BORBA ONKOLOŠKIH PACIJENATA Lijek košta 1.500 KM, a na listi čekanja desetine osoba

Onkološki pacijenti

Onkološki pacijenti se konstantno suočavaju s borbom oko nabavke lijekova. Mnogi od njih zbog nedostatka financijskih sredstava preskaču prijeko potrebne terapije kada im liječnici kažu da lijekova nema i da terapiju mogu primiti samo ukoliko lijek sami kupe.

Klix piše o slučaju čitateljice koja se javila s primjerom majke koja je oboljela od nodalnog limfoma marginalne zone. Ovo oboljenje je neizlječivo, a cilj je postići remisiju bolesti i ostaviti pacijenta u životu.

Kada je riječ o nodalnom limfomu marginalne zone, objašnjeno je da je protokolima liječenja određena dinamika davanja lijekova, točnije dinamika primanja kemoimunoterapije kroz određeni broj ciklusa.

Protokol liječenja

Majka čitateljke koja se javila do sada je primila šest ciklusa kemoimunoterapije i dva ciklusa imunoterapije samostalno, što joj je odobreno iz sredstava Federalnog Fonda solidarnosti.

"Protokolom liječenja je određeno da osobe koje pozitivno odreagiraju na prvi ciklus liječenja, što je kod moje majke i slučaj, kroz dvije godine moraju primate imunoterapiju u vidu lijeka retuximaba, tvorničkog naziva Rixaton ili Mabtera ovisno o proizvođaču. Ovo monoklonsko antitijelo je ključni lijek koji je neophodan pacijentima kojima je dijagnosticirana bilo koja vrsta limfoma, a naročito se pokazao dobrim lijekom izbora kod dijagnoza folikularnih limfoma, kakav je dijagnosticiran kod moje majke"; ističe.

Sljedeća doza koju njena majka treba primiti, trebala bi biti aplicirana 24. lipnja, ali zahtjev koji je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) dostavio Zavodu rezultirao je stavljanjem njene majke na listu čekanja i to na 61. mjesto.

Samo na području Sarajevske županije ima oko 80 pacijenata koji su stavljeni na listu čekanja.

"Zamislite koje li ironije, da lijek koji život znači, moja majka i svi drugi pacijenti s istom dijagnozom, primaju s liste čekanja, tj. smrti. Pri tome, da paradoks bude veći, upitno je i potraživanje sredstava iz Zavoda zdravstvenog osiguranja SŽ u vidu refundacije 50 posto cijene lijeka, jer defakto za isto je potreban dokaz da je pacijent odbijen na federalnoj razini, da biste aplicirali na županijskoj razini. U našem slučaju, stavljanjem na listu smrti, mi formalno-pravno nismo odbijeni, ali smo isto tako onemogućeni u refundiranju 50 posto sredstava izdvojenih za lijek od strane Županijskog zavoda zdravstvenog osiguranja", objašnjava.

Zbog toga su oboljeli prinuđeni sami financirati lijek, a u ovom slučaju jedna doza košta 1.500 KM.

"Informirana sam o postojanju administrativnog načina za postupanje u ovoj situaciji, ali to neće moći uraditi bolesni i oni koji zbog životnih okolnosti svoje bitke biju sami. Njih nema tko usmjeriti. I na kraju, zašto bi pacijenti upadali u klopku administrativno-pravnih formulacija u trenu kada se bore za život? Karcinom je preskupa bolest da bismo morali financirati lijek koji život znači i još se baviti pravom pacijenta na dostupnost lijeka. Svima su nam vezane ruke! Neki traže vezu, neki novac kako bi sami financirali liječenje. Ja sam svojoj majci osigurala terapiju za ovaj mjesec, ali kako osigurati ova sredstva svaka tri mjeseca, kako je predviđeno protokolom liječenja spomenutim lijekom?! I to nije optimalano, jer se ovaj lijek prima svakih osam tjedana, odnosno svaka dva mjeseca", objašnjava nam.

Pravo na lijek

Napominje da bh. entitetu Republika Srpska (RS) spomenuti lijek uredno odobrava Zavod zdravstvenog osiguranja RS, i nije upitno kao u FBiH hoće li nekome biti odobreno liječenje putem Fonda solidarnosti.

" Pri tome taj Zavod ima mnogo manje sredstava nego Federalni zavod zdravstvenog osiguranja. Dakle, netko se opasno igra našim životima. To je protivno svim zakonima ove zemlje i konvencijama koje je ista potpisala, protivno je i ciljevima i odrednicama samog Fonda solidarnosti. Neprihvatljiva je agonija kojoj su izloženi pacijenti i njihove porodice. Pri tome, ne radi se o ekstremno skupim lijekovima. Farmaceutske kuće su maksimalno spustile cijene lijekova za naše javne ustanove koje se bave ovom nabavkom, do te mjere da im je poslovanje neisplativo. I što se dogodi? Dogodi se da naš Zavod ne odobri liječenje ili odobri kao u našem slučaju, odgođenu smrt po stavkama i zakonu. Ne znaš bi li slavio, jer nije u kritičnom stanju bez nade, ili bi sebi kose čupao, jer tko će dočekati 61. mjesto", zaključuje.