FOTO/VIDEO  Priča iz Mostara: Igor Štimac, Ivica Olić i jedan dječak

Da cijeli taj dan nije padala kiša, bilo bi još toliko ljudi, ali brojka od preko 7000 ljudi, kako su rekli u MUP-u, svejedno impozantno zvuči. Ostaje samo jedan gorak okus u ustima: kakav bi to spektakl bio da Davor Šuker i još neki zavidni i ljubomorni pojedinci nisu izlobirali zabranu utakmice HŠK Zrinjski - Hrvatska. Ako je po kiši na jedan trening došlo preko 7000 ljudi, zasigurno bi na tu utakmicu po svakom vremenu došlo oko 20 tisuća ljudi. Međutim, nije to sada tema. Vrijedi napisati par riječi o jednoj gesti koja će nekolicini ljudi, a osobito jednom posebnom dječaku i njegovim prijateljima, ostati u srcu i sjećanju do kraja života.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Maleni Slavko, sa svojim prijateljima prati svoju reprezentaciju još od Međugorja. Upoznao je „svog izbornika" (kako on zove Igora Štimca) još prije par mjeseci kad je Štimac dolazio u Mostar. Kapa s njegovim potpisom i šal, u njegovoj sobi su prvo što se vidi kad se u nju uđe.

Svatko iz Slavkove male raje voli nekoga posebno, Slavko voli Dudua, David voli Matea Kovačića, Marko Kranjčara, itd. Oko izbornika i oko jednog igrača nema diskusije: Štimac je najbolji, a Ivica Olić najjači. To je nekakav sveopći konsenzus kod njih. Baš kao kad se ono djeca spore oko „jačine" superjunaka ili junaka iz stripova. Nekom je najjači Blek, nekom Zagor, nekome Batman, ali je Superman ipak neprikosnoven.

Dok je još trajao trening reprezentacije, po onoj velikoj kiši, bilo je upitno hoće li mala raja ići na trening ili neće. Te hladno, te mokro, te kiša... na kraju su ipak veliki popustili, pokupili sve u auto i krenulo se put stadiona. Najteže je bilo objasniti malenima da ne igra Zrinjski, da je netko veliki rekao da se to ne smije. Sva objašnjenja, pojašnjenja nisu bila valjana, kad se stiglo na stadion, prvo pitanje sviju je bilo: koji su Zrinjski, a koji su Hrvatska? Nisu bila dovoljna ni pojašnjenja velikog prijatelja Ice, koji je fotografirao sve, pa smo se svi složili da su oni s markerima Zrinjski, a oni bez markera Hrvatska. No, kada smo se napokon složili da su markeri Zrinjski, morali smo pojašnjavati zašto Pero Stojkić ne igra (Nakon što je Krešo otišao, Pero je "najjači" kad je HŠK Zrinjski u pitanju).

Dok je trajao trening, trajale su i diskusije s kim će se tko slikati. Sa Kovačićem, Jelavićem, Samirom, Vukojevićem i Štimcem je već to obavljeno još u Međugorju, ali ovdje u Mostaru ne smije biti zafrkancije. Ovdje je Olić i veliki su dobili zadatak da ga nekako dozove makar za neku brzinksu fotku. Slavko, najstariji od ekipe, čuvat će one najmanje, Mariju i Nikolu, a veliki ima zadatak natjerati Olića da dođe se slikat. Strategija se dogovarala cijeli trening, sve je bilo do detalja isplanirano, tko će što reći Oliću ako dođe, treba vidjeti hoće li doći Štimac, ako dođe da mu kažemo da dogodine obavezno dođe igrati sa Zrinjskim, da se napokon usuglasi je li jača Hrvatska ili HŠK Zrinjski, koga bi iz Hrvatske trebalo dovesti u Zrinjski, Dudua, Kranjčara, Samira (da bi na kraju ipak došli do zaključka da bi trebalo dovesti Krešu)... i tako diskusija traje i traje, dok se u sve nije upleo Igor Štimac.

Čim je trening završio, ugledavši Slavka i malu ekipu na terenu, skinuo je marker, ignorirao sve novinare, kamere, mikrofone koji su ga čekali i krenuo prema svome prijatelju. „Ti ćeš s nama u Brazil!!!" to su bile riječi izbornika. Ekipa je od uzbuđenja zanijemila i zaboravila sve dogovore. Kad su malo došli sebi, tek je onda nastao tajac. Preko cijelog terena, ničim izazvan i od nikoga pozvan, dotrčao je Ivica Olić!!! Nije bilo potrebe dozivati, pozivati, došao je sam, skinuo dres i dalo malenom Slavku. Toliko je uzbuđenje bilo da je i „velika raja" izgubila glas u grlu i skoro zaplakala. Sreća, Ica fotograf je bio smiren i zamolio da se svi uslikaju.

Igor Štimac i Ivica Olić su jednom gestom učinili nešto čega ćemo se sjećati do kraja života. Slavko je Olićev dres toliko čvrsto držao u rukama da se skoro znoj krenuo cijediti iz njega, jer je bio mokar, a mala raja ga je u onoj gužvi okružila da mu ga tkogod ne ukrade. Džaba su bila uvjerenja nas starijih da mu ga nitko neće ukrasti, što je sigurno, sigurno je. Toliko je uzbuđenje bilo da su se skoro pogubili u gužvi. Od sveg tog uzbuđenja, Slavko se dosjetio da su zaboravili Štimcu reći da dogodine igraju sa Zrinjskim i da se nisu slikali sa Duduom, tako da će morat dogodine doći po svaku cijenu.
Igore, ako budeš čitao slučajno ove retke, nismo ti stigli jučer reći: dogodine dođi opet i obavezno moraš odigrati utakmicu sa HŠK Zrinjskim. Mnogo je razloga zašto, ali prije svega da napokon vidimo koja je momčad jača, da opet gledamo Ivicu Olića pod Bijelim Brijegom i na kraju, ali ne najmanje važno, da se mala raja slika sa Duduom. Prema tome, dogodine obavezan dolazak u Mostar, a za Šukera ne brini, njega ćemo mi srediti. I, naravno, hvala ti! Hvala ti u ime malenog Slavka, njegove male raje i njegovih prijatelja!

HERCEGOVINA.info