Voljen i stvoren da živi vječno: Idealna momčad HŠK Zrinjski od 2000. do 2010. godine

Voljen i stvoren da živi vječno: Idealna momčad HŠK Zrinjski od 2000. do 2010. godine
HŠK Zrinjski

Portal hercegovina.info u suradnji s navijačima Zrinjskog donosi seriju članaka o idealnim momčadima ovog kluba kroz povijest. Ovaj serijal obrađuje momčadi Zrinjskog iz pet različitih vremenskih razdoblja i to: od 1905. do 1930. godine, od 1931. do 1945. godine, od 1992. do 2000. godine, od 2000. do 2010. godine te od 2010. do 2020. godine.

HŠK ZRINJSKI od 2000. do 2010. GODINE

Sredinom 2000. godine dogodila se prekretnica u bosansko-hercegovačkom nogometu. Naime, prije početka sezone 2000/01. dogovoreno je formiranje zajedničke lige pod vodstvom nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Novoosnovana liga dobila je naziv Premier liga, a u prve dvije sezone u ovoj ligi su nastupali samo klubovi iz Federacije BiH. Nakon dugih pregovora i pritisaka iz Uefe, prije početka sezone 2002/03. u Premier ligu se uključuju i klubovi iz Republike Srpske, te Bosna i Hercegovina napokon dobiva jedinstvenu nogometnu ligu koja se igra na teritoriju cijele države.

HŠK Zrinjski je u Premier ligi od samog početka natjecanja, također Plemići su jedan od pet klubova koji nikada nisu ispadali iz Premier lige BiH. Početak Zrinjskog u novom natjecanju nije bio dobar, u prvoj sezoni Zrinjski je zauzeo 13 mjesto u konkurenciji 22 kluba. Iduća sezona je bila nešto bolja, Zrinjski je na kraju sezone završio na petom mjestu. Plemićima je tada nedostajao samo jedan bod da se ponovno plasiraju u europska natjecanja. U sezonama 2002/03. i 2003/04. Zrinjski je većinom bio u donjem dijelu tablice, te je na kraju tih sezona dva puta završavao na jedanaestom mjestu.

Informacije o igri i rezultatima Zrinjskog iz tog vremena, navijači Plemića većinom su saznavali iz tekstova Ivana Ćubele Ćubija, istaknutog sportskog novinara i velikog zaljubljenika u Zrinjski, čovjeka koji je uvijek pronalazio način da vrlo brzo i objektivno izvijesti javnost o najnovijim vijestima vezanim za Zrinjski.

PRVI MOSTARSKI ŠAMPION

U sezoni 2004/05. Zrinjski je obilježavao stotu obljetnicu od osnutka. Klub je prije početka sezone doveo neke od najboljih Premierligaških igrača, koji su predvođeni iskusnim mostarskim trenerom Franjom Džidićem osvojili prvi povijesni naslov prvaka Bosne i Hercegovine. Od početka sezone, tada financijski snažni Plemići dominirali su bh. nogometom, te prvi naslov prvaka nije dolazio u pitanje u nijednom dijelu sezone. Zrinjski je ovoj sezoni dobro igrao i u Kupu Bosne i Hercegovine, gdje su Plemići tada nesretno poraženi u polufinalu. Najbolji strijelac kluba u ovoj sezoni bio je Zoran Rajović.

KUP JE NAŠ

Tri godine nakon prvog naslova prvaka, u Mostar je stigao prvi naslov pobjednika najmasovnijeg nogometnog natjecanja u državi. Jedinstveni Kup Bosne i Hercegovine, za razliku od jedinstvene lige počeo se igrati dvije godine ranije, točnije od sezone 2000/01. Nakon što su dva puta ispadali u polufinalu, Plemići su u sezoni 2007/08. predvođeni trenerom Draganom Jovićem konačno uspjeli slaviti u Kupu. Redom su do finala pobjeđivani: Drina, Slavija, Široki Brijeg te Posušje. Protivnik u finalu je bila tuzlanska Sloboda. U prvom susretu u Tuzli, Zrinjski je poražen 2-1. U uzvratu koji se igrao u Mostaru, Zrinjski je slavio identičnim rezultatom, uslijedili su jedanaesterci nakon kojih su Plemići bili bolji te su zasluženo osvojili naslov.

DRUGI NASLOV PRVAKA

Za razliku od sezone 2004/05. u kojoj je Zrinjski imao najjaču momčad u ligi te bio iznimno financijski jak, drugi naslov prvaka osvojen je pomalo neočekivano. Zrinjski je prije sezone 2008/09. ostao bez nekoliko važnih igrača, te tadašnja momčad Plemića nije bila ni najskuplja ni igrački najjača u ligi. Ipak, momčad je tijekom cijele sezone igrala sjajno, Plemići su na vrh ligaške ljestvice zasjeli u osmom kolu te ga nisu ispuštali sve do kraja.

Najbolji strijelac kluba u toj sezoni bio je Krešimir Kordić. Također, vrijedno je istaći da je Zrinjski u ovoj sezoni promovirao u prvu momčad nekoliko mladih igrača, koji su dali značajan doprinos u osvajanju ovog naslova. Trener Dragan Jović postao je prvi trener Zrinjskog koji je uspio osvojiti naslove i u Kupu i u Premier ligi BiH.

ZRINJSKI U EUROPI

Pet godina nakon europskog debija Zrinjski je ponovno zaigrao u europskim natjecanjima. Nakon prvog naslova prvaka, u ljeto 2005. godine Zrinjski je prvi put igrao u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Zrinjski je slavio u prvom susretu u gostima kod luksemburškog Dudelangea s 0-1, da bi u uzvratu u Mostaru imao povoljan rezultat sve do posljednje minute regularnog dijela susreta kada prima gol. U produžecima momčad Zrinjskog nije imala snage, te je luksemburška momčad iznenađujuće prošla dalje.
U sezonama koje slijede, Zrinjski je redovan sudionik raznih europskih natjecanja u kojima je zaključno sa sezonom 2009/10. odigrao šesnaest susreta protiv osam različitih europskih protivnika.

IDEALNA MOMČAD ZRINJSKOG

Idealnu momčad od sezone 2000/01. zaključno sa sezonom 2009/10. naravno nije bilo lako sastaviti. Razlog tomu leži u činjenici da su za Plemiće u ovom razdoblju nastupali brojni kvalitetni igrači, koji su pridonijeli uspjesima kluba. Svjesni smo da će komentara i različitih mišljenja na izbor idealnih jedanaest biti mnogo, i mi smo prilikom izbora imali mnogo dvojbi, na kraju u idealnu momčad smo odabrali sljedeće igrače:

Romeo Mitrović - ovaj rođeni Tuzlak u Zrinjski dolazi kao jedno od brojnih pojačanja prije početka sezone 2004/05. Odmah po dolasku u Mostar postaje standardni vratar Plemića, te je u četiri sezone provedene u Zrinjskom skupio ukupno 117 nastupa. Također, kao igrač Zrinjskog dva puta je čuvao vrata reprezentacije Bosne i Hercegovine. Sa Zrinjskim je osvojio dva trofeja, Premier Ligu te Kup. Iz Zrinjskog odlazi u mađarski Kecskemeti, da bi kasnije branio i za zagrebački Dinamo. Nakon igračke karijere kao trener radio je u nogometnoj školi Zrinjskog, a trenutno je pomoćni trener u Gošku iz Gabele.

Staniša Nikolić - još jedan Tuzlak koji je našao svoje mjesto u idealnoj momčadi Zrinjskog. Igrao je na poziciji desnog beka, te je bio jedan od najstandardnijih igrača Zrinjskog. U tri sezone s Plemićima, osvojio je Premier ligu i Kup BiH. U sezoni kada je Zrinjski osvojio svoj jedini trofej pobjednika Kupa, upravo je Nikolić bio najbolji strijelac Plemića. Kao i Mitrović, i on je skupio dva nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine kao igrač Zrinjskog. Za Zrinjski je ukupno odigrao 111 utakmica i postigao 12 pogodaka.

Toni Šunjić - dijete Zrinjskog, prošao je sve kategorije u nogometnoj školi Plemića. Za prvu momčad debitirao je 2007. godine, te je ukupno u pet sezona odigrao 105 utakmica i postigao 5 pogodaka. Iako je bio na samim početcima svoje karijere, dao je značajan doprinos u osvajanju naslova prvaka u sezoni 2008/09. Također, u sezoni 2007/08. bio je dio momčadi koja je osvojila Kup. Navijački trofej „Filip Šunjić Pipa“ dobio je 2010. godine. Nakon Zrinjskog ostvario je zavidnu nogometnu karijeru, standardni je reprezentativac Bosne i Hercegovine, te prvotimac moskovskog Dinama. Jedini je nogometaš ponikao u nogometnoj školi Zrinjskog koji je nastupao na Svjetskom prvenstvu.

Ivica Džidić - nakon što je prošao nogometnu školu Dinama, ovaj Mostarac se vraća u svoj Zrinjski 2003. godine. Za Plemiće je nastupao pet sezona u kojima je upisao 127 nastupa te postigao 5 pogodaka. Kao kapetan kluba, predvodio je Zrinjski u trofejnim sezonama 2004/05. i 2007/08. u kojima su osvojeni Premier liga i Kup Bosne i Hercegovine. Upravo je uzvratni susret finala Kupa BiH 2008. godine, bio njegova posljednja utakmica za Zrinjski. Dobre igre koje je pružao u dresu Zrinjskog, nisu promakle navijačima koji su mu dodijelili trofej „Filip Šunjić Pipa“ 2006. godine. Nakon završetka igračke karijere, ostao je vezan uz nogomet, te je danas uspješni nogometni menadžer.

Igor Žuržinov - standardni lijevi bek Zrinjskog iz dvijetisućitih, koji je u Zrinjski stigao 2005. godine iz Slavije. Dres Zrinjskog nosio je ukupno sedam sezona, u kojima je upisao 182 nastupa te postigao 15 pogodaka. Na ljestvici igrača s najviše nastupa za Zrinjski zauzima visoko šesto mjesto. Za vrijeme igračke karijere sa Zrinjskim je osvojio Premier ligu i Kup. Iako nije Mostarac, nakon završetka svoje karijere ostao je živjeti u Mostaru, te danas kao trener radi u školi nogometa Tiki-Taka.

Davor Landeka - još jedan nogometaš koji je u Zrinjski stigao 2003. godine iz Dinama. Igrao je na poziciji zadnjeg veznog, te je u pet sezona među Plemićima bio standardan kod svih tadašnjih trenera. Za Zrinjski je odigrao ukupno 153 utakmice u kojima je postigao 3 pogotka. Iako nije često bio strijelac, navijači Zrinjskog i danas se sjećaju njegovog spektakularnog pogotka iz uzvratnog susreta finala Kupa 2008. godine. Upravo ta utakmica bila mu je posljednja u dresu Zrinjskog, kojeg je napustio sa dva osvojena trofeja.

Luka Modrić - vjerojatno najbolji igrač u povijesti koji je nosio dres Zrinjskog. Dobitnik Zlatne lopte, kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije, godinama nezamjenjivi nogometaš Real Madrida te jedan od najboljih igrača koji su obilježili svjetski nogomet u posljednjih petnaestak godina, na početcima svoje bogate nogometne karijere nastupao je za Zrinjski. Igrao je na poziciji desnog krila, u sezoni 2003/04. bio je najbolji igrač i strijelac Zrinjskog, te je najzaslužniji za opstanak Zrinjskog u Premier ligi te sezone. Najmlađi je dobitnik navijačkog trofeja „Filip Šunjić Pipa“, koji mu je dodijeljen 2004. godine kada je Modrić imao svega 18 godina.

Armando Marenzi - rođeni Šibenčanin u Zrinjski je stigao 2001. godine, kada je već bio u poznim igračkim godinama. Godine mu nisu bile prepreka, da u dvije i pol sezone provedene među Plemićima pruža iznimno dobre igre. Bio je vođa na terenu i najbolji igrač Zrinjskog. Zbog svoje borbenosti i dobrih igara na terenu bio je ljubimac navijača Zrinjskog, koji su mu dali nadimak „Nebeski skakač“. U sezonama 2001/02. i 2002/03. bio je najbolji strijelac kluba, iako je igrao u veznom redu. Najstariji je dobitnik navijačkog trofeja „Filip Šunjić Pipa“, kojeg je dobio 2003. godine kada je imao 37 godina. Iako je svoju posljednju utakmicu za Zrinjski odigrao prije 17 godina, i danas uživa kultni status među navijačima Zrinjskog.

Velibor Đurić - legenda Premier lige BiH i legenda Zrinjskog. Veliki nogometaš koji je najbolje dane svoje karijere proveo u Mostaru. Za Plemiće je nastupao u ukupno sedam sezona, a u dresu Zrinjskog 2008. godine bio je proglašen najboljim igračem Premier lige BiH. Jedan je od trojice igrača koji imaju preko 200 službenih nastupa za Zrinjski. U Zrinjskom je osvojio tri trofeja, dvije Premier lige te Kup BiH. Također, najbolji je strijelac Zrinjskog u europskim natjecanjima u kojima je postigao pet pogodaka.

Mladen Žižović - jedan od najboljih igrača Zrinjskog iz ovog razdoblja i nezamjenjivi član veznog reda Plemića. U Zrinjskom je proveo ukupno sedam sezona, u kojima je upisao 170 nastupa i postigao 33 pogotka. Najčešće je igrao na pozicijama u sredini i lijevoj strani veznog reda Plemića, čija je igra često ovisila o Žižoviću. Posebno se istaknuo u trofejnim sezonama 2007/08. i 2008/09. Dobre igre u Zrinjskom, donijele su mu i poziv u reprezentaciju BiH, za koju je debitirao 2008. godine. Trenutno je glavni trener prve momčadi Zrinjskog, te je u prilici postati prva osoba u povijesti koja je osvajala trofeje i kao igrač i kao glavni trener Zrinjskog.

Krešimir Kordić - jedna od najvećih legendi Zrinjskog. Najbolji strijelac u povijesti kluba i jedan od najboljih nogometaša koji je ponikao u nogometnoj školi Zrinjskog. Za Zrinjski je odigrao ukupno 189 utakmica u kojima je postigao 75 pogodaka. S 53 ligaška, te 20 pogodaka u Kupu rekorder je Zrinjskog po broju pogodaka u oba domaća natjecanja u kojima se Plemići natječu. Kordić je najbolji strijelac u povijesti Mostarskog gradskog derbija, također jedini je nogometaš u povijesti koji je postizao pogotke u službenim utakmicama za Zrinjski u tri različita desetljeća. Rekorder je po broju sezona u kojima je bio najbolji strijelac Zrinjskog, ovaj podvig je uspijevao ostvariti u čak pet sezona (2000/01, 2005/06, 2006/07,2008/09, 2009/10). Trostruki je prvak Bosne i Hercegovine sa Zrinjskim, a navijački trofej „Filip Šunjić Pipa“ dobio je 2009. godine. Bogatu karijeru je završio 2016. godine naravno u Zrinjskom. Među navijačima Zrinjskog ostao je upamćen kao jedan od najomiljenijih i najboljih igrača koji su nosili dres s lentom.

Iz svega navedenog, vidljivo je da je Zrinjski i u ovom razdoblju nastavio svoj rast koji je započeo krajem devedesetih. U Mostar su stigli prvi naslovi u domaćim nogometnim natjecanjima, a prvi put u povijesti na stadionu pod Bijelim Brijegom su se igrale utakmice u Ligi prvaka.

Za Zrinjski su nastupili brojni kvalitetni nogometaši, a prvi put su zaigrali i nogometaši koji nisu rođeni u Europi. Za kraj moramo spomenuti tri igrača koja su ostavila veliki trag u Zrinjskom u ovom razdoblju, a ipak zbog velike konkurencije nisu našli svoje mjesto u idealnoj momčadi.

Velimir Vidić, pouzdani branič koji je za Zrinjski u četiri sezone odigrao 93 utakmice i postigao 1 pogodak. Nastupio je devet puta za reprezentaciju Bosne i Hercegovine kao igrač Zrinjskog, što je i danas rekord.

Sulejman Smajić desno krilo Zrinjskog, koji u konkurenciji Luke Modrića ipak nije našao svoje mjesto u idealnoj momčadi. Bio je ljubimac navijača, koji su mu dodijelili trofej „Filip Šunjić Pipa“ 2007. godine. U dresu Zrinjskog upisao je 122 nastupa i postigao 20 pogodaka.

Zoran Rajović, sjajni napadač i najbolji strijelac Zrinjskog u trofejnoj sezoni 2004/05. Dobitnik je trofeja „Filip Šunjić Pipa“ iz 2005. godine. U tri sezone provedene u Zrinjskom, odigrao je 73 utakmice i postigao 32 pogotka.