6. studenog 1993. srušen glavni most koji je povezivao hrvatski i bošnjački narod

..na HVO Sarajevo i brigadu "Kralj Tvrtko" u Sarajevu, s ciljem eliminacije svakog političkog i vojnog udjela hrvatskog naroda u obrani grada Sarajeva. Vojna zapovijed za ovakvu obimnu akciju koja uključuje političke i sigurnosne aspekte, ne može se donijeti bez političkog vrha Armije BiH, i danas, dvadeset godina nakon eliminacije HVO-a u Sarajevu, nikad nije obznanjen stvarni vojni cilj i politički interesi navedene akcije, i kakve je dalekosežne posljedice ta akcija donijela za Hrvate grada Sarajeva.

Vlasti grada Sarajeva ni danas ne dopuštaju da udruge podignu spomenik poginulim pripadnicima HVO-a grada Sarajeva, što jasno pokazuje kako je ova država, po nacionalnom i vjerskom kljucu, duboko podijeljena, i kako jednakopravnost vojnih komponenti koje su cinile oružane snage Bosne i Hercegovine, HVO i Armija BiH, ne vrijedi za glavni grad Bosne i Hercegovine.  Politički i vojni vrh tog vremena, na čelu s Alijom Izetbegovićem, znao je kako će hrvatski narod, ako HVO Sarajevo bude postojao do potpisivanja Washingtonskog sporazuma, sačuvati svoju političku opstojnost u gradu Sarajevu, i kako će time i Sarajevo sačuvati svoj multietnički karakter, što nije bilo u interesu većinskog bošnjačkog naroda u Sarajevu. Novi popis stanovništva pokazuje kako su Hrvati Sarajeva doživjeli potpuni egzodus i kako je postignut politički i vojni cilj tadašnjeg rukovodstva Armije BiH. S obzirom da se radi o glavnom gradu Bosne i Hercegovine, žalosno je da i danas, nakon dvadeset godina, nitko nije odgovarao za ovaj planirani politički zločin, a još žalosnije je što su mediji, povjesničari i intelektualci u potpunosti izbrisali ovaj dogadaj iz povijesti BiH i grada Sarajeva, i o njemu ne žele uopće govoriti.

Neprijateljski ambijent u gradu Sarajevu i buđenje bošnjačke nacionalne svijesti poremetio je trajno odnose između dvaju naroda u gradu Sarajevu, i danas je evidentno kako je 30 000 urbanih Hrvata iz grada Sarajeva potražilo utocište u drugim dijelovima BiH, RH i inozemstvu, a hrvatskom narodu u BiH napravljen je nenadomjestiv gubitak u intelektualnom, kulturnom, gospodarskom, športskom, umjetničkom, znanstvenom, akademskom i političkom središtu koje su izgrađivali desetljećima, što je bio i konačni vojno-politički cilj. Danas hrvatski narod nema izgrađeno političko središte, tj. svoj stolni grad. Jedan od razloga majorizacije i minorizacije hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini je pokušaj centralizacije političke i gospodarske moći u Sarajevu, uz prikaz Sarajeva kao multietničkog središta koje ima dovoljan broj visokoobrazovanih i kvalificiranih pripadnika sva tri naroda, dok se medijskom i političkom šutnjom skriva činjenica kako je 30 000 urbanih Hrvata trajno napustilo Sarajevo. Vrijeme koje je pred nama pokazat će kako je to bila najveća pogreška vojnog i političkog vrha Armije BiH i kako je 06. studenog 1993. srušen glavni most koji je povezivao hrvatski i bošnjački narod.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA