Dan sjećanja: 20.godišnjica stradanja Hrvata u Varešu

Dan sjećanja: 20.godišnjica stradanja Hrvata u Varešu
Punih 20 godina , dakle , svake godine od 1993. pa do danas , po pravilu u drugoj polovici listopada i prvoj polovici studenog u Varešu nekako porastu tenzije ; političke , nacionalne , nacionalističke , ratničke , patriotske , pobjedničke , gubitničke , uplakane , raspjevane , senzibilne , neostvarene ljubavne čežnje , osjećaji krivnje zašto nije rečeno što je trebalo da se kaže , odnosno zašto je prešućeno ono što je trebalo biti rečeno .

Posebno dođe do izražaja osjećaj unutarnjeg gubitka , neizrecivog bola i individualne krivnje kod svake majke i oca zbog gubitka sebe i dijela sebe , zbog gubitka čeda , stvorenja Božjega .
Zločinački grijeh počinjen nad građanima Vareša prije 20 godina je veliki i ne može se nikako i nikada usporediti s osjećajem uspravnosti i zadovoljstva koje se postiže s iskazom da , jesmo stradali i jesmo doživjeli pogrom kozmičkih razmjera , ali život ide dalje i ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da trčimo za životom . Moramo živjeti život zbog budućnosti , a ne zbog prošlosti . Naprosto , postoji aksiom koji kaže , da svatko onaj tko previše gleda u prošlost , okreće leđa budućnosti . Zato se moramo uspraviti i moramo jasno kazati da smo u povijesnom smislu stvoreni Božijom voljom od jednog čovjeka i jedne žene i da smo odlučni hrabro i beskompromisno krenuti u izazove budućnosti .

Imajući u vidu činjenicu da pravica i pravo izviru iz etike , da etika izvire iz morala , da moral izvire iz slobode , a da je sloboda unutarnji osjećaj kojim se jasno pokazuje i dokazuje da je izravna i ničim ograničena sloboda najbolji dokaz da nema posrednik između Boga i čovjeka , tražimo nove osjećaje za nesmetano bitisanje u ovoj tužnoj svakodnevnici .

Tražimo i nađimo osjećaj želje za životom bez stigme i okova . Osjećaj punine , jakosti i veličine . Tako to rade veliki . Ne i nikako brojni i brojniji , nego baš veliki . Najbolji primjer za to jeste , nakon stoljeća rata , uspostavljen mir između Njemačke i Francuske .

Poštovani sugrađani , ovih dana je točno 20 godina od kada se u ovom mirnom mjestu desio jedan od najsvirepijih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini u razdoblju 4. travnja 1992. do 15. studenog 1995. godine .

Taj zločin su počinili neljudi , da budem precizan , taj zločin su počinile najgore zvijeri u ljudskom obliku . Ti neljudi , te spodobe i zvijeri u ljudskom obliku nemaju ni vjeru ni naciju i oni nisu ni moji , ni Vaši , ni Njihovi . Oni su naprosto - zločinci !

Sa ovoga časnog mjesta molim Boga da obiteljima stradalih dâ snage i strpljenja kako bi umom i razumom uputili molbu Svevišnjem da njihovi stradali nađu rajski smiraj i nagradu kod Stvoritelja svjetova .

Nas žive , posebno nas koji smo prisutni danas na ovoj pretužnoj komemoraciji , pozivam da uputimo zamolbu Sveopćem Dobročinitelju da nam otvori oči kako bismo mogli razlikovati dobro od zla i ljude od neljudi , kako se više nikada i nigdje ne bi desila društvena kataklizma zvana Vareš , od danas pa do Sudnjeg dana .

Dame i gospodo , iako današnji dan nije dan za teške , a posebno ne za političke govore , osjećam za potrebno da se kratko osvrnem na nekoliko povijesnih i sadašnjih činjenica , s ciljem da zajednički dođemo do zadataka za buduće aktivnosti i djelovanje .
I odmah da napomenem , zbog korektnosti i zbog osobnog osjećaja odgovornosti , u mom današnjem obraćanju su dijelovi govora sa komemorativnog skupa u Stupnom Dolu .

Ja sam duboko svjestan da sa ovim svojim istupom , u političkom smislu , puno riskirati i to me ne brine . Radim to kao slobodan čovjek , jer se sloboda ne kupuje i ne ograničava . Sloboda se rođenjem od Boga dobiva i živeći život neprestano osvaja .

Winston Churchill , čuveni britanski političar , državnik , pisac i borbeni imperijalista , 1945. godine je rekao da je najveći problem kako kazniti zločin bez imena koji se kao posljedica fašizma desio u Drugom svjetskom ratu .

Glavni tužitelj u Nirnberškom procesu , američki sudac Johnston , kazao je da je osnovni problem zbog čega se fašistički zločinci iz Drugog svjetskog rata ne mogu adekvatno kazniti jeste nepostojanje međunarodne pravne norme koja bi sankcionirala zločine .
Konvencija o kažnjavanju i sprječavanju genocida iz 1948. godine je jasno i precizno utvrdila definiciju genocida po odredbama međunarodnog kaznenog prava i po tom osnovu je utvrdila i kaznene mjere za počinitelje tih i takvih zlodjela .

Kasniji razvoj međunarodnog javnog , međunarodnog humanitarnog i međunarodnog kaznenog prava je samo bliže i preciznije utvrdio sve vrste pravnih normi i sve oblike kaznenih mjera kojima se sprječava i kažnjava svaki oblik ratnog zločina .
Ono što je od 1948. godine do današnjeg dana postalo zbunjujuće , pa čak i beznadno frustrirajuće , jeste nepobitna činjenica da svijet i civilizacija nikada nije bio na većem stupnju tehničko - tehnološkog razvoja i napretka , s jedne strane , a da zločini i zločinci nikada nisu bili svirepiji i beskrupulozniji , s druge strane .
Najbolji primjer takve okrutnosti i svireposti jesu upravo dešavanja na prostoru općine Vareš u drugoj polovici listopada i prvoj polovici studenog 1993. godine .

Da se nikada , nigdje i nikome ni u Svijetu , ni u Bosni , a posebno ne u Varešu , nebi desilo to što se nama desilo , ja ću biti slobodan , ovdje i sada , ponuditi vam osobne - osobne odgovore na punih dvadeset godina i izgovorena i neizgovorena pitanja koja , po meni , posebice opterećuju građane hrvatske nacionalnosti općine Vareš .
Činim to osobno kao Avdija Kovačević , bosanac i Bošnjak , čiju duhovnost određuje Islam , koji govori maternjim bosanskim jezikom . Mogu to reći i na hrvatskom i srpskom jeziku jer ih smatram svojim i držim da odlično poznajem i razumijem povijest , povijest i historiju i nemam zbog toga kompleks niže vrijednosti . Naprotiv , smatram to bogatstvom .


Važno je znati da to činim i kao pojedinac iz bošnjačkog kulturno - povijesnog kruga koji je u ratu od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini najviše stradao i pretrpio najveću žrtvu , samo zato što su se u datom trenutku , po planerima rata i svjetskim gospodarima života i smrti , našli tu gdje jesu . Našli su se kao povijesna konstrukcijska greška u Bosni i Hercegovini .

I , konačno , hoću znati da je moja životna filozofija omeđena slijedećim rubovima :
1. Da čuvam i sačuvam sebe od sebe
2. Da čuvam i sačuvam druge od sebe
3. Da čuvam i sačuvam sebe od drugih i
4. Da moja ljudska i civilizacijska prava počinju tek onda i tek tamo kada vi kažete da su u potpunosti osigurana , zadovoljena i zaštićena vaša prava i temeljne slobode .
Na pitanje da li se na teritoriju općine Vareš koncem 1993. godine desio zločin nad hrvatskim narodom Vareša , odgovorno , suhoparno pravnički odgovaram da jeste .

Počinjen je zločin !

Na moguća pitanja , može li se pravno kvalificirati taj zločin , također odgovaram da može i da u tome kvalificiranom ili produženom kaznenom djelu ima elemenata društvene kataklizme hrvatskog naroda , pogrona hrvatskog naroda , etničkog čišćenja hrvatskog naroda i ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva općine Vareš .

Danas u svijetu postoje dvije skupine pravnih učenjaka i stručnjaka koji kažu da postoje dvije pravne Istine i to Istina kao opće prihvaćeno mišljenje i Istina iz sudskog spisa .

Priznajem da sa skromnim pravničkim znanjem pripadam ovoj drugoj grupi ljudi i da je po meni Istina ono što je zapisano , a ne ono što je kazano . Istina je pravomoćna sudska presuda .
Ako me pitate gdje sam našao utemeljenje za ovakav stav odgovoriću Vam .
U Drugom svjetskom ratu je učinjen najveći zločin prema Židovima koji se po današnjim odredbama međunarodnog kaznenog prava može kvalificirati kao najokrutniji zločin genocida , koji , nažalost , nije dokazan jer nije postojala utabana staza . Nije postojao pravni put i pravna norma koja bi kaznila taj zločin svih zločina .

Stoga , da ne bi i ovo što se dešavalo građanima Vareša koncem 1993. godine ostao zločin bez imena , bit ću slobodan da s ovoga tužnog i dostojanstvenog skupa uputim nekoliko poruka našoj užoj i široj javnosti .

1. Mi smo pozvani i obvezni institucionalno istražujemo , prikupljamo dokaze i institucionalno kaznimo sve zločine u Varešu bez obzira tko ih je iu ime koga počinio . Pri tome trebamo znati da su svi zločini solo i da imaju ime i prezime . Ne smijemo upadati u zamku kolektivne odgovornosti jer se tada ne zadovoljava Pravda već uništava Istina .

2. Međunarodno pravo , pravna znanost i pravna praksa su davno konstatirali da nije Istina ono što je kazano , nego je Istina ono što je zapisano . Istina je ono što je nepobitno utvrđeno u sudskom spisu . Ponavljam , Istina je pravomoćna sudska presuda jer je tom i takvom Istinom zadovoljena Pravda , a to je da je utvrđen i kažnjen počinitelj zločina .

3. Dakle , mi smo pozvani da dalje , na temelju svih domaćih i međunarodnih pravnih normi koje sprječavaju i kašnjavaju ratne zločine , instucionalno zahtijevamo i tražimo rješavanje svih neriješenih pitanja vezanih za taj period .
Sa ovoga časnog mjesta osobno se obvezujem da ću biti u timu sa političkim predstavnicima hrvatskog naroda općine Vareš koji će raditi na rješavanju ovog pitanja svih pitanja kako bi se utvrdila istina i zadovoljila Pravda .

4. Na kraju , želim poslati jednu političku poruku koja je naizgled lahka , ali je u svojoj suštini izuzetno teška i zahtjevna , posebno na javnoj političkoj ravni . Naime , stoljećima na prostoru općine Vareš , Srbi , Bošnjaci i Hrvati žive jedni pored drugih u miru i toleranciji , žive u jedinstvu različitosti koja je u svakom pogledu prednost , a ne nikada i nikako hendikep i građanska podređenost . Taj odnos je na trenutak bio na silu zaustavljen 23. 10. 1993. godine i vrlo brzo nakon toga je , zašto to ne kazati , uz veliki napor uspostavljen i svakim danom se , na moje veliko zadovoljstvo , sve više i više unaprjeđuje i ima obećavajuću uzlaznu putanju .
Vama , koji ste izgubili svoje najmilije , želim jasno kazati da osuđujem svako zlodjelo i nečasnu radnju koju je bilo koji Bošnjak učinio prema nekom građaninu Vareša u ime bošnjačkog naroda . Dok sam živ borit ću se da se ti i takvi ljudi iz reda moga bošnjačkog naroda pronađu , ukoliko ih ima , i da se najoštrije sankcioniraju . Radit ću to bez ikakve dileme i predrasude . Pozivam vas da i vi učinite isto , jer zajednički možemo uraditi puno više . Uradimo to zbog svih žrtava kako bi njihove duše konačno našle zasluženi smiraj na puno boljem Svijetu .

Svjestan sam da je to izuzetno teško , ali ne smijemo zaboraviti da tražiti ono što je istinito , ne znači tražiti ono što je poželjno , jer protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek - treba se s njima pomiriti . Od kada postoji civilizacija u ukupnosti društvenih odnosa traži se odgovor na metafizičko pitanje šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži ?
Razvojem civilizacije i ukupnih društvenih odnosa došlo se do saznanja da biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti , jer bolje je patiti zbog istine , nego biti nagrađen za laž .

Civilizacija postoji blizu 4000 godina , a nešto više od 260 godina bilo je mira . Mnoge vojskovođe i državnici često su puta govorili da više vole neprijatelja koji im u oči govori istinu , nego prijatelja koji im laže . Povijesna je činjenica da tamo gdje prestaje mir i logika , počinje rat i laž iu takvom ambijentu dok istina stane na noge , laž već obleti pola svijeta . Konstatacija da kada bukne rat , prva " pogine " istina , a mi ostajemo zapanjeni kad pomislimo kako je mala korist od istine na ovom svijetu , najbolje će biti objašnjena Galilejevim strahom koji kaže : " Kad bih ja imao sve istine u svojoj ruci oklijevao bih da ih pokažem ljudima , jer istina donosi nesreću " .
Sokrat je kazao da se nepošteni ljudi boje Zakona , a pošteni se boje vlastite savjesti . Ljudi koji su u osnovi pošteni više vole reći istinu i često se razljute ako nemaju druge mogućnosti nego lagati . Upravo je suprotno kod onih koji u osnovi nisu pošteni .

Filozofi su skloni kazati da je najveći prijatelj istine vrijeme , njen najveći neprijatelj je predrasuda , a njen stalni pratilac je poniznost , naprosto zato što istina ima najviše izgleda da bude negdje gdje se naša mašta i tuđa realnost ukrštaju . Govorenje istine u prijašnjim i sadašnjim filozofskim raspravama često je najveća pustolovina , zato što se istine pretvore u dogme tada kad o njima raspravljamo . U filozofskom shvaćanju u kome su iznad prirodnog i univerzalnog prava jedino glazba , religija ( vjera ) i filozofija , istina je često puta nepostojanija od zablude i nije bilo rijetkost čuti filozofa koji kaže : " Možete spriječiti da se čuju moje riječi , ali ne možete spriječiti da se čuje istina " .
Većina mislećih ljudi , sljedbenika i promicatelja prirodnog prava , zatim učenjaka monoteističkih religija , živjeli su i umirali sa ubjeđenjem da " Istina dolazi od Jednog Jedinog Gospodara našeg , pa ko hoće - neka vjeruje , a ko neće - neka ne vjeruje " !

Na kraju , čvrsto vjerujući da ćemo od danas zajednički početi institucionalno tražiti pravdu za sve žrtve općine Vareš , bojeći se pri tome samo svoje savjesti i držeći se isključivo odredbi Zakona , još jednom vas pozivam da kada se završi postupak , na način kako je to utvrdio i ozakonio zakonodavac , ma kakva i za koga bila , Istina je utvrđena . Bila bolna , bila teška , bila za nekog od sudionika nepravedna i NEPRAVIČNA ili bila skupa , ona je dokazana .

A Istina će biti samo ono što je u spisu , Istina će , dakle , biti res judikata - presuđena stvar .

Molim vas u ime Boga da zajedno dođemo do te Istine !

Dame i gospodo , hvala vam na pažnji i neka vas Bog čuva .

Govor Načelnika Općine Vareš , Avdija KOVAČEVIĆA povodom dvadesete godišnjice stradanja Hrvata Vareša .