BIH JE POVRATILA ZEMLJIŠTE KOD DUBROVNIKA Cero tvrdi da je posrednik bio vladika Grigorije, a svakog petka u restoran je dolazio i Milorad Dodik

Zemljište Dubrovnik

Je li bivše policijsko odmaralište još uvijek neriješenog vlasništva "mačak u vreći" čiju kupovinu stranci izbjegavaju? Je li UTP Leotar uspio ono što ni država BiH nije, je li moguća uknjižba i kakva je u svemu uloga vladike Grigorija?

Na samom ulazu u Srebreno je 17 bungalova, recepcija i restoran s taracom na atraktivnoj parceli od 17.500 četvornih metara. Derutni objekti zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa kvare župsku vizuru, a dijelom su izgrađeni na parceli oduzetoj obitelji Matuško koja dulje od 50 godina potražuje natrag:

- Pravosudni postupak još traje, a vlasništvo nad 1.400 kvadrata se još vodi na našoj obitelji, kaže Niko Madeško za Dubrovački vjesnik.

No, sporno je vlasništvo ostatka parcele i objekata. U sukcesiji ih potražuje Bosna i Hercegovina jer se vode kao društveno vlasništvo bivšeg Sekretarijata unutrašnjih poslova, danas MUP-a BiH. Odmaralište je 1970-tih ustupljeno na korištenje Ugostiteljsko-turističkom poduzeću ‘Leotar‘ iz Trebinja. Nakon rata, vlasnik i direktor tvrtke Bancom iz Zemuna, tajkun Milan Pešut kupio je UTP Leotar i pokušao ga prodati Britancima koji su odustali zbog neriješenog vlasništva.

BiH-izvori uvjeravali su da u Zemljišniku dubrovačkog Općinskog suda još od 1974. stoji zabilježba bivšeg Okružnog suda kako je riječ o "društvenom vlasništvu s pravom korištenja za izgradnju kampa i odmarališta društvenopolitičke zajednice BiH u Sarajevu". Upisani su i prijedlog Leotara te zabrana raspolaganja i opterećenja objekata prema uredbi Vlade RH iz srpnja 1991. za sve nekretnine u vlasništvu republika ex. SFRJ. Neki BiH mediji tvrde da je u Zemljišniku upisano i pravo korištenja u jednakom omjeru Općine Dubrovnik i Hotela Mlini.

Dok se ne riješi sudska borba obitelji Madeško i zahtjev BiH za sukcesijom, jedan objekt koriste članovi župskog UHDDR-a, a dio bungalova, navodno bespravno, ‘socijalni slučajevi‘. Pročelnik jedinstvenog Upravnog odjela Općine Župa dubrovačka Jure Marić ističe kako za te nekretnine vrijedi Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama i Uredba o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju RH pravnih osoba sa sjedištem u Sloveniji, Makedoniji i BiH. Župa dubrovačka je pokrenula reviziju, a kad postupak bude pravomoćno okončan, Općina je spremna razmotriti zahtjeve uknjiženih vlasnika.

Nakon povrata Odmarališta Crvenog križa u Lozici, u BiH je ponovno u fokusu sudbina brojnih objekata pa tako i odmarališta Leotar. Mnogi se pitaju je li riječ o sudskom presedanu povezanom s odlukom predstavnika međunarodne zajednice Christiana Shmidta o ulasku Hrvata u BiH instutucije vlasti. Neki spominju ‘vezanu trgovinu‘ i tvrde, Hrvatska je voljna potpisati sporazum o imovinsko-pravnim odnosima, a uvjet Schmidta su ratifikacija granice u parlamentima, uključujući Veliki i Mali škoj te bilateralni sporazum o imovini!?

Iako izvori iz BiH tvrde da je tamošnji MUP poništio natječaj o prodaji odmarališta jer ga UTP Leotar nije platio, Pešut tvrdi suprotno. Kaže da ima ugovor, ali ga ne želi pokazati: - Sedamdeset i neke dali smo milijune za njega! Sad treba vidjeti što tamo predviđa urbanistički plan i kako se uskladiti. Mjesto nije ‘zalud Srebreno, ali nek‘ bude Zlatno, nećemo narušiti ljepotu okoliša - kaže, a na opasku da je to najavio i 2013. ističe:

-Tad nije bilo sve završeno i upisano, ali sad se u Katastru sve 100 posto vodi na Leotaru. No, sad nemam neke značajnije novce za radove- govori Pešut.

Lepršavo, ali šuplje.

Kolege iz BiH tvrde da, ako je Pešut doista postao vlasnik bungalova, to je vezana trgovina s vladikom Grigorijem. Pretpostavljaju da se dogodila kad je bivša vila Saveznog izvrsnog vijeća u Lastvi pripala Srpskoj pravoslavnoj crkvi u znak zahvalnost vladiki za posredovanje oko župskog Leotara. Grigorija spominje i poznati BiH-stručnjak te član bivše Komisije za državnu imovinu BiH Muharem Cero. Govoreći o župskom odmaralištu, ističe da je prije rata bivši Sekretarijat unutrašnjih poslova BiH to odmaralište dao UTP-u Leotar na korištenje, ali ne i u vlasništvo:

- Riječi Pešuta su lepršave ali šuplje! Trebinjci nisu pravo korištenja pretvorili u vlasništvo! To su dva različita prava, a posrednik Pešutu bio je Grigorije! Svakog je petka u restoranu bio i Milorad Dodik... Danas je prava adresa Ministarstvo sigurnosti u Vijeću ministara, ali ni oni nemaju podatke, jer je to dobrim dijelom ušlo u tranzicijsku, brzo konsolidiranu mafiju - kaže Cero i zaključuje:

- Odmaralište UTP Leotar je kriminalna, a ne pravna priča! Pešut tvrdi da je uspio uknjižiti imovinu, ali ne do početka rata 1991. nego, zamislite, nakon rata! To nije uspjela ni država BiH niti itko drugi! Tvrdim da Pešut ne govori istinu sve dok riječi ne potkrijepi dokazima - zaključio je Cero.

Pešut je inače poznat kao predratni bankar u Sarajevu rodom iz Ljubinja, a po izbijanju rata odlazi u Srbiju. Vlasnik je i direktor tvrtke Bankom u Zemunu, a upućeni kažu da je vlasnik UTP Leotara postao ponajviše zbog kavane Platani i odmarališta Srebreno. Sarajevski mu mediji uz mutnu privatizaciju UTP-a spočitavaju i poratnu blisku suradnju s "vladikom-poduzetnikom" Grigorijem, a srpski mediji više nerazjašnjenih privatizacija vrijednih desetine milijuna eura. Navodno, cilj mu je uglavnom što skuplje preprodati jeftino kupljene tvrtke i nekretnine.