BRAĆA ŠUTALO OSNOVALA ERGELU BOSANSKIH KONJA KOD STOCA "Zbog njih se uskoro vraćam živjeti u Hercegovinu"

Braća Boško i Domagoj Šutalo u Boljunima kod Stoca osnovali su prvi uzgojni centar zaštićenih bosanskih brdskih konja u ovom dijelu Hercegovine. Ljubav prema konjima Boško i Domagoj su naslijedili od svog djeda koji je ove konje držao zbog rada na svojim imanjima. Dolaskom rata, na njihovom obiteljskom imanju ostalo je osam konja koji su tu opstali više od 30 godina, a sada su unuci nastavili ondje gdje je djed stao.

"Naš djed je cijeli život uzgajao konje i svi su bili ova pasmina. Na račun konja naša obitelj je u prošlosti i preživljavala s obzirom na to da su konji sve radili, mehanizacije nije bilo. Našem djedu su konji ostali uslijed rada na našem imanju u Hutovu blatu, njih osam. Sada imamo 50 konja koji su najvjerojatnije ista pasmina. Najvjerojatnije je da se nisu križali, no to ćemo još provjeriti DNK analizom. Od malih nogu smo ja i brat to zavoljeli uz djeda. Kanije nam je bilo teško gledati sve to, pa smo se stoga uključili kako bi dali i mi svoj obol u svemu. Imamo velike parcele i imanje u lijepom okruženju. Tu je i prirodni izvor vode, uvjeti za konje su idealni i onda bi bila prava šteta ne spojiti ugodno s korisnim", priča Boško za Hercegovina.info.

Boško Šutalo

Bosanskih brdskih konja u BiH je trenutno oko 250, a kada se analizom potvrdi ono što već braća Šutalo i znaju brojat ćemo ih 300. U ostatku Europe ih je znatno manje.

"Ovih konja je u bivšoj Jugoslaviji bilo oko 500.000. No, dolaskom mehanizacije, a i dolaskom rata oni su izumrli. Ostalo ih je oko 150 na Boriki, u Rogatici. Kasnije se u uzgoj uključio Enver Žiga iz Visokog i jedan čovjek iz Slovenije koji je osnovao međunarodno udruženje te se stanje počelo popravljati. Sada ih ima oko 250 u Bosni i Hercegovini i stotinjak još u drugim zemljama. U svijetu ih je znači ukopno oko 350."

Njihov primarni cilj je proširiti i očuvati ovu pasminu konja. No, uskoro u planu imaju i nešto više.

"S obzirom na to da su se ljudi odlučili očuvati i proširiti ponovno ovu pasminu koja je ugrožena, odlučili smo se i mi biti dio te priče. To je prvenstveno naš cilj. Također, želimo podići i uzgojnu vrijednost ovih konja, prikazati što oni sve mogu. Ovi konji su bili ratni, koristila ih je cijela nekadašnja JNA. Isto tako ovo su radni konji, služe za terensko i terapijsko jahanje i za razliku od drugih vrsta konja su dosta izdržljivi. Oni su 365 dana vani, bila kiša, led ili velika vrućina. Doslovno ne žele ući u štalu iako imaju sve uvjete. Ostale pasmine nemaju šanse preživjeti u takvim uvjetima. Događalo se da kopaju metar snijega i preživljavaju, u najgorim mogućim uvjetima. Oni su jako otporni na bolesti. Naši konji su tu trideset godina i nikada nisu imali potrebu za veterinarom zbog nekih problema. Nikada nisu bolesni.U takvim uvjetima su nastajali i to uvelike olakšava njihov uzgoj."

Priču su braća Šutalo obnovili prošle godine. Nabavili su i dodatne konje.

"Mi smo tek osnovali ergelu. Djedu je od rata ostalo osam konja. Za njih nitko i nije znao. Oni su se tu gotovo 30 godina razmnožavali i preživjeli, bili su u divljini i u slobodnom uzgoju daleko od ljudi i civilizacije. Mi smo se u uzgoj uključili prije nekih godinu dana. Nabavili smo dodatne konje s Vlašića i Borike", ističe.

U dogledno vrijeme njihov plan je od svega napraviti i jednu turističku priču, posjetiteljima ovog kraja Hercegovine, a naročito onima koji stižu na prekrasno Hutovo blato ponuditi novi sadržaj.

"Kako budemo dizali vrijednost konja i prikažemo ljudima što oni zapravo mogu, onda smo u planu napraviti terensko jahanje. Jednog dana možda se razvije i terapijsko jahanje, ali za sada je to još rano. Sigurno je plan da kroz nekih dvije do tri godine naši konji budu turistička atrakcija. Tu je Hutovo blato, a u blizinu Boljuna su i stećci tako da se može uklopiti jedna lijepa turistička priča i obogatiti sadržaj posjetiteljima koji dođu u ovaj kraj."

Kontakte, suradnju, a na kraju i prijateljstva imaju s ljudima iz cijele BiH koji uzgajaju ovu pasminu.

"U Tihaljini ima osam ovakvih konja koje drži Vlado Rašić. Enver Žiga od kojeg je sve krenulo u BiH, broji 30-ak konja. Potom imamo ergelu Jezero u Jablanici, u Visokom ergelu Vilenjak. Jedna gospođa Lamija uzgaja ove konje u Fojnici i ona je u procesu pokretanja terapijskog jahanja. Ukupno ih je kako sam rekao u BiH 250. Ovih stotinjak koji su u Europi, najviše ih je u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.

Boško ističe kako uzgoj ovih konja nije prezahtjevan. Oni ne traže puno, malo osnovnih uvjeta i nešto ljubavi.

"Prije je bilo malo teže, a u posljednje vrijeme su se federalno ministarstvo i novi ljudi koji su stigli malo više posvetili cijeloj priči i sve ozbiljnije shvatili. Poboljšan je proračun za poljoprivredu, pa samim tim i za konje koji su zaštićeni. Nije to nešto značajno, ali sigurno se mogu pokriti troškovi uzgoja. Država osigura hranu za konje na godišnjoj razini. Ovi konji nisu prezahtjevni, treba imati samo osnovne uvjete i malo ljubavi i to je dovoljno. Mi imamo štale i nadstrešnice za njih, no njima to praktično i ne treba. Na otvorenom su cijelu godinu."

Zbog konja i rodnog kraja koji vuče srce, Boško se iz Zagreba vraća na svoju rodnu grudu.

"Po struci sam diplomirani inženjer elektrotehnike, a brat strojarstva. Inače ja živim već godinama u Zagrebu, a brat u Karlovcu. Sada se na dnevnoj razini o konjima brine otac koji je u mirovini, ali moj plan je iduće godine vratiti se u Hercegovinu isključivo radi lijepe prirode i naših konja", zaključio je Boško Šutalo u razgovoru za naš portal.

Nedavno je ergelu braće Šutalo posjetila Cécile Zahorka poznata njemačka fotoreportaka koja širom svijeta snima ugrožene vrste konja. Prilokom svoje posjete BiH došla je i do Boljuna i zabilježila ove predivne i posebne konje.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.