Priča iz Poljske: Da života imam dva, ja bi oba tebi da

Kažu da je jutro pametnije od večeri, i da je ujutru hladnija glava, ali moja se nije ohladili ni tridesetak sati nakon poraza od Španjolske. U biti istina je da nas nije porazila Španjolska, europski i svjetski prvak, nego sudac utakmice koji je očito imao instrukcije izbaciti malu Hrvatsku, a veliku Španjolsku gurnuti u dalje takmičenje.

Pred mojim očima još se vrte slike onog udarca Rakitića glavom, ali i nevjerica naših navijača nakon što smo primili onaj pogodak koji nas je udaljio sa eura. To me je pogodilo više nego izgubljeni novčanik koji mi je nestao u gužvi na ulicama Gdanjska. Prava je sreća što sam dokumente i putovnicu ostavio u pansionu, a da nisam vjerojatno bi se moj boravak u Poljskoj još produžio.

Priča iz Poljske: Ovdje se živi Hrvatska

Priča iz Poljske: Idemo do kraja zajedno

Priča iz Poljske: Jedna duša, a nas dvoje

Nije u šoldima sve, a atmosferu na ulicama Gdanjska, te na samom stadionu niko i ničim ne može platiti. Koliko emocija na jednom mjestu, da to ne možete ni zamisliti. I sada dok ovo tipakam sjećanja naviru. Svi ko jedan, svi za Hrvatsku i za naše Vatrene koji su nam opet bar za kratko vratili ponos i slavu jednog od najstarijih naroda na ovim prostorima. To nikoga puno ne zanima, a novinari željni senzacija su u svakom trenutku ocrniti sve ovo pozitivno o čemu sam ovih dana pisao. Tim paćenicima i plaćenicima su bile važnije dvije baklje i dvije sise, od svega onoga što smo tisuće nas napravili pozitivnog za našeg boravka u Poljskoj. Pojedinci izgleda ne mogu nikako da se pomire sa činjenicom da je Jugoslavija mrtva, i da nikada više uskrsnuti neće.

Ono što me je posebno ražalostilo jesu neredi u mom gradu poslije utakmice. Ne branim nikoga, ali je očito da su mladi ljudi u Mostaru frustirani. Kako čujem i ovaj puta se policija ponašala nekorektno, i u neku ruku je kriva za te nerede. Zašto se navijačima onemogućava kretanje i slavlje, i čemu policijski automobili na raskrižjima gdje se i prije par dana slavilo bez ikakvih incidenata. Postoji nešto što se zove sloboda, a očito je da mi nemamo slobode u svom gradu i svojoj državi.

Najviše me nerviraju priče da mi nemamo ništa sa Hrvatskom, te da imamo BiH. Mi imamo BiH koja je naša jer su tu kosti naših predaka, a imamo i Hrvatsku jer smo Hrvati. Jedan narod sa slavom povijesti i prošlošću i nikakva granica to neće promijenuti, kao ni šuplje priče bošnjačkih, a i dijela hravtskih medija. Mi smo Hrvati, ponosni na svoju povijest i na svoje korjene, to je tako i biti će tako za sva vremena. Da života imam dva, ja bi oba tebi da moja Hrvatska.

Oprostite mi na frustiranosti, jer bole me članci u kojima se osuđuju navijači Hrvatske, i to iz pera ljudi koji se predstavljaju kao dio našeg nacionalnog korpusa. Izađite piskara iz klimatiziranih ureda među narod, među navijače kojima je ovih nekoliko dana vratilo vjeru i nadu u bolje sutra. Nisam za ikakve zabrane, ali rado bi stavio katanac na neke medije. Idite na ovaj najavljeni rat čokoladama, a našu Hrvatsku ostavite nama. Mnogi su svoje živote dali za nju, a na nama živima je da nastavimo njihovu misiju. Nadam se da vas nisam puno udušio sa ovim tekstom, i hvala na strpljivosti, te na ustupljenom prostoru.

hercegovina.info