na relaciji HEP - TLM - Aluminij. Prema USKOK-u, u strujnoj aferi samo je tijekom 2007. i 2008. nanesena šteta od 600 milijuna kuna. Za sada se istraga vodi protiv Ivana Mravka i Ive Sanadera. Bivši hrvatski premijer umješan je i u priču o otkupljivanju dugova hrvatskih poduzeća u BiH tijekom 1991. i 1992. Prema toj priči, on je preko tvrtke HBH od hrvatskih tvrtki otkupljivao potraživanje za 10 posto njegove stvarne vrijednosti, a zatim taj dug u cijelosti naplaćivalo u BiH. Iz afere o "crnim" fondovima hrvatskog HDZ-a u medije je procurio podatak kako je jedan krak nelegalnih tijekova novca išao i u BiH. Prema toj priči, HDZ BiH dobio je 1,2 milijuna kuna, dok je HDZ 1990. dobio 1,7 milijuna kuna. Slučaj Nike Lozančića izazvao je lavinu negativnih reakcija iz Hrvatske, koja je pokrenula iscrpnu istragu o osobama koje u BiH nelegalno koriste hrvatsku mirovinu. Hrvatsko pravosuđe tereti Lozančića da je devet godina nezakonito primao hrvatsku vojnu mirovinu s obzirom da je u isto vrijeme obnašao visoke državne dužnosti u BiH. Isplivavanjem afere o davanju mita MOL-u za preuzimanje INA-e, opet se aktualizirao ugovor o prodaji Energopetrola ovom hrvatsko-mađarskom konzorciju INA - MOL-u. Naime, nove federalne vlasti najavile su kako će u detalje analizirati i napraviti reviziju ugovora, jer ima određenih nelogičnosti te je štetan po federalnu Vladu.

1. "STRUJNA AFERA"
Prva je svakako sumnjiva kupoprodaja struje na relaciji Hrvatska elektroprivreda - TLM Šibenik - Aluminij Mostar. Upravo ova afera i posljednjih dana puni stranice svih medija u Hrvatskoj, s obzirom da napredovanjem istrage isplivavaju i neki "veliki igrači". Ukratko, USKOK je tijekom istrage utvrdio kako je zbog štetnih ugovora tijekom 2007. i 2008. HEP-u nanesena šteta od 600 milijuna kuna.
U te dvije godine HEP je na međunarodnim tenderima kupovao struju po najvišim cijenama, a potom je prodavao TLM-u po znatno nižim cijenama. Upravo zbog te činjenice cijela priča postaje zanimljiva i za našu zemlju, jer je TLM većinu te struje prepuštao mostarskom Aluminiju. Naime, HEP je tijekom 2008. kupio 350 megavata električne energije po cijeni od 83,30 eura po megavatsatu, a prodavao je TLM-u, u biti Aluminiju po 20,50 eura po megavatsatu. Gubici nastali u ovim transakcijama iznose približno 50 milijuna eura, dok je gubitak iz 2007. iznosio oko 34 milijuna eura. Hrvatski tjednik Nacional donosi priču kako je u sve navedene mutne radnje upetljan i europski gigant Daimler, preko svoje tadašnje tvrtke-kćeri Debis International Travelig. Ta tvrtka, koja je ugašena nakon što je Daimler priznao davanje milijunskih iznosa za mito po cijelom svijetu, bila je ključan igrač u višemilijunskim poslovima koji se sad smatraju dvojbenima. Prema navodima ovog tjednika, Debis je i u BiH davao mito domaćim političarima, radio na sumnjivoj kupoprodaji struje i u BiH i u Hrvatskoj, te antidatiranju kod prodaje sirovine iz Aluminija. Svemu tome jedna je zajednička karakteristika - enormna zarada Debisa. Sve navedeno dovelo je do toga da se kraju privodi istraga protiv Ivana Mravka, bivšeg direktora HEP-a, i Ive Sanadera, bivšeg hrvatskog premijera.

2. "UTJERIVANJE DUGOVA"
U studenome prošle godine na vidjelo je isplivala afera o otkupljivanju dugova hrvatskih poduzeća u BiH tijekom 1991. i 1992. godine. I u ovoj aferi sudjelovao je Ivo Sanader, koji je tih godina bio intendant splitskog HNK, ali i Stjepan Kljujić, bivši hrvatski član Predsjedništva BiH. Prema tim navodima, Kljujić je bio zadužen osigurati naplatu dugova u BiH, a Sanaderova uloga u tom poslu bila je pronaći hrvatska poduzeća koja su imala potraživanja u našoj zemlji. USKOK je ovu priču otkrio istražujući poznati slučaj o Fimi mediji. Naime, cijeli postupak je išao na način da bi tvrtka HBH, vlasnika Miroslava Brkića koji je novinarima i ispričao cijelu priču, od hrvatske tvrtke otkupila potraživanje za 10 posto njegove stvarne vrijednosti, a zatim taj dug u cijelosti naplaćivala u BiH. Dugovi se navodno nisu naplaćivali samo u novcu, već i u robi poput deterdženta, ali i u električnoj energiji koja je tih ratnih godina Hrvatskoj bila nasušno potrebna. Prema tome, navode hrvatski mediji, Sanader nije sudjelovao samo u preprodaji struje bosanske Elektroprivrede HEP-u, već i aluminija iz tvornice u Mostaru šibenskom TLM-u nakon što je u jesen 1991. u bombardiranju uništena TLM-ova Elektroliza.

3. "CRNI FONDOVI"
Afera o "crnim" fondovima hrvatskog HDZ-a možda je i najveća od samostalnosti Hrvatske. USKOK-ovi istražitelji došli su do brojnih saznanja o nelegalnim tijekovima milijuna i milijuna kuna. Prema navodima hrvatskih medija, jedan krak i te hobotnice zahvatio je i našu zemlju, preciznije dva ovdašnja HDZ-a. Tako je u USKOK-ovom istražnom spisu u ovom predmetu stajalo kako je novcem iz 'crnih fondova' financiran HDZ BiH s 1,2 milijuna kuna. Međutim, ova stranka je kategorički odbacila ove navode uz konstataciju kako u posljednjih deset godina niti jedna kuna nije došla u HDZ BiH iz Hrvatske. Nešto ranije prošle godine, u veljači, u javnost je procurio dio iskaza Mladena Barišića, bivšeg rizničara HDZ-a RH, koji je detaljno opisao kako je u dva navrata lideru HDZ-a 1990. Boži Ljubiću, po Sanaderovom nalogu, isplatio ukupno 1,7 milijuna kuna. Prema tim navodima, on navodi kako je iz blagajne HDZ-a Ljubić dobio 400.000 kuna, a Sanader je od njega tražio da ostatak od 1,3 milijuna kuna nabavi iz 'crnog fonda'. Sve ovo odmah je demantirano iz vrha HDZ-a 1990., a Ljubić je kazao kako se nikada izravno, u četiri oka, nije sastao s Barišićem.

4. MIROVINE
Veliku buru u Hrvatskoj izazvalo je saznanje kako je tadašnji dopredsjednik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Niko Lozančić devet godina nezakonito primao hrvatsku vojnu mirovinu s obzirom da je u isto vrijeme obnašao visoke državne dužnosti u BiH. Naime, Lozančiću nitko ne spori pravo na mirovinu, ali protuzakonito je primati mirovinu, a istovremeno biti osiguranik u našoj zemlji. Tako je protiv Lozančića Općinsko državno odvjetništvo podnijelo optužni prijedlog, optuživši ga da je deset godina nezakonito od Hrvatske primao mjesečnu mirovinu od 5248 kuna, iako je sve to vrijeme bio osiguran u BiH, gdje je obnašao visoke državne dužnosti. Tako je, prema tvrdnjama tužiteljstva, ilegalno stekao oko 600.000 kuna. Hrvatsko pravosuđe nekoliko je puta bezuspješno Lozančića pozivalo na ročišta, da bi na kraju bili prisiljeni 2010. godine izdati tjeralicu za njim. Tadašnja premijerka Jadranka Kosor odmah je zatražila istragu svih relevantnih institucija kako bi se utvrdilo koliko u BiH ima slučajeva poput Lozančićevog, kako bi se svim nelegalnostima stalo u kraj.

5. PRODAJA ENERGOPETROLA
Početkom suđenja Sanaderu u slučaju gdje ga se tereti za uzimanje 10 milijuna eura mita kako bi mađarskoj naftnoj kompaniji MOL prepustio upravljačka prava u Ini, ponovno su se pojavile određene sumnje oko ugovora INA - MOL-a i Vlade FBiH o preuzimanju većinskog vlasništva nad sarajevskim Energopetrolom. Ugovor između federalne Vlade i INA - MOL-a potpisan je u rujnu 2006. i prema njemu ovaj hrvatsko-mađarski konzorcij postao je vlasnik 67 posto dionica Energopetrola. Vlada FBiH zadržala je 22 posto dionica sarajevske naftne tvrtke, a mali dioničari 11 posto. Tada je dogovoreno kako će kupnja Energopetrola INA - MOL stajati ukupno oko 225 milijuna maraka, pri čemu će za preuzimanje većinskog državnog udjela i pokrivanje dospjelih dugovanja Energopetrola biti isplaćeno oko 75 milijuna maraka, dok će za osuvremenjivanje te tvrtke u iduće tri godine biti utrošeno dodatnih 150 milijuna maraka. Što se tiče tih investicija, dogovoreno je da one idu tri godine nakon preuzimanja većinskog vlasništva - u prvoj godini 20, u drugoj 35, a u trećoj godini 95 milijuna maraka. Upravo se zbog ovih razloga već krajem 2009. te tijekom 2010. potezalo pitanje poništavanja ovog ugovora. Naime, prema tvrdnjama mnogih upućenih u ovu tematiku, konzorcij INA - MOL je krajem 2009. u Energopetrol od predviđenih 150 milijuna maraka za modernizaciju benzinskih postaja uložio samo šest. Čak je i tadašnji federalni premijer Mustafa Mujezinović javno govorio kako postoji realna mogućnost da se ugovor poništi. Prema dostupnim informacija, do danas je rekonstruirano 18 benzinskih postaja, a Energopetrol ih ima više od 60. U studenome prošle godine federalni dopremijer Jerko Ivanković Lijanović potvrdio je kako će nove federalne vlasti u detalje analizirati i napraviti reviziju ugovora, jer ima određenih nelogičnosti te je štetan po federalnu Vladu.

Piše: Dragan Bradvica/dnevni list