Bosanski franjevac fra. Vjeko Ćurić ruandski Schindler

Bosanski franjevac fra. Vjeko Ćurić ruandski Schindler

O dokumentarnom filmu govorio je fra Ivica Perić, koji je u misionarskom radu u toj afričkoj državi zamijenio pokojnog fra Vijeku Ćurića. Misionarska priča privukla je veliki broj zainteresiranih Livnjaka koji su pozorno i sa zanimanjem gledali dokumentarac iz Afrike.
Iako prostorno mala zemlja koja se prostire na manjoj površini od BiH, Ruanda ima dva puta  više stanovnika, a razmjere siromaštva o kojima je svjedočio dokumentarac zastrašujuće su. Za cjelodnevni rad dnevnice su manje od jednog eura, a nedavni rat zemlju je još dodatno iscrpio i  doveo u još veću bijedu.

U župi Kivum pokojni fra Vjeko je sagradio franjevački samostan, a svjestan da iz velikog siromaštva zemlju mogu pokrenuti samo obrazovani ljudi započeo je s radom na uvođenju redovitog školovanja. Fra Vjeko je bio i jedini bijelac koji je u Ruandi boravio i za vrijeme  strašnog sukoba dva zaraćena plemena i dobio nadimak ruandski Schindler.

“On je spasio tisuće ljudi. Tužno je da je i sada kada je završio sukob za najveći broj žitelja Ruande škola samo san, mašta, jer nemaju novaca za obrazovanje. Školska godina stoji nedostižnih 300 eura”, kazao je fra Ivica.
Dodao je da se toplina i iskrenost  koju imaju stanovnici Ruande rijetko gdje susreće. Strance prihvaćaju iskreno, bez zadrške i nekih interesa.
“To me je jako i privuklo i nekako mi daje još više snage da nastojim pomoći ljudima i ustrajat ću na putu koji je započeo fra Vjeko. On je izgladnjelu djecu u školu privukao redovitim ručkom. To je najbolja ilustracija života u toj državi”, rekao je fra Ivica.
Glad i neobrazovanost

Dodao je da do 2010. planira otvoriti srednju školu, u kojoj će se nastava izvoditi na engleskom jeziku koji je postao i službeni jezik Ruande. U planu je otvaranje i što većeg broja osnovnih škola. U župi Kivumu u središtu Ruande otvorene su tri osnovne škole. Na prostoru manjem od 60 četvornih kilometara živi više od 30.000 ljudi, od kojih je čak 75 posto mlađe od 25 godina. Ilustracija siromaštva je i podatak da u toj župi  50 do 60 posto stanovništva jede dva do tri puta tjedno. Industrija je nerazvijena i stanovništvo se bavi uglavnom poljoprivrednom, a obradivih površina nema dovoljno.

Doprinos kupnjom DVD-a

Industrija je nerazvijena i stanovništvo se bavi uglavnom poljoprivrednom, a obradivih površina nema dovoljno.
“Problem je kriminal i prostitucija koje ima u velikim razmjerima”, kazao je fra Ivica.
Potresna priča o dalekoj zemlji dirnula je sve nazočne, koji su kupnjom DVD snimke dali svoj doprinos za razvoj i nastavak svega što je u Ruandi učinio fra Vjeko Ćurić, a nastavio misionar fra Ivica Perić.

Afričku dječicu nazivao svojim garama

Dokumentarni film koji je snimljen o fra Vjeki Ćuriću nedavno je prikazan i u Tuzli u Franjevačkom samostanu Sv. Petra i Pavla. “Fra Vjeko je već nakon studija otišao u misije u Ruandu i njegova jedina želja je bila pomagati onima kojima je pomoć najpotrebnija. To su svakako bila siromašna djeca u Africi koja su fra Vjeku oduševljavala svojim osmijehom jer kada se smiju trese im se cijelo tijelo. Tu afričku dječicu nazivao je svojim garama i nikada, pa ni u onim najtežim krvavim trenucima rata, nije ih želio napustiti. Veličina njegova života od samog rođenja pa do smrti prikazana je u filmu hrvatskog redatelja Jakova Sedlara”, rekao je fra Ivo Tadić.

livno-on line