PRIČA JOSIPA ČONDRIĆA "U Mostaru mi je bilo lijepo, a Šulenta je bio stvarno korektan. Prihvatio bih Hadžibegićev poziv"

Donedavni vratar Zrinjskog iz Mostara, kojem je uzor Van der Sar, inače veliki prijatelj Dominika Livakovića, s kojim je stasavao u NK Zagreb, otkriva kako je došlo do transfera u prvaka Kazahstana, kakvi su mu prvi dojmovi i koje ambicije

Josip Čondrić (29) nastavlja karijeru u Kazahstanu, u prvaku Astani. Od jučer je i službeno prvi vratar momčadi koja je prošlo prvenstvo osvojila s bodom prednosti ispred Aktobea te će na ljeto ponovno nastupati u kvalifikacijama za Uefinu Ligu prvaka, a razgovor s njim donosi Germanijak.

Sjećamo se kako je 2018. Dinamo izbacio Astanu s Laszlom Kleinheislerom, možda za pola godine pred budućim hrvatskim prvakom budu Josip Čondrić i Marin Tomasov, koji je već starosjedilac u glavnom gradu devete najveće države svijeta.

FC Astana je na pripremama u Turskoj, dobro nam poznatoj Antaliji, u petak igra pripremnu utakmicu protiv CSKA iz Sofije pa leti u Kazahstan. Ali donedavni vratar prvaka Bosne i Hercegovine, HŠK Zrinjskog, neće odmah u svoj novi dom…

“Ja ću prvo kući da uzmem stvari koje su mi ostale, jer otišao sam ekspresno”, kaže nam Čondrić pa opisao što se sve dogodilo od prošlog petka.

“Kontaktirao me moj agent Velibor Kvrgić, rekao da u Astani hitno trebaju golmana, jesam li zainteresiran, rekoh da jesam. Sve se u dva dana odvilo. Poslali su mi odmah kartu, doletio sam u Tursku, razgovarao s glavnim trenerom Grigorijem Babajanom i trenerom vratara Milanom Stojkovićem, uvjerili su me da ću im biti pojačanje, da im trebam za prvenstvo i Europu. Malo je trajalo sve to dok smo sve dogovorili i dok sam prošao liječnički, no sad je sve završeno, novi sam igrač Astane”.

Trebalo se sporazumjeti sa Zrinjskim.

“S Dankom Šulentom sam se sve dogovorio. Stari ugovor mi je isticao, pregovarali smo o novome, ali imao sam klauzulu i Šulenta je bio stvarno korektan. Lijepo mi je bilo u Mostaru, osvojio sam svoju prvu titulu, upoznao drage ljude, imali smo odličnu sezonu u Europi, nažalost, ispali smo kako smo ispali (u sudačkoj nadoknadi primili gol škaricama, pa ispali na 11-erce u playoffu Konferencijske lige protiv Slovana u Bratislavi), ali povijesnu stvar smo napravili za BiH-nogomet i klub, nitko nikad nije došao do doigravanja za ulazak u skupine”.

Čondrić već ima iskustva na prostoru nekadašnjeg sovjetskog Imperija, u sezoni 2020./21. branio je za Rotor iz Volgograda, nekadašnjeg Staljingrada, ima 22 nastupa u ruskoj Premijer ligi, bio je proglašavan igračem kola…

“Sretan sam, imam opet ono što sam imao u Rusiji, čak i puno više jer ovo je veći klub. Veliki mi je ovo iskorak u karijeri, jako sam zadovoljan”.

Čondrić je u najboljim godinama za vratare, no najbolje se osjećao, veli, kad je išao u Rusiju prije dvije i pol godine.

“Bila je to prava odluka u pravo vrijeme, no vjerujem da su najbolje godine tek preda mnom. Ovo je pozitivna priča. Novo iskustvo, nova zemlja, nova kultura”.

Prvi trofej s novim klubom moći će osvojiti već za mjesec dana jer od 25. do 27. veljače igra se kazahstanski Superkup, dok prvenstvo počinje tjedan dana kasnije (format proljeće-jesen).

“Potpisao sam na jednu plus jednu godinu, ali realno to su dvije godine jer ugovor mi se automatski produžuje uđemo li u skupine nekog eurokupa ili postanemo prvaci, a s ovim kadrom koji imamo postat ćemo prvaci, tako da nisam imao problema s tim rizikom, jer i meni je cilj osvajati prvenstva i igrati europske utakmice najesen”.

Prvi dojmovi su mu fantastični. U klubu se govori ruski, koji razumije i vrlo dobro govori, s trenerom Babajanom (otišao iz Tobola u moskovski CSKA prije sudara s Hajdukom 2021.) sve se dogovorio na ruskom. Astana je lani za jedan bod postala prvak ispred Aktobea, a Marin Tomasov (35) bio je drugi strijelac lige sa 15 pogodaka, dok je prvi sa 18 bio suigrač koji je upravo napustio klub, Portugalac Pedro Eugenio. No, doveden je novi napadač, Dembo Darboe, Ganac.

“Ima još nekoliko igrača s Balkana u klubu, svi su mi pomogli u prilagodbi, rekli mi ključne stvari o klubu koje su me zanimale”.

Tobol i Kyzyl-Zhar izbacivali su Hajduk odnosnom Osijek u pretkolima eurokupova zadnja dvije sezone, a ljetos je Čondrić sa Zrinjskim uspio izbaciti Tobol; gledali smo obje utakmice, u prvoj je bilo 1:0 pogotkom Nike Jankovića iz kornera, u drugoj 1:1, Mario Ćuže je zabio za vodstvo Plemića…

Nego, Zrinjski je u polusezoni napustio trener Sergej Jakirović i preuzeo Rijeku. Što može?

“Uvjeren sam da je napravio odličan potez, jer u Zrinjskom je dostigao maksimum. Naslov prvaka, najveći europski iskorak u povijesti kluba. Jedino nije Kup osvojio, ali nadam se da će Zrinjski to uspjeti već ove godine pod vodstvom Krunoslava Rendulića, duplu krunu osvojiti i ponovno odličan u Europi biti. A Jakirović će sigurno podići Rijeku, koliko sam pratio igračke rošade je već napravio, što je bilo najbitnije”.

Pratio je Čondrić Hrvatsku nogometnu ligi, odlaskom 5.000 kilometara od rodnoga grada nije rekao zbogom HNL-u.

“Naravno da se nadam da ću se vratiti. Drago mi je da je ponovno veliko rivalstvo za naslov. Nekad je Dinamo osvajao prvenstva s velikom razlikom, ali već lani je Hajduk bio posve blizu, sada je moguće da bude još bliže. Dobra je ta neizvjesnost natjecanja za ligu i sve njene aktere, donosi samo pozitivno za napredak igrača”.

Može li njegov bivši klub Istra 1961 do 4. mjesta, možda i Europe?

“Za Istru velike pohvale što su se podigli, što više nisu u borbi za ostanak i strahovanje do zadnjeg kola. Samo neka tako nastave, želim im što viši plasman”.

Čondrić je iz Rudeša, a Rudeš je vodeći u Prvoj nogometnoj ligi, najveći favorit za povratak u elitni rang hrvatskog nogometa.

“To je moj kvartovski klub, naravno da želim da uđu i da je to ostvarivo. Momčad i atmosfera su odlični. Branio sam za Rudeš kad je ulazio iz tadašnje Druge u Prvu ligu, ta prva prvoligaška sezona je najteža, kad si otpisan, no tada smo se u nastavku sezone podigli, pod trenerima Dinkom Jeličićem i Joseom Manuelom Airom, čak smo se borili za sedmo mjesto. Ta sezona mi je bila odskočna daska za karijeru, nakon nje sam potpisao s Alavesom, pa otišao u Istru 1961, pa Rusija, pa Zrinjski…”

Čondrić je golmanski stasao u NK Zagrebu, s godinu i pol mlađim Dominikom Livakovićem, u pješčanoj jami kod pokojnog Željka Nježića, popularnog Dede. Svi se uspijevate prodati u inozemstvo, samo je Livi još tu, bockamo Josipa, o kojem smo i sami nekoć pisali da je na radaru Dinama….

“Livi je u najboljem hrvatskom klubu, koji igra Europu konstantno, on brani vrhunski stalno, uopće me nije iznenadilo što je napravio na SP-u. Drago mi je zbog njega, jer imao je neke upitnikom oko svog statusa prvoga vratara iako nikad nije ni trebao biti upitan. Želim mu transfer, jer svatko od nas želi u neku od Liga petice, a on to zaslužuje i samo je pitanje vremena kada će to biti, a ne hoće li ili neće, dragom Bogu na znanje.”

Kad smo već spomenuli Svjetsko prvenstvo, koji su se vratari Čondriću svidjeli u Kataru?

“Marokanac Bono! Maroko me totalno iznenadio, jer nisam ih poznavao kao momčad, ali Bona sam znao iz Seville, gledao sam mu obrane, on za mene nije bio iznenađenje. Prvi mi je bio naravno Livi, ali drugi Bono, tako bih ih ja poredao”.

“Van der Sar od starijih sigurno”.

Prvi je znao igrati nogom, a i po visini ste slični, 195-197 cm.

“Sada vratar treba imati sve. I nogu, izlazak, praćenje igre, centaršuteve, branjenje na crti… Najbolji su oni koji imaju neku ravnotežu u svemu tome”.

Koliko vratarima danas olakšavaju pripremu dostupni digitalni alati?

“Video analize puno olakšavaju, ja sam to počeo još u Rudešu s Draganom Stojkićem, ali najviše s Tihom Bulatom u Istri. Pomogle su mi da više razumijem igru. Tiho je znao i moje treninge snimati, brinuo se o detaljima. U Rusiji sam također imao trenera s video pripremom za suparnika i za mene, a sad je to već postao standard, imam ga i u Astani”.

Čondriću uz hrvatsko ima i državljanstvo BiH, za koju reprezentaciju konkurira?

“Uzeo sam BiH državljanstvo po roditeljima jer kad sam dolazio u Zrinjski trebala mi je što prije radna dozvola, pa se dogodilo da sam prije dobio državljanstvo I automatsku radnu dozvolu. Inače sam rođeni Zagrepčanin, nisam BiH putovnicu niti izvadio, ali ako bi dolazio poziv izbornika prihvatio bih onu reprezentaciju koja me prva pozove, ne bih licitirao kao s klubovima”, poručio je Čondrić.

Dokopa li se Astana nakon četiri godine opet grupne faze nekog eurokupa, bit će pod povećalom onih koji su zaduženi za praćenje vratara u jednoj i drugoj reprezentaciji, u to nema sumnje!