Štimac napisao brutalno pismo: 'Konačno sastanak s Dankom Šulentom. Evo otkad se točno čeka moj otkaz...'

Igor Štimac oglasio se dugom objavom u kojoj je otvoreno progovorio o neizvjesnosti oko svoje budućnosti na klupi HŠK Zrinjski. Nakon sezone u kojoj je mostarski klub osvojio dva trofeja i ostvario povijesni europski rezultat, Štimac je javno postavio pitanje zašto se odluka o nastavku ili prekidu suradnje toliko odgađa te je poruku uputio izvršnom direktoru kluba Danku Šulenti.

"Već je kasno, zapravo polako sviće i radujem se danu koji dolazi.

Naime, konačno me očekuje sastanak s Dankom Šulentom, izvršnim direktorom kluba, pa ćemo svi zajedno napokon odahnuti kada se rasplete ova saga oko trenera HŠK Zrinjski za iduću sezonu.

Baš se veselim. A možda će ipak biti samo običan poziv nakon ovoga “otvorenog pisma” i zbogom ili doviđenja?!

Uvijek me u životu vodilo srce, koliko god to koštalo. Neka tako bude i ovoga puta.

Nikada se nisam skrivao jer nisam imao što tajiti.

Vjerujem da su mnogi koji prate i navijaju za naš klub, pa i oni kojima Zrinjski smeta, željni saznati zašto se toliko odugovlači i što je stvarni razlog čekanja na “izricanje presude” o mogućem razlazu nakon jedne od najuspješnijih, ako ne i najuspješnije sezone kluba u njegovoj sjajnoj povijesti.

Sezone u kojoj sam kao trener “uskočio u sedlo” i vodio momčad koju su drugi slagali i pripremali do mojega dolaska.

Šezdeset i jedna odigrana utakmica, najviše u povijesti kluba u jednoj sezoni, od čega 16 europskih.

Dva osvojena trofeja, Superkup i Kup, te najuspješnija europska sezona u klupskoj povijesti, prvo europsko proljeće za naš HŠK Zrinjski. Drugo mjesto u prvenstvu s više od 70 posto osvojenih bodova.

Odigrali smo 21 utakmicu više od ovogodišnjeg prvaka Borca, od toga čak 14 europskih utakmica više.

I ponosan sam na svaki osvojeni bod u prvenstvu i na osvojene trofeje jer baš NIJEDAN bod ni trofej nije ostvaren sudačkom pogreškom ili pomoći. Svaki je osvojen PLEMIĆKOM I VITEŠKOM borbom.

A bilo je poprilično pogrešaka zbog kojih smo gubili bodove.

Proputovali smo Europu zajedno, od Utrechta, Islanda, Mainza, Lublina, Rakowa pa do Londona. Ugostili smo pod Bijelim brijegom sve te protivnike i još Red Imps, Hacken, Rapid, Palace. Ponosno smo predstavljali HŠK Zrinjski i BiH diljem Europe.

Prošla su dva tjedna od posljednje utakmice, a neizvjesnost oko novog, odnosno starog trenera traje. Zbog čega?

Jesu li čelnici kluba čekali da se svima zahvalim na kraju sezone i što prije prihvatim neku od ponuda pa da im bude lakše objaviti ime novog trenera?

Jesam li bio preglasan u iznošenju istine o položaju našeg naroda u BiH?

Ako je tako, mogli smo to riješiti odmah nakon posljednje utakmice. Trebalo mi je samo reći.

Tko su oni koji žele moj odlazak, a tko se argumentirano bori za nastavak suradnje? Ima li uopće takvih? Siguran sam da ima jer nekakva borba i prepirka sigurno traju na “gornjem” katu čim se toliko odugovlači. Da je u pitanju jednoglasan stav, davno bi se sve riješilo. Pogotovo ako Danko tako želi.

Je li netko radio račun bez “krčmara” jer ovaj Štimac misli svojom glavom i sam sastavlja momčad sa svojim pomoćnicima, pa se taj netko želi malo igrati menadžera s novim trenerom?

Skup sigurno nisam bio jer ostvareni rezultati u Konferencijskoj ligi donijeli su prihode veće od godišnjeg proračuna kluba.

Moglo bi se slobodno reći da sam zaslužio puno više. Ali da je novac ikada bio u pitanju, nikada tu ne bih ni došao.

Možda nekome treba “mekši” trener koji će poslušati? Ima li puno ljubomornih na moj odnos s Dankom ili mi se samo tako čini?

Vjerojatno ima od svega po malo od nabrojenog.

Idemo redom.

Priča o mom odlasku ili konkretnije rečeno “smjeni” počela je još krajem prošle godine, pred naš odlazak u Banju Luku na susret s Borcem. Očekivala se pobjeda Borca i samim time odmak na devet bodova razlike, što bi donekle opravdalo promjenu trenera. Tada se još nije izlazilo u javnost s imenom novog šefa, ali telefoni su počeli raditi. Legitimno, nema ljutnje.

Na žalost onih koji su priželjkivali moj odlazak, pobijedili smo Borac u Banjoj Luci, pa su se strasti smirile, a oni su morali čekati povoljniji trenutak. Veliki nogometni stručnjaci kojima je doseg jedenje janjetine i opijanje na tuđi račun ili samo komentiranje tuđe igre utihnuli su, ali nadali su se potopu protiv Crystal Palacea.

Ni tu nisu imali sreće. Žalim samo za promašajima Ivančića i Ćuže u čistim situacijama jer da su bolje reagirali u čistim prilikama, svi bismo zajedno pjevali “’ta će Palace”. No našim “kovačima” urote nije smetalo što je “moj” i “naš” Zrinjski blistao u Konferencijskoj ligi protiv daleko jačih momčadi. Oni su nastavili s pričom o lošoj igri i zapostavljanju nekih igrača koje oni “simpatiziraju”. Nije im se svidjelo ni moje forsiranje nekolicine domaćih mladića za koje čvrsto vjerujem da mogu uspjeti ako ih se “istrpi” do kraja.

Čekao se mogući kiks u utakmicama Superkupa protiv Sarajeva ili u jednoj od četiri preostale utakmice protiv “rođenih” koje smo trebali odigrati do kraja sezone.

Najlakše je trenera “maknuti” kada izgubi od Veleža, zar ne? Gotovo svi bi to preboljeli.

I svaki put isti scenarij. Pusti se informacija o “novom treneru Zrinjskog” nekom od medija, obično bošnjačkom, malo da nam se zaljulja svlačionica pred utakmicu. Ali moji “Plemići” se ne daju. Naša svlačionica diše punim plućima, svi kao jedan. Ozlijedi se jedan, uskače drugi i tako redom.

Pada redom Sarajevo u Superkupu na jedanaesterce, potom preživljavamo masakr u Vrapčićima i pobjeđujemo 1:0, iako se sudac Petrović silno trudio cijelu utakmicu. Pitao sam se nakon utakmice tko mu je sve dao dopuštenje za onakvo nasilje, ima li netko “naš” prste u tome? Ili ima ili nije za funkcije.

Nakon toga ponovno strada jadni Ibro sa svojim trupama, ovaj put pod Bijelim brijegom u finalu Kupa 1:0, ali ipak se nada kako će mu uzvrat donijeti slavu. Nadaju se i neki naši dušobrižnici. Kakva bi to fešta bila u Vrapčićima, majko mila. A tek kod nekih rijetkih, ali bitnih na “našoj” strani. Velikog Štimca smijenili omiljeni mu “rođeni”. E pa malo ćete još pričekati takav scenarij. NIKADA, ZINEDINE, NIKADA! Šest puta u NULU ove sezone! Nezapamćeno!

Osvajamo i Kup usred Vrapčića na “knauf areni”.

Šteta promašenog jedanaesterca Nemanje. Da je pogodio za 2:0, bilo bi još dva ili tri komada do kraja.

A na dočeku u zapadnom Mostaru gotovo svi, ali meni ne promiče koga nema. Znam koga opravdano nema već dulje vrijeme, ali neki koji navodno vole klub očito nisu baš sretni, iako je njihov i naš Zrinjski osvojio Kup protiv “mrskog” rivala. Propao plan, gorka im kava iduće jutro. I nije posljednja.

To jutro nakon osvojenog Kupa ponovno naslovi o mojoj smjeni. Dolazi navodno Rožman, tko zna koji put, valjda peti ili šesti već.

Klub demantira, ali previše mekano. Može se između redaka pročitati “mekoća” demantija.

Preostala je samo jedna utakmica nade unutarnjim kritičarima, ona protiv razbijenih trupa sirotog Ibre, posljednja ove sezone pod Bijelim brijegom.

Mediji sve više bruje o novom treneru, ali moji “Plemići” gaze “rođene” kao plitak potok. Samo 3:0, a moglo je biti 7:0. I ponovno dolazi Rožman već idućeg jutra. Pitam se koliko je već puta dolazio? Zar mu nije dosadilo? I koji bi normalan trener došao u klub koji odbacuje trenera koji je osvojio dva trofeja i ostvario povijesni uspjeh kluba u europskom natjecanju? Možda samo onaj kojem je obećano da će biti prvi i donijeti desetu titulu Zrinjskom? A onda nitko neće pitati za bivšeg trenera. Rijetko griješim, imao sam posla, čitaj “borio se”, protiv puno krupnijih riba.

Ostajem u Mostaru tri dana nakon posljednje utakmice sezone, nadajući se brzom dogovoru oko nastavka suradnje kako bismo se na vrijeme pripremili za iduću sezonu, ali nitko nema vremena za razgovor?!

Moj posljednji razgovor s Dankom prije završetka sezone bio je precizan po pitanju moje želje za nastavkom suradnje, pa me čudi gubljenje vremena. Tko radi pritisak i iz kojeg razloga?

Tužan napuštam Mostar zbog nedostatka vremena ili “hrabrosti” po pitanju odluke.

Očekivao sam barem toliko nakon svega, samo malo iskrenosti, jer Bogu hvala ponuda imam, ali srce je tu. Odlučujem biti tvrdoglav i čekati jer baš sam znatiželjan, ali i svjestan činjenice o upornosti pojedinih na mom odlasku, dugogodišnjih suradnika i “prijatelja” onoga koji na kraju treba odlučiti.

Zato, dragi moj Danko,

Ovo je moje “otvoreno pismo” tebi koje je staro nekoliko dana, a čekalo je samo da najaviš dolazak na sastanak.

Želim ti olakšati jutarnje buđenje, odagnati brige i pomoći da doneseš odluku ili ti možda uštedjeti put do Splita.

Znam koliko strepiš svaku utakmicu, koliko kilometara prevališ u iščekivanju rezultata. Dobro pamtim koliko smo razgovora vodili nakon utakmica do kasno u noć dok su drugi bezbrižno spavali.

Znam koliko brineš za klub, ali više nisam siguran imaš li energije i hrabrosti sa mnom ići dalje, ondje gdje ja mislim da Zrinjski mora ići i gdje znam da može stići.

Ondje nema besplatnog jedenja, psovanja ni opijanja.

Ondje meni i mojim igračima ne treba pomoć sudaca ni sklanjanje protivnika. Takve pobjede dobro bi došle nekom posrnulom treneru, ja ih ne želim. Radije ću časno izgubiti i čestitati protivniku.

Zato, ako želiš iskrenu suradnju, postojat će samo jedan uvjet, vrlo jednostavan i financijski bezbolan:

“Ako ulazimo u sezonu zajedno, idemo do kraja zajedno. Ako krene loše, ja morala imam, poklonit ću se publici, zahvaliti svima i otići, ali više neću dopustiti da drugi o tome odlučuju.”

A ako si planirao do Splita s političkim objašnjenjima, radije uštedi gorivo i kreni s predstavljanjem Rožmana. Predugo vam stoji u ormaru.

Tvoj TRENER

Svima vama, dragi navijači, želim zahvaliti na bezbrojnim porukama potpore i sjajnom gostoprimstvu koje sam uživao u našem Mostaru i na svakom koraku diljem naše predivne Herceg-Bosne, pa i puno šire.

Žao mi je jedino što vam nismo isporučili desetu titulu prvaka, ali o razlozima ću detaljno kada sve ovo prođe.

Zrinjski do smrti", napisao je još uvijek aktualni trener Zrinjskog.