70 GODINA LUTKARSKOG KAZALIŠTA "Glumci rade za 800 maraka. Ne ulažemo u djecu i kulturu koji su jedini naša budućnost"

Na sceni Lutkarskog kazališta u Mostaru koje krasi ovaj grad već 70 godina i danas možete pogledati predstavu „Ko umije njemu dvije“ iz 1986. godine, zbog koje se publika vraća u kazališnu salu već 900-ti put do danas. Ipak, mnoge predstave ovog kazališta nisu imale tu sreću i mogućnost obnove i ponavljanja iz mnogo razoga na koje smo možda mogli i možemo još uvijek utjecati, a o tome nam je više govorio ko drugi nego čovjek koji je svojim talentom u posljednih 20 godina utjelovio neke od najpoznatijih uloga ovog kazališta, a osim toga baš toliko se nalazi i na samom vrhu ove institucije.

Ravnatelj i glumac Tibor Oreč, ili vam je možda poznatiji kao vuk, dječak, liječnik ili farmer iz popularnih predstava ovog kazališta, otvoreno nam je pričao o problemima sa kojima se susreće ovo kazalište i njegovi zaposleni, ali i na trenutak nam je dopustio da zavirimo u taj svijet čarolije i ljubavi zbog kojih, kako on sam kaže, to kazalište i opstaje. 

„Biti umjetnik i stvarati umjetnost je najljepši poklon i blagoslov koji možete dobiti. Ipak, kada izađete iz svijeta čarolije, slijedi surova realnost koja vas tjera da se borite“, započeo je Oreč priču za Hercegovina.info. 

Na sjednicama Gradskog vijeća u Mostaru Oreč je više puta isticao probleme s financijama i neulaganjem u kazalište, zbog kojih ne mogu stvarati nove i obnavljaju stare predstave i zbog kojih cijeli ansambl stagnira.

„Kulturu nitko ne razumije iako se puno propagande ulaže u nju, naročito u predizbornim kampanjama, ali to je valjda ta politička priča koja nema puno efektive i prakse. Konkretni koraci nakon našeg oglašavanja nisu se dogodili, plaće u kulturi i konkretno Lutkarskom kazalištu su i dalje minimalne. Mi nismo ovdje radi para, ali realnost i život nose svoje izdatke i onda shvatiš da moraš da se boriš za sebe i svoje ljude. Plaća glumca početnika je 800 KM i zato gotovo nikako ne možemo obnoviti kadar u kazalištu, a vjerujte, jako je bitno jer je mnogo njih otišlo van zemlje“, rekao je Oreč. 

Nažalost, za Lutkarsko kazalište nema sluha. 

„Mi imamo obavezu da jednom godišnje 'branimo' svoje izvješće o proteklom radu pred Gradskim vijećem, ali imam utisak da oni ne shvaćaju, a i ne žele shvatiti da lutkarstvo nije trošak i rupa u proračunu, nego investicija u ljude. Imam osjećaj da im je svejedno hoće li naše izvješće biti prazno ili će sadržati neke sjajne stvari. Djeca od malih nogu moraju učiti biti kreativna, odgovorna, s nekim duhovnim, društvenim i moralnim načelima, jer odgoj počinje u obitelji, ali tu ne završava, a sve se to dešava baš u kazalištu. Bez mašte svijet i nijedno rješenje ne bi postojali. Nažalost, za nas sluha nema. Govorio sam im da rade pogrešno stvari, da od nas ne traže nikakve obaveze, ali nam ne daju i nikakva prava. Nije urodilo plodom“, objasnio je Oreč. 

Od svih kazališnih kuća u Mostaru, Lutkarsko kazalište je izvelo više od trećinu predstava.

„Ono što me najviše poražava jest da ovaj grad uopće ne ulaže i ne daje novac za produkciju nekih novih predstava, pa mi moramo da se borimo putem projekata sa nekim dalekim zemljama da bismo stvorili kulturu u svojoj zemlji. Imamo sjajne predstave i koprodukcije u planu, ali sve sada zavisi od drugih ljudi i projekata, a ako ovo ne uspije, vjerujte da to neće biti samo lični poraz Kazališta, nego cijelog grada. Nemaju sluha i ne žele čuti naše stvarne potrebe, a evo, ja sam u lutkarstvu već 20 godina i tako je sve vrijeme. Jednostavno, za nas se nema vremena“, pojasnio je Oreč. 

Kako kaže, u našoj okolini se nalazi toliko kvalitetnih kazališta, na primjer Pozorište mladih u Sarajevu, kojima lutkarstvo čak i nije primarno, ali oni uz dobar proračun uspiju predstaviti dvije predstave godišnje, a mostarsko kazalište jedva jednu. Ipak, i pored lošeg proračuna, Lutkarsko kazalište pokušava opstati i dodatno se izgrađivati.

„Banja Luka, Split također imaju sjajne predstave iz razloga jer se ulaže u njih, a ja evo sad mogu da kažem da je Lutkarsko kazalište u Mostaru sigurno u najtežoj i najgoroj situaciji od svih. U našoj državi još uvijek nemamo lutkarsku akademiju, a najbliža je ona u Osijeku, tako da mnogo talenata kojih je otišlo tamo, nisu se više ni vratili u Mostar upravo iz gore navedenih razloga. Sve to mnogo utiče na rad“, kazao je Oreč. 

Za publiku i samu posjećenost, Oreč ima samo riječi hvale.

„Što se tiče posjećenosti publike, mi smo zaista s tim zadovoljni. Naše predstave uvijek bile posjećene i tražile su se karte više, a gotovo nikad se nije desilo da nije bilo makar pola kazališne sale popunjeno. Baš zbog ovog razloga meni i jeste krivo jer ne možemo i nemamo mogućnosti svaki put ponuditi nešto novo. Pokušavamo repertoar osvježiti sa nekim starijim predstavama iz prošlosti, ali i to zahtjeva mnogo truda, vremena i svega ostalog“, naglasio je Oreč.

Uz šaljivu notu Oreč nam je u ulozi glumca i ravnatelja kazao što bi to promijenio da može.

„Kada bih mogao nešto promijeniti, promijenio bih slatkiše i vodu u publici, a onda bih i educirao i malo starije. Stalno se događa da stariji neće da dovode djecu na predstavu ukoliko su je jednom pogledali, a nitko ne pita djecu što bi oni željeli. Lutka je pedagoško sredstvo i sve ono što dijete ne želi da kaže roditeljima, prijateljima, reći će upravo lutki. Suživit će se s njom, sudjelovat će u predstavi, a vjerujte svaki put će nešto novo primijetiti u predstavi koju je pogledao čak više puta. Dopustite djeci da prepoznaju i uživaju umjetnosti“, istaknuo je Oreč.

Kada je u pitanju posao glumca, naročito onog koji oživljava lutke, potrebno je sto posto predanosti daskama i lutkama.

„Ovdje nastaje čarolija, mi oživljavamo predmete, a naša publika, od onih najmlađih do starijih, osjećaju je li iskreno ili ne, a nema iskrenije publike od djece. Najteži posao nije vjerovati u ono što radite, nego kako privući publiku i naučiti ih da vjeruju u čaroliju koju stvaramo. Naše predstave traju 45 minuta, u salu može starti 120 ljudi koji će vidjeti finalni proizvod, ali za svega toga krije se mnogo više vremena i truda“, izjavio je Oreč.

Opisati lutkarstvo u jednoj rečenici nije moguće, ta rečenica bi zauzela čitavu napisanu knjigu, ali složio se da bi to mogla biti nada za bolje sutra. 

„Mi svaku svoju predstavu ljubomorno čuvamo, u svaku ugradimo dio sebe, a dio nje ponesemo u sebi gdje god da krenemo. Drago mi je da još uvijek postoje ljudi koji se zanimaju i bave kulturom, stvarno mislim da je to jako bitno u današnjici. Ratovi su se vodili, čitave nacije su nestajale, ali kultura je uvijek opstajala. Trebamo više ulagati u nju i svoju djecu, jer i kultura i djeca su naša budućnost“, zaključio je Oreč. 

O kazalištu

Lutkarsko kazalište Mostar svoju prvu predstavu odigralo je već davne 1952. godine „Snježana i sedam patuljaka“ kao Gradsko pozorište lutaka Mostar. To je bio prvi pupoljak, prvi cvijet, mostarkog lutkarstva. A korijeni lutkarstva sežu još dalje u prošlost. Naime prve lutkarske predstave javile su se u Mostaru polovinom 19 stoljeća, kada su putujuće družine iz Srednje Europe, Vojvodine, Hrvatske i Orijenta izvodile dramske, a zatim i lutkarske predstave.

Prva lutkarska predstava bila je Karadžoz. Mostar je odmah prigrlio i zavolio lutkarsku umjetnost. Za prvog upravnika kazališta je postavljen upravo Đorđe Bovan, koji prije točno 70 godina kao redatelj postavlja prvu predstavu „Snježana i sedam patuljaka“ te tako kreće slavna povijest Lutkarskog kazališta Mostar. Od tih trenutaka lutkarstvo Mostara je laganim i ne sigurnim koracima, baš kakvi su i bili prvi koraci slavnog Pinoka, raslo i utiralo put svjetskoj slavi ovog kazališta.

Kasnijih godina točnije 1960. kazalište mijenja ime u Pozorište lutaka Mostar, ali i dalje nastavlja svoj uspješan i rad i put ka zvijezdama, a danas sa ponosom možemo reći da ovaj teatar pod nazivom Lutkarsko kazalište u našem gradu živi već 70. godina.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.