Said Husejinović javno progovorio o stanju u Slobodi: 'U godinu dana primili smo svega pet i pol plaća'

Nekadašnji kapetan i jedan od najprepoznatljivijih igrača FK Sloboda Tuzla Said Husejinović javno se obratio navijačima i simpatizerima kluba, iznoseći niz teških tvrdnji o financijskom stanju, organizaciji, odnosu prema domaćim igračima i uvjetima u kojima funkcioniraju seniorska momčad i omladinski pogon.

Husejinović je naglasio kako se dugo dvoumio treba li javno govoriti jer, kako je naveo, nikada nije želio naštetiti klubu koji voli. Ipak, smatra da navijačima duguje istinu.

„Dugo sam razmišljao trebam li napisati ovo obraćanje. Nisam čovjek koji voli iznositi stvari u javnost niti sam ikada želio nanositi štetu klubu koji volim. Međutim, nakon svega što sam prošao, osjećam da dugujem istinu upravo vama – navijačima koji ste bili uz nas i kada je bilo najteže.“

Na početku obraćanja zahvalio je Slobodi, klubu u kojem je proveo velik dio karijere i nosio kapetansku vrpcu.

„Prije svega želim zahvaliti FK Slobodi, klubu koji me afirmirao, izgradio kao igrača i čovjeka i omogućio mi da budem ono što sam danas. U ovom klubu proveo sam veliki dio svoje karijere, nosio kapetansku vrpcu s ponosom i svaki put davao posljednji atom snage za grb Slobode.“

Podsjetio je i na svoj povratak u Tuzlu 2019. godine, kada je, prema njegovim riječima, imao mogućnost nastaviti karijeru u inozemstvu.

„Kada sam se 2019. godine vratio u Slobodu, imao sam ponude iz inozemstva. Mogao sam otići i izabrati lakši put, ali nisam. Ostao sam jer sam vjerovao u Slobodu. Vjerovao sam da zajedno možemo vratiti klub tamo gdje pripada i napraviti nešto veliko. Nažalost, danas odlazim s osjećajem tuge i razočaranja.“

Husejinović je poručio da njegovo obraćanje nije napad na Slobodu, nego kritika ljudi koji trenutačno vode klub.

„Ovo nije napad na FK Slobodu. Sloboda će za mene uvijek biti iznad svakog pojedinca. Ono o čemu govorim odnosi se isključivo na ljude koji danas vode klub i način na koji ga vode.“

Kako je naveo, novac sam po sebi nije dovoljan za uspjeh ako ne postoje znanje, vizija i odgovornost.

„Po mom mišljenju, njihov rad i rezultati govore sami za sebe. Novac bez znanja, vizije i odgovornosti ne donosi uspjeh. Već godinama se vodi ista politika, a rezultata nema. Svakih šest mjeseci mijenja se gotovo kompletan igrački kadar, odlaze igrači koji vrijede, dovode se novi, ostaju dugovanja i sve se vrti u istom začaranom krugu. U takvom sustavu teško je očekivati bilo kakav napredak.“

Posebno ga je, tvrdi, pogodio način na koji je završio njegov posljednji angažman u klubu.

„Posebno me zabolio način na koji je završen moj put u Slobodi. Iz kluba su se javno zahvaljivali igračima koji više nisu tu, što je potpuno normalno i ispravno. Međutim, kada je riječ o meni, nije se našlo ni toliko poštovanja da se navijačima objasni zašto odlazim. Smatram da sam to svojim odnosom prema ovom klubu zaslužio.“

Husejinović navodi kako je godinama stavljao interese kluba ispred vlastitih te da se odrekao značajnog dijela potraživanja kako bi pomogao Slobodi.

„Godinama sam davao sve što sam imao za Slobodu. Bio sam uz klub kada je bilo najteže, igrao i onda kada nije bilo lako, nosio kapetansku vrpcu s ponosom i uvijek stavljao interes Slobode ispred vlastitog. Oprostio sam značajan dio svojih potraživanja, ne zbog ljudi koji danas vode klub, nego zbog FK Slobode, kako bi klub lakše funkcionirao. Dok su pojedini svoja prava tražili putem tužbi, mi domaći igrači pristajali smo na odricanja i kompromise vjerujući da tako pomažemo svom klubu.“

Prema njegovim riječima, upravo su domaći igrači često bili najmanje cijenjeni.

„Nažalost, često sam imao osjećaj da upravo domaći igrači na kraju ispadnu najmanje cijenjeni. S nama se pregovaralo oko svake plaće, svake premije i svakog duga, dok su se za druge pronalazila mnogo veća sredstva. A kada je bilo najteže, upravo su domaći igrači ostajali iznijeti najveći teret. Ako je to način da se nekome zahvali za godine odanosti i žrtve, onda je to zaista tužno.“

Husejinović je potom iznio tvrdnju da su igrači tijekom posljednjih godinu dana primili svega pet i pol plaća.

„Javnost mora znati i kako izgleda svakodnevni život igrača. U posljednjih godinu dana primili smo svega pet i pol plaća. To nije normalno ni za jedan profesionalni klub. Igrači koji dolaze sa strane nisu ovdje iz ljubavi, nego zato što od nogometa hrane svoje obitelji. Kako očekivati da netko pruži maksimum kada mjesecima ne prima ono što je zaradio?“

Dodao je kako se od igrača koji žele ostati u klubu gotovo svake godine očekuje da se odreknu dijela dugovanja.

„Ako želiš ostati u klubu, gotovo svake godine od tebe se očekuje da oprostiš dio svog duga. Neki pristanu, neki ne. Tako se problemi samo odgađaju, a nikada ne rješavaju.“

Kritizirao je i odnos predsjednika kluba prema momčadi, navodeći da je rijetko bio prisutan u njezinu svakodnevnom životu.

„Predsjednik kluba, osim što se pojavi na prozivci, vrlo rijetko je bio prisutan u svakodnevnom životu momčadi. Najčešće bi dolazio nakon poraza ili neodlučenog rezultata kako bi priopćio da su igrači kažnjeni. Pri tome treba reći da u tim trenucima plaće često mjesecima nisu bile isplaćene. Smatram da odgovornost rukovodstva ne može biti samo kažnjavanje igrača kada rezultat izostane. Prava odgovornost podrazumijeva da budeš uz momčad i kada je najteže, da rješavaš probleme, a ne samo da govoriš o kaznama.“

U nastavku obraćanja opisao je i uvjete u kojima su igrači, prema njegovim tvrdnjama, trenirali i nastupali.

„Klub često nije imao ni osnovne uvjete za normalan rad. Nedostajali su rekviziti za trening, kvalitetna oprema, fizioterapeut na treninzima i utakmicama. Dolazili smo u situaciju da igrači sami vode zagrijavanje prije utakmica, pa čak i regeneracijske treninge. Trenirali smo gdje god smo mogli, bez uvjeta koje jedan klub poput Slobode mora imati. Kada nešto pitaš, odgovor je bio: ‘Pitaj predsjednika.’ Kada dođeš do predsjednika, odgovor glasi: ‘Strpite se, čekamo tranšu.’ To čekanje trajalo je mjesecima.“

Husejinović je posebno izdvojio Amira Smajlovića, za kojega smatra da je nosio najveći teret svakodnevnog funkcioniranja kluba.

„Posebno želim istaknuti čovjeka koji je, po mom mišljenju, nosio najveći teret svakodnevnog funkcioniranja kluba – Amira Smajlovića. Koliko je meni poznato, svojim novcem pomagao je da se utakmice uopće odigraju, bio je svakodnevno uz momčad i radio posao koji je trebao raditi čitav sustav. Takvi ljudi zaslužuju veliko poštovanje.“

S druge strane, naveo je da su se događale situacije kojih se, kako kaže, iskreno stidio.

„Na drugoj strani, bilo je situacija koje su me iskreno postidjele. Događalo se da se bivšim igračima mora nositi novac kako bi se izmirila dugovanja i omogućilo odigravanje utakmice. Još je tužnije kada se od tih istih ljudi traži novac za gorivo. To nije dostojno FK Slobode niti ljudi koji predstavljaju ovakav klub.“

Govoreći o predsjedniku Skupštine Nedžadu Bijesoviću i predsjedniku kluba Husiću, naglasio je da iznosi isključivo osobno mišljenje.

„Što se tiče predsjednika Skupštine Nedžada Bijesovića i predsjednika kluba Husica, iznosim isključivo svoje osobno mišljenje. Smatram da od njegova dolaska nisam vidio poteze koji su donijeli konkretan napredak klubu. Više sam slušao obećanja da će biti bolje nego što sam vidio stvarne promjene.“

Kao osobu koja je, prema njegovu mišljenju, ostavila najveći trag tijekom razdoblja u kojem je igrao za Slobodu izdvojio je Senada Mujkanovića.

„Želim spomenuti i čovjeka za kojeg smatram da je ostavio najveći trag u razdoblju u kojem sam igrao za Slobodu – gospodina Senada Mujkanovića. To govorim iz vlastitog iskustva, ali vjerujem da će se sa mnom složiti i veliki broj mojih suigrača. U njegovu prvom mandatu završili smo prvi dio sezone na trećem mjestu Premijer lige, a u njegovu drugom mandatu izborili smo povratak u Premijer ligu. Bio je čovjek od riječi, znao je stati iza momčadi i preuzeti odgovornost. Takvi ljudi se ne zaboravljaju.“

Husejinović je naglasio da je Sloboda mnogo više od nogometnog kluba te da je za njezino vođenje, uz novac, potrebno znanje i iskustvo.

„FK Sloboda Tuzla je mnogo više od običnog nogometnog kluba. To je ime, tradicija i brend koji je desetljećima predstavljao ponos Tuzle i Bosne i Hercegovine. Zato smatram da vođenje ovakvog kluba nije posao za svakoga. Nije dovoljno imati novac ili pričati da ga imaš. Potrebni su znanje, vizija, iskustvo i odgovornost.“

Posebno se osvrnuo na stanje u omladinskom pogonu, u kojem je i sam radio nekoliko mjeseci.

„Posebno me boli stanje u omladinskom pogonu, gdje sam i sam radio nekoliko mjeseci. Djeca su budućnost svakog kluba, ali kod nas se prema njima nije odnosilo onako kako zaslužuju. Događalo se da jedan trener vodi dvije, pa čak i tri generacije. To nije dobro ni za djecu ni za trenere. Svaka generacija zaslužuje punu pažnju, kvalitetan stručni rad i pomoćnog trenera.“

Prema njegovim riječima, stjecao se dojam da je naplata članarina važnija od razvoja mladih igrača.

„Nažalost, često se stjecao dojam da je važnije koliko će se naplatiti članarina nego koliko će neko dijete napredovati. Trenerima su plaće kasnile, a kada bi tražili ono što su pošteno zaradili, umjesto razumijevanja nailazili bi na pritiske. Roditelji su plaćali gotovo sve, od opreme do brojnih dodatnih troškova, dok su se istodobno postavljala pitanja gdje završava novac od članarina.“

Husejinović smatra da je posebno zabrinjavajuće što se djeca iz Tuzle sve češće odlučuju za klubove iz nižih rangova natjecanja.

„Najviše od svega boli činjenica da danas mnoga djeca bez razmišljanja odlaze u klubove iz nižih rangova natjecanja jer smatraju da su tamo uvjeti bolji, organizacija ozbiljnija i da će više napredovati. Nekada je san svakog djeteta iz Tuzle bio obući dres Slobode. Danas, nažalost, to više nije slučaj. To nije poraz djece niti njihovih roditelja – to je poraz ljudi koji vode klub.“

Poručio je kako cilj njegova obraćanja nije vrijeđanje niti stvaranje podjela.

„Ne pišem ovo da bih bilo koga vrijeđao niti da bih stvarao podjele. Pišem zato što volim Slobodu i zato što ne mogu više šutjeti dok se svi prave da je sve u redu. Problemi neće nestati ako se o njima ne govori.“

Na kraju je zahvalio svim suigračima, trenerima, članovima stručnog i medicinskog osoblja te navijačima.

„Na kraju želim zahvaliti svim svojim suigračima, trenerima, ekonomima, fizioterapeutima, liječnicima i svim ljudima koji su pošteno radili svoj posao i bili uz momčad u najtežim trenucima. Posebno hvala vama, navijačima. Vi ste bili i ostali najveća snaga FK Slobode. Bez obzira na rezultate, uvijek ste bili uz klub i zato zaslužujete istinu.“

Istaknuo je kako će Sloboda uvijek imati posebno mjesto u njegovu srcu.

„FK Sloboda će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Odlazim čistog obraza, ponosan što sam svaki put davao svoj maksimum, što nikada nisam birao lakši put i što sam imao čast nositi kapetansku vrpcu ovog velikog kluba.“

Izrazio je nadu da će klub u budućnosti preuzeti ljudi koji će ga znanjem, radom i odgovornošću vratiti na mjesto koje mu pripada.

„Iskreno se nadam da će doći ljudi koji će znanjem, radom, poštenjem i odgovornošću vratiti FK Slobodu tamo gdje joj je mjesto. Jer Sloboda nije zgrada, nije ured i nisu funkcije. Sloboda su njezini navijači, njezina djeca, njezini bivši i sadašnji igrači i svi oni koji je iskreno vole.“

Za kraj je poručio da nitko ne smije biti iznad kluba.

„Nitko nije veći od FK Slobode. Ljudi dolaze i odlaze, funkcije su prolazne, ali Sloboda mora ostati iznad svih. Želim da klub ponovno bude ponos Tuzle i mjesto gdje će svako dijete sanjati da obuče crveno-crni dres. To dugujemo generacijama koje dolaze.“

Svoje opširno javno obraćanje zaključio je porukom:

„Ako je istina nekome neugodna, onda problem nije u onome tko je izgovara, nego u onome tko je svojim postupcima do nje doveo.

Hvala vam na svemu.“

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore