Apel hrvatskim političarima: ugasite kazalište, sveučilište, javne medije, knjižnice...

Riječ je o Katinskoj šumi. Sedamdeset godina nakon toga zločina u BiH je na djelu neki novi Katin. 

Ne, nije riječ o stranom okupatoru ili pak srpskim i bošnjačkim političarima koji Hrvatima žele nanijeti zlo. Ovu masovnu egzekuciju nad vlastitim narodom provodi hrvatska politička kvazi-elita u BiH. Doduše metode egzekucije HDZ-a BiH, HDZ-a 1990. i HSP-a nešto su humanije od Staljinovih. One se ne odnose na fizičku likvidaciju ljudi, nego „samo“ na likvidaciju institucija kulture, znanosti i javnih medija s hrvatskim predznakom u BiH. 

Je li ova usporedba s Katinskom šumom preoštra? Možda! No agonija kroz koju su prolazili i dalje prolaze uposlenici: HNK-a Mostar, Sveučilišta u Mostaru, Muzeja i Arhiva, Simfonijskoga orkestra, HRT-a Mostar, Radija Herceg-Bosne usporediva je s masovnom egzekucijom. Nažalost ona nije plod slučajnosti, neznanja ili pak nesnalaženja. 

Hrvatska politička kvazi-elita prva je u povijesti u svjetskim razmjerima koja želi satrti vlastitu inteligenciju. Još su stari Grci u antičko vrijeme shvatili da društvo ne može opstati bez znanosti i umjetnosti. Od Grka su istu filozofiju razmišljanja preuzeli Rimljani, a i današnji zasadi Europe temelje se na tim vrijednostima. 

No hrvatska politička kvazi-elita ima neku drugu računicu i filozofiju. Izgleda da su oni koji šire znanje i kulturu opasni po hrvatske političare te da više preferiraju mrak. A mrak im odgovara kako se njihov kriminal, foteljaštvo, pilićarenje, nerad i smušenost kada je u pitanju obrana nacionalnih interesa ne bi vidjeli. 

Mediji na hrvatskome jeziku su zbog toga opasni. Uostalom kome danas uopće trebaju javni mediji na materinskom jeziku i nekakvi obrazovni programi? Nije onda slučajno ni da kroz agoniju prolaze djelatnici Knjižnice u Mostaru. Jer čitanje i knjige mogu biti izvor opasnosti! Nije čudno ni da Sveučilište u Mostaru prolazi kroz agoniju jer zbog čega bi se danas netko uopće obrazovao? Nije čudno da je na izdisaju i Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Pa tko danas još gleda kazališne predstave? Nije čudno da je ugašen Arhiv i Muzej Herceg-Bosne. Kome još trebaju arhivi i muzeji? Nije slučajno da treba satrti i Simfonijski orkestar u Mostaru. Pa tko danas još sluša klasičnu glazbu? 

Sve to jednostavno treba pogasiti, uništiti i zbrisati s lica zemlje jer je obrazovan i samosvjestan birač loš i opasan birač. S tim biračem ne može se manipulirati. Ne možete ga zaplašiti ni nacionalnom ugrozom kada ona ne postoji. Umjesto javnih medija, znanosti, kulture, proizvodnih pogona i socijalne zaštite hrvatski političari nam zapravo nude strančarenje, svoju taštinu, daljnje zaglupljivanje i siromaštvo. 

A rješenje za navedene probleme je vrlo jednostavno - obvezati se i provesti sustavno financiranje institucija od vitalnog nacionalnog interesa bez obzira je li na vlasti HDZ BIH, HDZ 1990. ili HSP. Oni koji ne mogu provesti taj minimum minimuma na idućim izborima trebaju biti poslani na smetlište političke povijesti. No ukoliko im je destrukcija milija od kreacije dobro bi bilo da završe ono što su započeli i da napokon eutanaziraju institucije kulture, znanosti, javne medije. 

Ipak već spomenuta Katinska šuma uči nas da se zločin ne može tek tako prebaciti na drugoga. Baš kao što su Sovjeti godinama lažno optuživali Nijemce za zločin u Katinu, tako i predsjednik Vlade HNŽ-a Srećko Boras lažno optužuje bošnjačke političare da su krivci za stanje na HRT-u Mostar. Koliko god trenutačno masovna egzekucija institucija i ustanova s hrvatskim predznakom bila pokrivena velom tajne, kad-tad će biti ogoljena do kosti, a njezini kreatori i provoditelji žigosani kao sramotne političke ništarije koji su u crno zavili vlastiti narod.

Piše: Miroslav Vasilj – Večernji list