POGLEDAJTE neke od 100 najvećih trenutaka sporta prošlog desetljeća

POGLEDAJTE neke od 100 najvećih trenutaka sporta prošlog desetljeća

U poplavi anketa na kraju svake godine ima i onih koje su prilično netipične. Zapravo, posve neobične. Poput ankete uglednog londonskog dnevnika The Times koji je birao “100 najvećih sportskih trenutaka desetljeća”. Trenutaka jer se ovdje ne radi isključivo o medaljama i svjetskim naslovima, što je pomalo i dosadilo. Uvijek isto. Ovo je anketa koja nudi više od medalja, zlata, svjetskih rekorda i svjetskih naslova. Anketa za sve.

Ova spada u tu kategoriju. Autori su kolumnisti The Timesa, njih 18, uglavnom duhoviti i ponekad cinični, što je tipično za novinare s Otoka. Nećete vjerovati da ih u sportskoj rubrici ima 18, ali za sve ima posla, nitko nije prekobrojan, nitko ne brunda da ih je previše. Selektivno pišu, uglavnom o svom sportu, nisu napasni, javljaju se jednom ili dvaput tjedno i ne pišu po tri teksta u jednom broju. No, pustimo to. Vratimo se neobičnom izboru u kojem ima i Hrvata. Zapravo, samo Gorana Ivaniševića, što je samo još jedna potvrda da je, barem na engleskom govornom području, najpoznatiji, pa i najpopularniji hrvatski sportaš. Da, poznatiji i popularniji od nogometaša. Jasno je da po rezultatima u desetljeću koje odlazi tu je moralo biti mjesta za Janicu Kostelić, ali kako na Otoku o skijanju i skijama znaju da je nekad skakao Eddy The Eagle Edwards, dvadesetak metara, tu negdje, onda je to - tako. Među 100 najvećih trenutaka četiri su teniska. I po tome samo su Rafael Nadal i Roger Federer ispred Gorana.

Njihovo finale iz 2008. je na petom mjestu, prvi naslov Španjolca u All England Clubu, 9:7 peti set. Meč je okončan gotovo u mraku, 21.15 sati. Goranova pobjeda nad Patrickom Rafterom u prvom finalu Wimbledona koje je počelo u ponedjeljak (2001), također 9:7 peti, na 36. je mjestu. Netko će reći tek, ali nemojte se zaletavati. Nije tek, nije ni blizu tek. Tu je još peti set ovogodišnjeg finala Wimbledona Federera i Roddicka, 30 gemova i to na 69. mjestu, dok je postavljenje krova na središnji teren u All England Clubu 76. Tek na 76. mjestu. Očito ih krov nije impresionirao, nije ni mene. Kakav je to Wimbledon bez kiše na centru. A najveći je gušt kad pada.

U ovoj anketi ima posve neobičnih trenutaka. Nama nevažnih, njima nikako. Poznavajući neke od onih koji su to slagali, teško je ostati bez riječi. Oni uvijek imaju odgovor na sve. Kao što je Simon Barnes imao odgovor na pitanje “što misli o hrvatskim nogometašima u Premiershipu”. Ljubazno me odbio, “znate, ne gledam baš Premiership”, ali me nije želio razočarati, “ako su Hrvati, onda sam siguran da su dobri, vrlo dobri”. Nećemo svih 100, bilo bi previše, a i nekih koji baš nisu posve jasni ni meni, iako sam siguran da ima i onih koji nešto znaju i o kriketu, pa i konjima. Pogotovo konjima. Ovo je šetnja po sportovima koja je još jednom dokazala da je atletika daleko iznad plivanja, ne samo na Otoku. Ali i anketa u kojoj bračna nevjera Tigera Woodsa nije najvažnija stvar na svijetu. Evo nekih...

1. Usain Bolt. Trijumf Usaina Bolta na 100 metara u Pekingu sa svjetskim rekordom, 9.69. Rekorda više nema, Bolt je to dobro poderao, za 11 stotinki, ali je u Pekingu fascinirao novinare The Timesa. I sve nas.
2. Jonny Wilkison. Za one koji nisu čuli za Jonnyja, godinama je bio najbolji engleski ragbijaš. Njegov drop-kick nekoliko sekundi prije kraja produžetka finala Svjetskog kupa 2003. protiv Australaca donio je Englezima prvi veliki momčadski naslov nakon nogometaša na SP 1966. Toliko su čekali, toliko je teško...
3. Čudo u Istanbulu 2005. Može li Milan izgubiti utakmicu u kojoj nakon 45 minuta vodi 3:0? Može. Ponekad. Ili slučajno. Liverpool je u 6 minuta drugog poluvremena poravnao i osvojio naslov prvaka Europe nakon jedanaesteraca.
7. Peta zlatna medalja Sir Stevena Redgravea, peta na pet olimpijskih igara (Sydney, 2000). Najveći veslač svih vremena.
10. Glava Zinedinea Zidana u prsa Marca Materazzija koji mu je nešto ružno rekao o sestri. Zidane je pocrvenio, Italija je nakon jedanaesterca osvojila naslov prvaka svijeta (2006), Zidane je izabran za MVP-a prvenstva. Glavi unatoč...
13. Nogometaši Arsenala sa 38 utakmica za redom bez poraza. Znate koliko je to teško, 38 za redom...
16. Trijumf Tigera Woodsa nakon doigravanja na Mastersu u Augusti 2005.
17. Zlatna medalja Bolta na 200 metara u Pekingu.
18. Osam zlatnih medalja Michaela Phelpsa na Igrama u Pekingu. Nitko nikad osam, nadmašio je Marka Spitza iz Münchena 1972, ali u ovoj anketi je to bilo dovoljno tek za 18. mjesto. Toliko o atletici i plivanju...
19. London je dobio organizaciju Olimpijskih igara 2012, ali to nije previše uzbudilo žiri. Ni blizu prvih 10.
23. Sedmi trijumf Lancea Armstronga u Tour de Franceu (2005). Nisko? Nisko.
28. Sir Alex Ferguson. Ne zato što je toliko trajao i osvojio na klupi ManU, nego detalj iz svlačionice. Gađao je kopačkom i navodno pogodio Davida Beckhama na Old Traffordu 2003. Sir Alex dobio je ovu utakmicu, ostao je. Igrač bez obzira na to koliko velik, morao je otići.
30. Thierry Henry ugurao se na ovu listu i to relativno nisko nakon ruke koja je na kraju večeri u Parizu onemogućila Irce da se bore za nastup na SP. Tužne večeri. Nije fer, ali kad je sport uvijek bio fer? Nemojte se šaliti. Što bismo mi napravili Henryju da je Hrvat? Ništa. Možda bi dobio medalju za hrabrost.
31. Prvi pogodak Waynea Rooneya u Premiershipu 2002.
44. Steve McClaren i onaj njegov komičan kišobran kojim se štitio na Wembleyu dok je Hrvatska gazila i izbacila Englesku s EP. U međuvremenu su nam vratili uslugu, ali bez McClarena, čiji će kišobran jednog dana završiti u Hall of Fameu, ako takav na Otoku postoji.
56. Dolazak Josea Mourinha (2004) u Chelsea. Uz etiketu The special one. Iako, tako barem tvrdi, uživa u Interu, jednog će se dana vratiti na Otok.
81. Evo napokon Tigera. S palicom, ali izvan golf terena. Tek na 81. mjestu, trenutak kad se bježeći od “pomahnitale” supruge zabio auto prvo u hidrant, pa onda u drvo.
84. Sjećate li se utakmice Portugal - Engleska u Gelsenkirchenu, na SP 2006? Sjećate li se isključenja Waynea Rooneya i Ronalda, koji mu je namignuo dok je napuštao teren. Taj se mig pretvorio u veliki skandal jer su bili suigrači u ManU. Kako zakopati “ratnu sjekiru”? Rooney je u Sunu, ako je istina, rekao, “zakopat ću je u Ronaldovu glavu”. Ipak, zaboravilo se...
86. Iako su i Englezi ludi za nogometom, istina nešto manje od nas, pogotovo novinari, angažiranje Fabija Capella (2008) za izbornika Engleske s kojom je odjurio do SP i etiketa jednog od favorita u Južnoj Africi, našlo se tek negdje pri kraju liste. Tipično za Engleze, Capello je ipak Talijan.
94. Pobjede Oxforda nad Cambridgeom u onome što se na Otoku zove The race. I svi znaju. Tradicionalan obračun veslača dva ugledna sveučilišta. Oxford je pobijedio za dvadesetak centimetara, najmanji omjer u povijesti velikog obračuna na Temzi.
98. Suze Michaela Schumachera nakon trijumfa na Velikoj nagradi Italije u Monzi (2000) nakon što je osvojio 41. utrku u Formuli 1 i tako se poravnao s legendarnim Brazilcem Ayrtonom Sennom.

Evo još jedne godine, prošlo je i desetljeće, a Goran Ivanišević je uvijek tu negdje. U svim anketama. Goran i Patrick Rafter, njihov Wimbledon 2001. Uskoro će i deset godina, ali slika traje, ne možeš zaboraviti. Nisu ni kolumnisti The Timesa.

sportske novosti