Franjo Komarica: Pogoršano stanje Hrvata u RS-u

No, svakom imalo politički pismenom stanovniku ove zgažene i ucviljene zemlje može biti jasno da je nerazumna i duboko nehumana podrška nekih svjetskih moćnika i država daljnjem opstanku ovako apsurdno nepravedno podijeljene i uređene BiH, kazao je za "Dnevni avaz" biskup banjalučki Franjo Komarica.

- Ta podrška utemeljena je na potvrđenom pravu jačega i nagrađivanju etničkog čišćenja, odnosno iskorjenjivanja stanovnika BiH, velikih dijelova njenih konstitutivnih naroda. Sve je to, zapravo, nepremostiva prepreka da i naša država postane normalna europska demokratska država - dodao je biskup Komarica.

Pravo lice

Prije točno godinu, ocjenjujući političku situaciju, kazali ste da se ne može uspjeti u građenju sigurne i dugovječne zgrade za stanovanje ako se ona gradi na močvarnom ili klizavom terenu i ako graditelji nemaju jasnog plana gradnje niti dovoljno voljnih i kompetentnih radnika. Čine li Vam se ti graditelji danas išta boljima, a teren manje klizavim?

- Znate, danas je teško, pa i uzaludno očekivati od nekoga da dadne ono što nema. Danas ću reći da ne može svatko biti konstruktivan graditelj ove naše zajedničke "zgrade", pogotovo u prevažnom dijelu njezinih nosivih, konstruktivnih elemenata, kao što je političko djelovanje. I za politiku i za svaki drugi društveno korisni posao potrebni su prvenstveno časni ljudi. Ako ih nema, negativne će posljedice biti neminovne.

Dosadašnje garniture političara pred svima nama su pokazale svoje pravo lice. Nove, ali i mlade garniture koje se probijaju, daj Bože da su imale dovoljno mogućnosti da nauče i steknu pozitivnija i konstruktivnija iskustva i da su voljne i u stanju započeti ispravljati krivo postavljene temelje i popravljati nagnute i popucale zidove naše zajedničke "zgrade", naše domovine Bosne i Hercegovine.

U svjetlu susreta političkog rukovodstva tri zemlje, koje ste i sami spomenuli, jeste i prvi dolazak predsjednika Hrvatske Ive Josipovića u Republiku Srpsku, koji je imao vrlo pozitivne refleksije u političkom, ali i svakodnevnom životu BiH. Nije li tako?

- Uistinu su, osobito među takozvanim običnim ljudima, ti susreti vodećih političara i državnika iz naše regije doživljeni pozitivno, jer su oni, zapravo, ispunjenje odavno postojećih želja, pa i postojeće životne prakse u međusobnim odnosima ovdašnjeg stanovništva.

Naša i susjedne zemlje mnogostruko su upućene jedna na drugu i zato svako približavanje i međusobna suradnja mogu samo biti od koristi za sve. S pravom očekujemo da će se ovaj započeti novi pravac zajedničkog kretanja i konstruktivnog rješavanja aktualnih problema nastaviti i idućih godina, što svakako treba pozdraviti.

Siguran život

Slušali smo mnogo obećavajućih riječi o povratku Hrvata u Republiku Srpsku i afirmaciju njihovog opstanka. Generalno, koliko su se tu stvari sada promijenile?

- Nabolje, nažalost, i dalje nisu, a to znači da se promijenilo nagore, jer je još jedna dragocjena godina prošla u onemogućavanju obespravljenima da ponovno dođu do svojih prava. Očito da domaće političke garniture, kao i inozemni dužnosnici, ciljano računaju sve ove godine da će vrijeme odigrati svoju ulogu u poželjnom cementiranju učinjene nepravde stotinama tisuća naših sugrađana Hrvata i drugih kojima je nasilno oduzeto pravo na njihovo rodno mjesto - najsretnije mjesto za svakog normalnog čovjeka.

Njihov bolni vapaj, koji svakodnevno dopire do mojih ušiju, optužuje sve one koji su im po svojoj političkoj i državnoj dužnosti morali pomoći, ali i sve one koji su mogli i morali dići svoj odlučni i jasan glas u obranu obespravljenih, a to nisu htjeli učiniti.

Svi mi stanari ove "zgrade" silno želimo da život provodimo sigurno i mirno, ne stideći se pred svojim susjedima koji nam se opravdano rugaju kakvu to čudnu i nefunkcionalnu državu imamo, koja ne voli svoje žitelje niti je voljna učinkovito štititi i pomagati običnog, "malog" čovjeka, i iz koje zato, nažalost, nerijetki, pogotovu mlađi stanovnici žele otići.

Pukla kičma vlastitog identiteta i ponosa

- Gorka je činjenica da je nemalom broju obespravljenih i mahom apolitičnih bh. Hrvata pukla kičma vlastitog identiteta i ponosa i oni umjesto da hodaju uspravno, kako ih je Bog stvorio, pužu potrbuške. Teško je takvima pomoći da se podignu i da opet budu normalni, zdravi ljudi, konstruktivni za svoju životnu sredinu u svom rodnom kraju. Ali, ni njih se ne smije nipošto prekrižiti ni definitivno otpisati, jer su oni najveće žrtve teških zločina protiv ljudskog dostojanstva i prava na ljudska prava, osobito prava na rodni kraj.