FOTO  UM 1994-2014: Ova se ljubav ne može zabraniti

Tko Ultras nije vjerojatno i ne zna o čemu pišem, ali se nadam da će ih ovaj tekst malo više približiti navijačima Zrinjskog. Fenomenom navijača i organiziranog navijanja bavili su se mnogi znanstvenici i psiholozi, ali niko do kraja nije odgonetnuo kako navijač razmišlja, i što ga vuče da bude to što jeste?

Evo ja ću malo o našim Ultrasima. Ultrasi su navijačka skupina iz Mostara, žestoki tifozi Zrinjskog, kako nogometnog tako i ostalih klubova iz športske obitelji Zrinjski. Sasvim obični momci koje svakodnevno susrećete u susjedstvu, na ulici ili u nekom od tržnih centara. Vjerovatno vaš sin ili kćerka, brat ili sestra idu u školu ili na fakultet sa nekim od tih momka. Možda neki od njih čak dijele radno mijesto sa vama ili sa nekim vama bliskim.

Vjerujte meni koji sam godinama sa njima i oko njih da su to sjajni momci. Nisu svi Ultrasi istog imovnog stanja, nemaju istu školsku spremu, nisu čak ni iste nacionalnosti. Jedino što im je isto jeste ljubav prema Zrinjskom i što ti momci imaju veliko srce koje je otvoreno prema svima. Humanitarne akcije koju su pokrenuli posljednjih godina dokaz je koliko su veliki ti momci.
Njihove akcije treba pozdraviti,  i javnost treba da sazna pravu istinu o tim momcima. Istina je jedna i jedina, Ultrasi su dika i ponos našeg grada, ali i cijele Herceg Bosne. Često su Ultrasi neopravdano na udaru medija koji su pokušali da ih oblate, ali ta sluganska pera nikada u tome nisu uspjeli.

Često čitate u novinama da je brat ubio brata,a Ultrasi se međusobno zovu braćom. Oni se ne ubijaju, oni naprotiv dijele zadnji zalogaj kruha, posljednji gutljaj piva na povratku iz tamo neke zabiti sa gostovanja. Za Zrinjskog daju sve od Zrinjskog ne traže ništa. Ljubav prema nekome se ne mjeri materijalno, a to su ovi sjajni momci nebrojeno puta dokazali. Koliko je samo kilometara za njima, koliko neprespavanih noći, koliko gladnih dana da budu uz svoje Zrinjevce. I nikada visu iznevjerili svoj klub, klub njih nekada možda i jeste, ali Ultrasi ne odustaju, niti će ikada odustati.

Gordo zvuči parola koja koja je podignuta na jednoj od utakmica Zrinjskog:

Ispod svih tih zastava što vijore postoji mjesto gdje možeš podignuti ruke i pjevati svoju pjesmu.

Danas Ultrasi slave svoj 20. rođendan.  Malo tko je prije 20 godina mislio na nogomet, još manje na navijanje, jer valjalo je izvući živu glavu iz rata. Ipak zahvaljujući par zaljubljenika u nogomet i navijanje prkosilo se svemu, pa i tom ratu, i nastali su naši Ultrasi kao simbol prkosa i otpora. Mnogi momci su u to vrijeme od navijačkih rekvizita imali samo maskirnu odoru HVO-a i krunicu u ruci, ali i to im je bilo dosta. Bili su to dani ponosa i slave, dani kada niste bili sigurni hoćete li dočekati sutra, ali i dani kada su nastajali najbolji navijači na ovim prostorima. Nažalost neki od osnivača Ultrasa nisu danas među živima, ali zahvaljujući njima Ultrasi su tu, svakim danom moćniji i jači, i uvijek na prvoj crti obrane svetog imena Zrinjski. Sami protiv svih uz svoj Zrinjski i najdražu reprezentaciju Ultrasi su ponos svog Mostara i svoje Hercegovine. Uzeli su sveti stijeg i ponosno ga nose na svakom pedlju svijeta gdje igra Zrinjski i Hrvatska reprezentacija.

Za kraj čestitamo rođendan najboljim navijačima uz poruku:

KO NIJE ULTRAS JEZIVO