Hrvat u BiH i njegovo pravo

Posebno su puna usta prava raznoraznim bjelosvjetskim mešetarima koje je međunarodna zajednica instalirala u udobne fotelje da oni ovdje kroje neku svoju prvadu. Njihov jedini zadatak jeste prodavati maglu građanima BiH i pričati im o njihovim pravima. Sudeći po njima u BiH svi  imaju nekakva prava, a u praksi je to dijametralno drugačije. Evo uzmimo jednog običnog Hrvata u BiH. Kakva su njegova prava kao pripadnika jednog od tri jednakopravna naroda u ovoj državi?

Piše: Petar Zrinski/hercegovina.info

Tražeći odgovor na ovo pitanje sjetio sam se Sluge Jerneja i njegovog prava. Položaj Hrvata sličan je Jernejovom u priči Ivana Cankara u kojoj prodiranjem kapitalizma u malo slovensko selo Jernej koji se do tada smatrao članom obitelji dolazi u položaj najamnog radnika.

Takvo nešto se desilo i Hrvatima u BiH koji su donašenjem  i dolaskom Daytona do koga su bili ravnopravni dolšli u poziciju da sve obrannjeno u ratu izgube u miru.

Jernej u priči traži pravdu i pravedne suce, od običnog naroda, djece, općinskog načelnika, pa sve do do cara. Isto tako Hrvat u BiH traži svoja prava, ali nikako da ih dobije.

Obratio se Jernej studentu - „Ti koji si učen čovjek i poznaješ zakone, reci mi ovo: Radio sam četrdeset godina, podigao sam kuću, znojem sam natopio polje i livadu - čija je kuća?" Student mu je odgovorio: - „Ostariće i gospodar i Jernej; gospodar će sjediti u zapećku i paliće lulu i prijatno drijemati, a Jernej će se skrivati iza staje i poginuće na truloj slami. Tako je odredio ljudski zakon. A božja zapovijed je odredila: trpi nepravdu, Jerneju, i kad te tvoj bližnji ošamari po desnom obrazu, ponudi mu i lijevi; a odnese li ti kaput, podaj mu i košulju!

Hrvat u BiH se borio i izborio za ovu državu, ostavio život u rovu za njen opstanak. Nakon svega ovo nije mjesto za njegov dom, i skriva se kao Jernej dok mu drugi gospodare. Hrvat u BiH trpi nepravdu, drugi mu biraju predstavnike i kao takav je išamaran, kako sa lijeve, tako i sa desne strane, bez košulje i kaputa.

Obratio se Jernej predsjedniku općine: - „Došao sam da tražim pravo! Nisam došao da prosim ni kruha ni konaka! Zaviri u zakone, raspečati listine i objasni pravo! To je tvoj posao!

Hrvat u BiH traži svoja prava na svim razinama, ne prihvatajući mrvice koje mu se nude. Oni koji treba da provode zakone nametnuti su od onih istih koji su puškom i tenkom ugasili sve institucije koje su imale nekakav hrvatski predznak. Ukinuta je Hercegovačka banka, ukinuti su kanali i ugašeni repetitori hrvastkih medija. Jedinom gradu gdje su Hrvati većina nametnut je statut., a izbornim inženjeringom nametnuti su hrvatski član predsjedništva, kao i vlast u većem BH entitetu.

Odlazio je Jernej tadašnjim sucima sa pitanjem: „Samo prosudite: čija je jabuka - da li onoga ko je jabuku sadio i kalemio, ili onoga ko je jabuku brao kad je dozrela?"

Hrvati su posadili jabuku u BiH (izlazak na referendum), istu su kalemili (organizirani otpor agresiji), a na kraju su jabuku sebi uzeli oni koji su govorili da rata neće biti i to uz obilatu pomoć međunarodnih zvaničnika.

Dospjet će Jernej i u zatvor, do cara nikad stići neće, opljačkan je, i naposljetku upućen u  rodno mjesto. Bijesan, nezadovoljan, obraća se Bogu: „Ono što si rekao, sad izvrši! Pravdu si dao ljudima, i sakrili su je; nema je; nema je ni kod pandura, ni kod sudaca, ni kod cara; panduri su me strpali među zlotvore, sudije su me ismijavale, za cara su me prevarili!"

Tako su oni koji su branili i obranili BiH i Herceg Bosnu dospjeli do zatvora i Haških tamnica. Suđenje njima  pretvorili su u suđenje jednom narodu koji je samo tražio svoja prava, a kada se izborio za njih proglašen je krivim. Hrvatu u BiH danas ostaje samo molitva i nada u Boga, jer ovdje je neko drugi dao pravdu u ruke ljudima koji nisu ljudi.

Čitajući ovo zlobnici će možda i pomisliti da će Hrvati završiti kao sluga Jernej iz ove priče, ali tu su se gadno prevarili. Ovdašnji Hrvat stoljećima je na kušnji, i prošao je puno veće patnje kroz povijest od ove današnje. Nikada, ama baš nikada nije Hrvat napustio svoju zemlju, a BiH je i hrvatska koliko je i druga dva naroda, pa je neće napustiti ni sada kada su mu uskratili sva prava.

Preživio je Hrvat na svom komadu kamena turski zulum, preživio je ratove, i na kraju preživio je komunističku čizmu koja je bila mnogo gora od ove današnje urote. Oni koji misle drugačije grdno se varaju. Sada je valjda najbitnije da prava u BiH dobiju Sejdić i Finci. Dok se to ne desi Hrvat će u jednom od redova čekati na svoja prava u državi u kojoj je ravnopravan samo na papiru.

E, moj Jerneju tek sada vidim kako je bilo tebi...