Vjekoslav Sušac: Neki igrači ne zaslužuju nositi dres Zrinjskog

...u vrijeme kada se uspostavljala jedinstvena Premijer liga i kada je Zrinjski prvi puta izborio plasman u Europu. Danas je samo jedan od velikih navijača Zrinsjkog, a evo što je rekao za naš portal:

Možeć li nam prvo reći nešto o svojoj karijeri, za koga si sve nastupao?

Moja karijera je počela 1985. godine u Borcu iz Čapljine. Sa 16 godina sam debitirao za prvu momčad u Kaknju protiv Rudara kod trenera Ćerića.Inače je taj klub bio i Mostarska filijala i mnogi Mostarci su branili boje tog kluba poput Vladimira Skočajića Taramba,Gare Kovačevića, Avde Kalajdzica, i da sad ne nabrajam sve igrača iz Mostara koji su u Čapljini ostavili dubok trag. Poslje Čapljine kad je počeo rat odlazim u NK Hajduk gdje me trenirao Iko Buljan i potpisujem 4 godišnji stipendijski ugovor sa klubom iz Splita. Nakom par mjeseci napuštam klub, i kao svojeglavi momčić pravim grešku te odlazim dragovoljno u vojsku iako sam bio maloljetan. Nakon 3 i pol godine rata i ratovanja ponovo na nagovor trenera Križanovića oblačim dres sadašnje Čapljine gdje sa uspjehom igram 6 mjeseci, a nakon toga odlazim u GOŠK iz Gabele. Poslje na nagovor trenera Suška odlazim 1995-1996 godine na probu u NK Hrvatski Dragovoljac gdje zadovoljavam trenera Ivu Suška i potpisujem ugovor na 4 godine. Tamo sam proveo te 4. godine sa dosta velikih i poznatih igrača u jakoj HNL ligi! Poslje Hrvatskog Dragovoljca, a na poziv trenera Blaža Sliškovića dolazim u HŠK Zrinjski i tu me vežu ljepe 4 godine provedene, možda i najljepše u karijeri uz one u Hrvatskom Dragovoljcu.

Sjećaš li se dana provedenih u Zrinjskom?

Naravno, kada sam došao poznavao sam dosta igrača od prije i tu sam se osjećao kao  kod svoje kuće. Tadašnji predsjednik Slezak sa direktorom Batom Puljićem sastavljaju vrlo jak i kvalitetan Zrinjski sa trenerom Sliškovićem gdje smo sa NK Širokim Brijegom vodili bitku za naslov! Posebno bi istakao u HŠK Zrinjskom odličan rad velikog čovjeka Bate Puljića skupa sa nama igračima i stručnim stožerom. Tada smo ostvarili i plasman u Europu, a meni to nije bilo bilo strano jer sam sa Hrvatskim Dragovoljcem igrao već 2 godine Europu protiv poznatiH klubova: GAK, Bastia, Silkeborg, Lingby. U to vrijeme za Zrinjski je bio veliki uspjeh izaći u Europu.

Ima li nešto što ti je posebno ostalo u pamćenju i što nikada nećeš zaboraviti iz vremena kada si igrao za Plemiće?

Posebno se sjećam prve utakmice u Sarajevu protiv FK Veleža koja je završila rezultatom 2-2! Svaki trenutak proveden u HŠK Zrinjskom mogu samo pamtiti po ljepom, nemam ružnih uspomena, osim ozljede protiv NK Brotnja, ali to je sastavni dio nogometa. Zbog te ozljede propustio sam igranje u Europi, ali i  utakmicu protiv FK Velež koja je bila prva službena u Premier ligi, ali sam bio uz svoje suigrače svih tih dana ponosa i slave.

Možeš li usporediti onu momčad Zrinjskog sa ovom danas?

Po meni današnji Zrinjski je ne za nijansu, nego svjetlosnu godinu lošiji nego u moje vrijeme. Današnji standardni igrači ne bi imali mjesta na klupi onoga Zrinsjkog za koga sam ja igrao. Boli me igra i htjenje ovih mladića i zaboli me srce sad kad sve ovo gledam. Mislim da trener Karačić i njegov stožer nisu krivci za ovo stanje već odabir i selekcija tima. Poznajem trenere Karačića, Ivankovića i Cvitanovića, te o njima mislim sve najbolje, ali pojedini igrači jednostavno nemaju kvalitet danas nosit dres Zrinjskog. Mene bi sram bilo da ne isprljam onaj ljepi bijeli dres na svakoj utakmici, i da ne dam 100% od sebe za ove divne navijače! Danas se svatko prestavlja menagerom i dovodi po meni loše i neprovjerene nogometaše u ovo dosta slabu ligu. U moje vrijeme je igrač trebao radom i zalaganjem zaslužiti da ostane u klubu, a danas se dovode igrači na preporuke.

Je si li u kontaktu sa nekim od bivših suigrača u Zrinjskom?

U kontaktu sam svakodnevno sa ljudima koji vole Zrinjski, kako sa bivšim igračima, prijateljima i trenerima u mlađim uzrastima. Dobar sam sa svima, sa Margetom, Krešićem, Skokom, Ivankovićem i svima da ih ne nabrajam više. Zrinjski je moj klub za cijeli život, a i često potegnem iz Čapljine na utakmice svojih Plemića.

Kako jedan bivši nogometaš Zrinsjkog gleda na ovo današnje prosipanje ugleda kluba?

Boli me kada vidim nezalaganje pojedinih igrača na terenu. Njima izgleda ništa ne znači Ultrasi koji su najbolji navijači na svijetu. Opet napominjem da je žalosno da se danas svako prestavlja menagerom i gura nekvalitetu u klub. Jedino me raduje da oni dans sutra dođu i prođu,a mi ostajemo uz Zrinjski do kraja života!

Što danas radi Vjeko Sušac?

Poslje Zrinjskog sam još nastupao za Konavljanin, Maksimir, Drinovce, Čapljinu i GOŠK. Završio sam u Zagrebu trenersku akademiju, gdje sam i jedno vrijeme radio sa mladima. Radio sam i u Konavlima,a poslje i u SRC Circle Međugorje! Trenutno sam bez kluba i bilo koje funkcije. Možda je tako i bolje kad vidim stanje u današnjem nogometu. Jedina stvar koja me privlači je rad sa mlađima, da im ukažem na svoje greške i da ih pokušam izvesti na pravi put. Činjenica je da sam ja mogao mnogo više da sam se držao nekih stvari i pravila života sportaša. Zbog svog tog iskustva mislim da bih imao što za prenijeti mladima.

Evo još neka poruka za kraj?

Ovim putem pozdravljam sve moje kolege, prijatelje,poznanike, bivše suigrače, cijeli HŠK Zrinsjki i redakciju vašeg portala. Zrinjski će ostati moja vječna ljubav i nadam se da će Uprava zaustaviti ovo ponižavanje kluba u idućoj sezoni! Na kraju jedan veliki pozdrav vjernim ULTRASIMA! Zrinjski je život i više od toga!

HERCEGOVINA.info