ZLATKO DALIĆ Za jedne "srećković", za druge "neposlušnik", trećima smetaju vjera i domoljublje. On je samo najbolji

Utakmicom protiv Nizozemske hrvatski izbornik Zlatko Dalić preskočio je svog učitelja Miroslava Ćiru Blaževića sa 73 utakmice na klupi Vatrenih i tako postao rekorder kada su u pitanju svi hrvatski izbornici. Iako Dalić skromno kaže kako od Ćire nitko ne može biti veći, ovaj Livnjak najuspješniji je trener u povijesti nogometne reprezentacije Hrvatske.

Dalić je Hrvatsku preuzeo u listopadu 2017. godine kada je zbog neuvjerljivih igara i neočekivanog kiksa protiv Finske smijenjen Ante Čačić. Čak je i kapetan Luka Modrić nakon te utakmice između redova poručio kako se stvari moraju mijenjati. Nakon noćnog vijećanja u HNS-u su se odlučili za Zlatka Dalića koji je u tom trenutku bio bez angažmana, ali s odličnim rezultatima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje je postao ikona. Sve ostalo je povijest.

Pred Dalićem je bio težak zadatak iako HNS pred njega nije stavio imperativ čuda. Vatreni su išli "na noge" Ukrajini i samo pobjeda donosila je plasman na Svjetsko prvenstvo. Andrej Kramarić odigrao je fantastičnu partiju, a sve nakon toga postalo je povijest.

Vratio vjeru u reprezentaciju

U vrijeme Ante Čačića Hrvatska nogometna reprezentacija nije imala dobru atmosferu. Svidjelo se to nekome ili ne možemo reći i kako je donekle bila privatizirana i centralizirana. Ante Čačić je imao teret Zdravka Mamića čiji je izbor bio, pa mu i nije bilo baš lako raditi u takvim okolnostima, iako je Hrvatska pod Čačićem znala odigrati sjajne partije poput one protiv Španjolske kada su Vatreni slavili 2:1. Čuveno "šaputanje" Zdravka Mamića Čačiću s tribina Čačiću je "dodalo još kilograma" na ionako pretežak teret te se i nepovjerenje prema njemu počelo povećavati i sve je rezultiralo njegovim odlaskom. 

No, dolaskom Zlatka Dalića stvari se mijenjaju iako Hrvatska odlazi u Rusiju sa skepsom, ali i djelom u negativnoj atmosferi zbog razmirica djela navijača i HNS-a. Rusija ipak donosi promjene. Kako su prolazili dani prvenstva, a Hrvatska krčila put do finala vraćalo se i povjerenje u Hrvatsku. Srebro na kraju donosi 500.000 ljudi na ulicama Zagreba i Trgu Bana Jelačića, ali i dočeke nogometašima diljem Hrvatske, pa tako i u Splitu gdje je dio hrvatskih nogometaša dočekala krcata Riva, iako se gradu pod Marjanom dodijelila stigma neprijateljskog grada kroz naručene tekstove od strane pojedinih. Treba reći i kako su brojni koji su reprezentaciju nevoljko gledali, dolaskom Zlatka Dalića ponovno postali navijači Vatrenih. Zlatko Dalić ponovno je tako ujedinio hrvatski navijački puk i vratio vjeru u reprezentaciju.

Vratio je i narodu

Dolaskom Zlatka Dalića zapuhali su i neki novi vjetrovi. Hrvatska je ponovno zaigrala pred svojim navijačima u pravom smislu riječi. Dovodio je reprezentaciju u Split i Igor Štimac, a o odluci da se baš za Split u HNS-u odluče uoči izricanja kazne igranja pred praznim tribinama je deplasirano i govoriti. Neka bude da je odluka slučajna. Danas reprezentacija Hrvatske u Splitu igra u sjajnom ambijentu, bez i najmanjeg incidenta, baš kako to čini i u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Velika je to Dalićeva zasluga.

Od dijela ipak ne prihvaćen

Nije sve Daliću ipak išlo glatko. Uz nepovjerenje s kojim je otišao u Rusiju trpio je i druge pritiske. Jedan od njih je i taj da mu Dražen Ladić ne može biti pomoćnik iz nereprezentativnih razloga. S obzirom na to da Zlatko Dalić nije beskičmenjak, spreman je bio čak i odstupiti ukoliko Ladić ne bude uz njega. Na kraju se moralo "udovoljiti" Daliću, odnosno normalno prihvatiti njegovu odluku za stožerom. Pokazujući "neposlušnost" nije baš najbolje "legao" brojnima pa su njegovo srebro nazvali pukom srećom s konstatacijom da bi i "oni s ovakvom ekipom došli do finala".

Pritiske Dalić trpi i uoči i nakon objave svakog popisa reprezentativaca, što iz kruga navijača, što iz onih menadžerskih. No, pokleknuo nije. Sjetimo se samo posljednjeg Svjetskog prvenstva kada brojni na njemu nisu željeli vidjeti Dejana Lovrena koji je "istrošen". No, Dalić je vjerovao u njega postavio ga da ravna obranom uz megatalenta Joška Gvardiola, a Lovren mu je povjerenje vratio odigravši prvenstvo bez greške. I uoči ovog završnog turnira Lige nacija trpio je Dalić pritiske s izjavama da je "sramota" kako nije pozvao pojedine nogometaše. Dalić ne mari, a uspjesi samo stižu, nova medalja je oko vrata, a on će određenog nogometaša pozvati kada on želi, a ne kada mu drugi to kažu ili narede.

Drugi dio ga ne voli iz nenogometnih razloga

Zlatko Dalić nikada nije krio svoju vjeru i domoljublje. Milijune je odbio iz zemalja u kojima je postao ikona, ali i od velikih europskih klubova samo da bi ostao na klupi Hrvatske i kako bi pravilno i ispravno radio smjenu generacije i vodio za njega najsvetiju ekipu koju može voditi. Krunica u rukama, zahvale Bogu, hodočašća pred velika prvenstva, pjevanje domoljubnih pjesama... Sve to smeta većini hrvatskih medija, hrvatskih neprijatelja i "rovokopača" koji bi na to mjestu voljeli vidjeti čovjeka s drugim vrijednostima i svjetonazorima, baš onako kako im je smetao i bivši rukometni izbornik Željko Babić. Ni tu Dalić ne mari previše. Kršćanski oprašta, i svjedoči ono što mu je kao osobi i pojedincu najvrjednije. Kaže kako za Hrvatsku "treba puno toga istrpjeti" što on i čini.

Skroman i uvijek stavlja druge ispred sebe

Za kraj. Dalić se nikada nije dizao u nebesa. Uvijek je zasluge pripisivao drugima, prvenstveno igračima. Za njega je njegov učitelj legendarni Miroslav Ćiro Blažević najveći svih vremena. Istina, Ćiro je stvorio kult nogometne reprezentacije i donio prvu medalju u povijesti. No, Dalić ga je isto tako vratio, nadmašio svog učitelja, a Hrvatskoj je sa svojim nogometašima priuštio sada već tri velika slavlja. Hrvatski navijači mogu samo poželjeti da ovaj "srećković" ostane još dugo na izborničkoj klupi.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.