10. rujna 1993. Zavidovići – nepoznati zločini Armije BiH nad Hrvatima

10. rujna 1993. Zavidovići – nepoznati zločini Armije BiH nad Hrvatima
Prvi otvoreni sukob dogodio se 25. lipnja 1993. godine kada je Armija BiH minobacačkom vatrom gađala selo Lovnica. Mete granatiranja su bile katolička crkva, katoličko groblje, prodavaonica živežnih namirnica i skupine hrvatskih kuća. U sukobu Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 13 žrtava, od toga je bio jedan zarobljeni i ubijeni vojnik HVO-a i 12 odraslih civila, a protjerano je i izbjeglo 4000 ljudi.

U Gornjoj Lovnici 26. lipnja 1993. godine geleri granata Armije BiH ranili su četiri hrvatska civila, a među njima je bila i Ivka Martić, koja je bila trudna. Od tih gelera pao je mrtav Ivica Vidović (1964.), a teško je ranjen Franjo Lupić, otac četvero djece, i od teških rana preminuo je u bolnici u Zagrebu. Hrvatski civili neprestano su strepili od granata i snajperista Armije BiH dok su tražili vodu ili hranu, pohodili najbliže, pomagali bolesne i starce, prenosili ranjenike.

Snažni topnički napad na selo Vrbicu izvele su postrojbe Armije BiH 10. rujna 1993. godine, a od topničkih granata poginulo je šest, a ranjeno 14 hrvatskih mještana. U selo Vinište 4. studenoga 1993. godine rano ujutro upala je skupina muslimansko-bošnjačkih diverzanata i mudžahedina iz arapskih zemalja, te na brutalan način ubila je dvojicu hrvatskih civila. Mato Knezović, teški invalid, zaklan je u postelji, a Momčilo Lučić je izmasakriran na očigled supruge i djece.

Vojnici HVO-a su 23. siječnja 1994. godine vojnom akcijom povratili predjel "Berići" u selu Lovnica kod Zavidovića i tom prilikom naišli na masakrirano tijelo Ive (Nikolina) Juranovića, dozapovjednika HVO-a, rođenog 1958. godine, oženjenog i oca jednog djeteta. On je zarobljen i uhićen. Na mjestu zarobljavanja pronađena je njegova kapa i veći pramen kose, što upućuje na zaključak da se otimao dok su ga tukli i mučili. Oko 50 m od toga mjesta ležalo je njegovo tijelo, usta su mu bila rasječena s obje strane, od kuta usnica sve do ušiju. Iz prsta njegovih ruku isčupani su nokti, a nožem su mu probijeni zglobovi na prstima ruku. Njegov spolni organ je bio odsječen.

Tragična je bila sudbina Stipe Banovića iz Travnika, koji je u borbama kod sela Lovnice 23. siječnja 1994. godine ranjen i zarobljen. On je prebačen u privremenu bolnicu Armije BiH, smještenoj u zavidovičkom poduzeću "Kristal". Tu je liječen sve dok jednog dana u veljači 1994. godine u bolnicu nije došao Sead Smajlović, Bošnjak iz Zavidovića i na bolničkom krevetu iz pištolja ubio vojnika HVO-a Stipu Banovića.

Nedavno objavljeni službeni podaci pokazuju kako u Zavidovićima danas žive 1204 Hrvata, dok ih je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 3429, u promijenjenim granicama općine. Naime, jedan dio hrvatskih naselja prema gradu Žepču koji se uspio obraniti od agresije i napada Armije BiH nakon rata priključen je općini Žepče.

Narod.hr