Sergej Jakirović: Od Bijelog brijega do Wembleyja, vodi ga mentalitet pobjednika

Kad se u Prosincu 2020. HŠK Zrinjski Mostar našao na ozbiljnoj prekretnici i u stanju na koje nisu navikli navijači i sve pristalice dresa s lentom, nametalo se jedno, logično pitanje, tko će zasjesti na užarenu trenersku klupu?

Nakon što se eksperiment s legendom kluba, danas pokojnim Mladenom Žižovićem, nije pokazao uspješnim, momčad se na polusezoni našla na šestom mjestu prvenstvene ljestvice. Ekipa pretrpana "velikim imenima", od reda dečkima koji su prije koju sezonu donijeli opjevane tri titule u nizu u Mostar, ali i prekaljenim asovima iz hrvatskog nogometnog prvenstva, bila je spremna za tešku rekonstrukciju. Budući da je rekonstrukcija varljiv pojam u nogometu, možda bi bilo bolje reći da je novog trenera očekivalo teško rudarenje, ali i kresanje proračuna koje neminovno moralo stići, shodno činjenici da klub već dvije sezone nije bio prvak.

Karte su se posložile tako da je kocka Danka Šulente pala na Sergeja Jakirovića. Za neke u tom trenutku, rođeni Mostarac je trenerski anonimus, za druge možda jedan od potentnijih hrvatskih trenera uopće. Etabliranje kroz drugi rang hrvatskog nogometa u Sesvetama, sjajan posao s novopečenim hrvatskim prvoligašem Goricom i zanimljiv posao u Mariboru, gdje se u "Corona proljeće" nakon -12, koje je zatekao na zimu, potukao s konkurencijom i došao na samo tri boda zaostatka par kola prije kraja prvenstva, bili su note u bilješkama CV-a novog trenera "Plemića".

U Mariboru mu je tog ljeta pak presudila europska epizoda s Colerainom, sjevernoirskim amaterima, koji su momčad "Viola" izbacili na jedanaesterce. Iako je Jakirović u tom trenutku u Mariboru imao jedan od najboljih osvojenih prosjeka bodova u novijoj povijesti kluba, uprava mu je uručila otkaz pod čudnim okolnostima i uslijedio mu je povratak na burzu rada. U tom trenutku, malo tko je mogao zamisliti da će Jakiroviću za koji mjesec uslijediti poziv s dobro znane lokacije, koji će mu usmjeriti karijeru u novi kurs.

Po dolasku u svoj Mostar, junak ove priče pokazao je nešto što nedostaje većini trenera u Bosni i Hercegovini - jasan stav. Naveo je očekivane principe rada, sa sobom povukao stručni stožer u kojem se zna hijerarhija i najavio proces. Na pitanja je li Zrinjski stepenica niže, s obzirom da se već etablirao u Hrvatskoj i Sloveniji, bez zadrške je tvrdio da "ide tamo gdje ga žele". Kao da je znao što slijedi....

I kako to obično ide s velikim pričama u životu, nije krenulo bajno po Zrinjski i Jakirovića. Iako je momčad dobrano napredovala u nekim segmentima, ipak je ostala za jedan gol uskraćena od plasmana u europska natjecanja, što je za navijače, ako već nema titule, ipak sveti cilj i obaveza. O otkazu se već uvelike brujalo, a onda je Danko Šulenta presjekao i povukao potez, koji će se pokazati krucijalnim za klub, ali i nastavak Jakirovićeve filmske životne priče i karijere. Naime, izvršni direktor je treneru nekoliko kola prije kraja prvenstva priopćio da će povesti momčad u ljetne pripreme i složiti momčad za narednu, pokazat će se epsku sezonu.

Dakle, imao je Šulenta uvid u Jakirovićeve metode, sve ono što radi na treningu i implementira momčadi, te imao veliku vjeru u proces. Iduća sezona je bila sve osim očekivane. Jakirović je prije početka, u jednom od intervjua za naš portal, komunicirao kako želi prenijeti Kloppov stil igre pod Bijeli Brijeg, što je kod mostarskih skeptika bilo prilično ismijano. No, ubrzo nikom nije bilo do šale. Stroj iz Radićeve 45 krenuo je raditi punom parom, pa se na kraju rekordne sezone odvojio na 27 bodova prednosti nad prvim pratiteljem, momčadi Tuzla City. Nova mostarska mladost dobila je neočekivane junake, a Ultrasi su na svom Stajanju skovali zanimljivu sintagmu koja je obilježila tu trofejnu generaciju - 'mentalitet pobjednika'! Sintagma koja će ostati za generacije i generacije koje rastu uz Zrinjski, i pod kojom je klub odigrao najveće utakmice i ostvario najljepše pobjede u svojoj povijesti.

S Jakirovićem je za sve u klubu i oko kluba, uslijedilo i prekrasno ljeto 2022, kad se klub prvi put trasirao prema četvrtom pretkolu europskih natjecanja, kada su Slovan i škarice zloglasnog Ramireza ostavile Zrinjski bez stoljetnog sna pradjedova. Na polusezonu su Plemići dogurali pobjednički, na prvom mjestu, a onda je uslijedio grom iz vedra neba i razočarenje za sve navijače - Jakirović na zimu preuzima Rijeku!

Potez koji je kod nekih dočekan sa skepsom, ljutnjom, bio je, vrijeme će pokazati, jednako ispravan kao i onaj dvije godine ranije, kada se preselio u svoj Mostar. Znali su to, u dubini duše svi, ali bilo je teško u tom trenutku prevaliti preko usta da će Zrinjski ostati bez vođe i junaka jedne nove generacije, koja će, Bogu hvala, na valu svega dobrog učinjenog u tom razdoblju ispisati najljepše stranice klupskih memoara.

Pobjednici, naravno, pišu povijest, a Jakirović je iz Zrinjskog otišao upravo kao pobjednik. O njegovom poslu nakon mandata u Mostaru ne treba pisati previše, jer su brojke egzaktne. Vratio je posrnulu Rijeku gdje i pripada, Dinamu osigurao dva trofeja i vratio Ligu prvaka u Maksimir, spasio turskog davljenika Kayserispor od izglednog ispadanja u drugi rang i preselio se u na Otok, u Hull City, momčad koja se prošle sezone jedva, pogotkom u zadnjim minutama, spasila od ispadanja u treći rang engleskog nogometa. I pogađate, napravio novo čudo.

Izborio je, kontra svih pretpostavki, šesto mjesto koje je Hull odvelo u polufinale play offa, na noge kultnom Millwallu. Unatoč tome što je jedan od "naj" mainstream svjetskih klubova bio veliki favorit kontra Hull Citya, uspio je Jakirović ponovno razoružati nogometnu javnost, pa je Hull nokautirao Millwall s 0-2 na legendarnom "Denu" i plasirao se u finale Championshipa, koje se odigrava na Wembleyu. Da, od zidina Bijelog Brijega do Wembleya, u manje četiri godine, zvuči filmski. Baš onako kako je i životni put bivšeg trenera Zrinjskog izgledao.

Jakirović je u globalu jednostavan čovjek. Finale na Wembleyu donosi mu, nakon svih sramotnih eskapada engleskog saveza, sraz s velikim Middlesbroughom i usudimo se reći, najveću utakmicu u njegovoj trenerskoj karijeri. Karijeri koja je dogurala do Engleske, kolijevke nogometa. Ali, niti u jednom trenutku nije zaboravio svoj Mostar i Zrinjski. Nakon svake velike pobjede prvi je u redu za čestitku i kratku objavu, prvi u redu za pokazati koliko mu onaj neočekivani poziv Danka Šulente tog prosinca zapravo znači. Iako od toga svega nema i ne može imati ništa, iako je, budimo pošteni, odavno prerastao lokalne nogometne livade.

Bio je i ostao dosljedan sebi. Isti onakav kakav je i prvi put stigao u klupske prostorije pod Bijelim Brijegom. Neovisan, uvijek otvorenog garda, odajući dojam samouvjerenog čovjeka koji zna što želi. Oduvijek je znao. U povijesti će ostati upamćen i zapisan kao čovjek koji je pod Bijeli Brijeg vratio titulu prvaka nakon tri godine i pod kojim se izvisio, sada već legendaran transparent na Stajanju, 'mentalitet pobjednika'.

U hrvatskim medijima i javnosti često podcijenjen, omalovažen, nepravedno zanemaren. Priča o njemu nije samo “još jedna priča o bivšem treneru Zrinjskog". To je zapravo lekcija svima nama. I svima onima, koji su se usudili dosanjati nešto veliko, iako su krenuli sami i s mrtve točke. To je priča o pobjedniku, koji se, skupa sa svojim ljudima, unatoč omalovažavanjima, izdigao i uspeo na nogometni Olimp, u stratosferu i besmrtnost, iz koje povratka više nema. I pri tomu ostao dosljedan sebi. Baš kao i prvog dana kad je kročio u klupske prostorije u Mostaru.

I stoga, što god bude ove subote, što god se na velikom Wembleyu dogodi nakon 90 ili 120 minuta, 'Profa', pokaži im onaj mentalitet, pobjednički!

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.