Crtica s graničnog prijelaza: Kako carinici tuđu nevolju koriste za svoju korist

...i inih, učestalih stvari na lijepom nam Balkanu, evo jedne crtice s graničnog prijelaza, pa Vi odlučite želite li to objaviti ili ne.
Svi ste itekako upoznati s katastrofom koja je pogodila Slavoniju, Bosnu i Srbiju. Mogu iskreno reći da sam iznenađena koliko smo mi Balkanci, unatoč svemu, solidaran narod spreman pomoć kada dođe voda do grla. Ovoga puta, doslovno. Iznenađena sam i hrvatskim državnim institucijama - mastodontima koji se obično spominju u kontekstu kojekakvih afera, a koji su ovoga puta odlučili pokazati svoje humano lice pa jedan HAC poklanja cestarinu, Jadrolinija ne naplaćuje trajekt za prijevoz humanitarne pomoć, pojedinci daju gorivo, besplatan prijevoz, itd. Obzirom na izvanrednu situaciju, svi su se potrudili maksimalno olakšati „dotok" humanitarne pomoći, potrebnih uređaja i sredstava za saniranje katastrofe i olakšavanje povratka ljudi u svakodnevni život.

Maya C l poskok.info

U subotu 31.05., zaputila sam se s ekipom ljudi u Bosnu kako bismo odvezli manji rabljeni agregat (prijenosni, 5-6 kW), visokotlačni čistač (vrijednosti cca 1300 kn) i razna sredstva za čišćenje. U nedostatku vremena i u uvjerenju da dodatna papirologija zbog okolnosti nije potrebna, krenuli smo naivno na put ne uzimajući u obzir koliko pojedinci nemaju srama ni osjećaja solidarnosti za ljude koji su još jednom, nakon rata, postali beskućnici. Šokirana sam bahatošću i bezobrazlukom zaštićene vrste - carinika, koji su još uvijek nedodirljivi i očito funkcioniraju kao država u državi. Ovog puta se ne obraćam hrvatskoj strani, nego BiH carinicima, tj. CARINIKU koji je bio u smjeni 31.05. na graničnom prijelazu Slavonski Brod-Bosanski Brod oko 9.15 sati ujutro.

Dotični gospodin (makar je ovo pretjerani eufemizam; odbijam se spuštati na razinu sitnih duša koji misle da je granični prijelaz njihova privatna prćija) na poziv svog kolege koji nas je parkirao „sa strane", pregledao je sve što vozimo i upitao gdje ćemo s tim. Mi smo odgovorili točno u koje mjesto idemo, pokazali što nosimo i objasnili zašto (makar je više nego očito obzirom na sadržaj prtljažnika). Na našu izjavu da - nosimo sve u poplavljeno područje i da je to za pomoć i sanaciju, dotični je pošprdno komentirao da - svi voze stalno neku humanitarnu pomoć i da pokažemo papire (koje mi naravno nismo imali). Nakon kratkog pregovaranja što i kako, carinik je vozača odveo u svoj ured da „se dogovore što će" (dakle, dalje od svjedoka). Izgleda da se na granici redovito ubire dobrovoljni „prilog za kavu" od ovih koji voze humanitarnu pomoć u privatnom aranžamu jer pouzdano znam da se ne usude to raditi kada je u pitanju prijevoz organiziran od neke institucije. Carinik je u uredu počeo u kalkulator ukucavati cifre (navodna vrijednost agregata i visokotlačnog čistača) bez da je vrijednost istih provjerio.

Znači, radi se o iznimnom umu koji iz rukava vadi vrijednosti agregata određene jačine, određenog proizvođača starog nekoliko godina i tlačnog čistača bez da uopće zna tip čistača. Prečicom je, ovaj posebno talentirani carinik, došao do zaključka da moramo platiti 300 KM carine. Vozač se tada pobunio nakon čega je carinik uzeo 200 kn „za kavu", a onda negodovao da toliko uopće ne bi trebao uzeti obzirom da je carina 300 KM, tj. ta kava puno više vrijedi. Ipak se nekako pomirio s 200 kn, nakon čega smo mi mogli slobodno, bez papirologije prevesti humanitarnu pomoć. Nikakav službeni papir nismo dobili, carinik nije imao vidljivo ime i prezime na uniformi, iako bih ga sada rado navela, a mi smo navodno dobro prošli jer su u suprotnom mogli čitav dan trenirati strogoću na nama, velikim krijumčarima prijenosnog agregata, krpa i gumenih rukavica.
Zbog ovakvog trulog i do srži iskvarenog sistema, koji se nikad neće dovesti u red jer glavni lik naše priče vjerojatno u ovom trenutku obučava još 3 šegrta kako stvari funkcioniraju, padaju u sjenu genijalne, nesebične stvari koje ljudi rade samo u želji da pomognu. Makar sam svjesna da carinik ionako nikad neće odgovarati za ovo što se dogodilo jer smo apsolutno zanemarivi u odnosu na spletke s puno većim ulogom, ali nije na odmet prikupiti i „sitno" za kavu.

Završavam svoju priču s porukom da se nadam da nikome od spomenutih takva humanitarna pomoć neće trebati, jer je karma za*ebana stvar. Ljudi koji tuđu nevolju koriste za svoju korist su dno dna i ne bih im posvetila ni minutu vremena da nemam potrebu razglasiti ono što i ptice na grani znaju, ne bi li možda netko barem pokušao spriječiti da na ovakav način i u ovakvoj situaciji kojekakvi lešinari dolaze do izražaja više od pozitivnih vibracija koje je ova katastrofa potaknula među ljudima.