POVIJESNA UTAKMICA U dresu Širokog zabijao je mnogima, a danas mora srušiti Hajduk sa svojom Mladosti iz Ždralova

Bjelovar je epicentar i polako se žitelji Ždralova sele u centar grada iz svoga predgrađa, a na Gradskom stadionu danas je nogometna fešta, dolazi Hajduk.

Domaći trećeligaš, pardon to je sad jedinstvena druga liga kako se službeno zove natjecanje, solidan je klub, ozbiljan, friško je svladao Zagorec u Krapini sa 2:1, a u njegovim redovima je i Ivan Baraban, tri godine je uspješne igrao za Split, piše Slobodna Dalmacija.

- Da, prošle su već godine, to je ona sezona kad smo igrali protiv Domžala i Fulhama na europskoj sceni, to su lijepe uspomene, trener Katalinić, direktor Pralija, predsjednik Žužul, svi su mi ostali u lijepom sjećanju. Iz Splita sam ponio sjajan dojam, uživao sam, stekao prijatelje koje i danas obilazim, a i oni mene...

- Bit će velika fešta, pun stadion, ja sam morao dvadesetak ulaznica ostaviti sa strane, da se ne rasprodaju, za svoje poznate i prijatelje. Najavljuju mi se iz Splita da će doći, to je logično. Premda sam ja tri godine proveo među “crvenima”, znam koliko se voli Hajduk. Ne poznam ove sad igrače, protiv Vukovića sam igrao, a s Lovrom Kalinićem sam znao popit kavu, žao mi je što je ozlijeđen i ovim putem želim Lovri brz oporavak.

Dolaze vam prijatelji iz Splita?

- Najavio mi se moj Obilinović, Romano, veliki prijatelj, Žorž kako ga zovu, kaže da će doći, karte su spremne. Ja sam ljetos bio u Splitu na odmoru, kod njega, na kupanju, družimo se, dođe on i kod mene u Slavoniju.

Kako će danas Hajduk proći?

- Pa oni su favoriti, mi ćemo se boriti, to je sportski. Cijenimo Hajduk, imaju Livaju koji zabija u seriji i stvarno mu svaka čast kako igra.

Vi ste inače Slavonac, za koga vi navijate, onako iskreno?

- Ja sam iz Vođinaca kod Vinkovaca i moj klub je Cibalia. Tu sam ponikao. Ja sam lokalpatriot. Išao sam potom u Split, lijepo je Slavoncima u Splitu, mi smo široke duše, otvoreni, veseli, a evo ja da se našalim, dovoljno vam je s moga prezimena skinuti slovo ‘n’ i to je to  - smije se.

Niste baš baraba...

- Ma nisam, ali eto malo se šalim, ne mogu pobjeći od prezimena. To nije od boga, to je od roda. Volim otvorene ljude, društvo, brzo se udomaćim. Takav sam. Kasnije sam igrao i za Osijek prije nego što su Mađari došli, bio sam tamo kad nije bilo para, pa mi htjeli smanjit ugovor, nisam pristao. Pa za Široki i za Slobodu iz Tuzle. I u Jarunu sam bio. Već sam pomišljao i da se ostavim nogometa, pa su me zvali iz Ždralova... Sjetili se mene i ja došao, bez puno pitanja. Zvao me bivši trener Lovrić. Reko’, aj da produžim karijeru.

Jeste li još uvijek onako brz, okretan, neugodan napadač?

- Imam 34, pa sad jesam li brz, jesam, možda ne kao prije...

Neće bit lako Hajduku?

- Nama je nagrada što uopće igramo s njima... Mi produžili pričat, a evo me taman trener zove na kavu, na razgovor.

Trener je Tihomir Bradić?

- Tako je, bio je Lovrićev pomoćnik, sad je prvi. Tko zna možda sutra i ne budem u prvih 11 – smije se Baraban.

Krenuli ste slabo u ligi, smijenili trenera, a sad pobijedili u Krapini?

- Tako je. I ja sam zabio sad gol iz penala. Hej, možda vam je zanimljivo, kod nas igra i Jajalo, brat od Mate, moj imenjak Ivan. A sad stvarno žurim – otrčao je Baraban na sastanak s trenerom, treba pripremit taktiku za Hajduk, kaže dosad nisu razgovarali, tek će sad o Hajduku, jer dosad ih je okupirao Zagorec u Krapini...

Mladost Ždralovi u Krapini je igrala u sastavu: Ilinčić – Abramović, Šuto, Herceg, Ljuboja – Brezina, Jakšić, Jajalo – Raužan, Kožarić – Baraban.