Pogled u prošlost: Liječnici iz redova Plemića

Pogled u prošlost: Liječnici iz redova Plemića

 U to doba Mostar nije bio sveučilišni grad, nije bilo fakulteta i obrazovnih ustanova kao što je to danas. Uostalom zbog toga su mnogi naši talentirani sugrađani koji su imali kapaciteta za velike stvari ipak ostali uskraćeni za svoj profesionalni razvoj. Jer osim dara za učenjem i usavršavanjem u to doba nije bilo lako pronaći financijska sredstva koja bi omogućila studiranje u Austriji, Češkoj ili nekoj drugoj europskoj državi.

Međutim, kao u svakom društvu tako su i u Mostaru postojale imućnije obitelji koje su imale mogućnosti poslati svoju srodnike u svijet na studiranje. Jedna takva mostarska obitelj svakako je i obitelj Smoljan. U poznatoj mostarskoj trgovačkoj obitelji Nikole Smoljana i majke Ane rođene Tadić 15. svibnja 1907. godine bio je iznimno veseo dan. Rodio se Milivoj koga su Mostarci odmah „prekrstili" u Mile, a koji je od malena pokazivao sklonost prema športu. U vrijeme njegovog odrastanja sa svojim ocem pratio je utakmice HŠK Zrinjski koji je inače bio omiljeni i neprikosnoveni klub među Hrvatima Mostara, ali i cijele Hercegovine. Vremenom je Milivoj stao između vratnica i branio boje voljenog kluba. Premda je otac Nikola bio sretan što mu se sin Milivoj aktivno bavi športom kao svojevremeni podnačelnik Mostara u vremenu Austrougarske uprave imao je i druge planove za svoga sina. Milivoj nije htio proturječiti svom ocu već rado odlazi u Njemačku gdje 30-tih godina prošlog stoljeća završava studij stomatologije na Medicinskom fakultetu u Dresdenu. Po povratku sa studija sklapa brak sa Anom Buntić sa Širokog Brijega i dvije godine nakon vjenčanja-1935. dobiva sina kome daje ime u čast svog oca. Uskoro otvara stomatološku ordinaciju na današnjem Španjolskom trgu, a kasnije ordinaciju prebacuje u svoju obiteljsku kuću na Rondou. Osim što se bavio športom i u profesionalnom životu stomatologijom Milivoj je ostao upamćen i kao je glazbenik koji je svirao bas-fligornu u sklopu Hrvatske glazbe Mostar. Njegov život u naponu snage zaustavlja bolest koja je trajala četrdeset dana. Preminuo je 30. studenog 1940. godine u 33 godini života. Na sprovodu je osim članova uprave HŠK Zrinjski i suigrača, članova Hrvatske glazbe Mostar nazočio i biskup Alojzije Mišić s mnogo svećenika. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na katoličkom groblju Šoinovac koje je ime dobilo po znamenitim hrvatskim plemićima Šoićima koji su prije više od tristo godina darovali vlastitu parcelu zemlje kako bi se na padinama Huma izgradilo groblje.

Drugi liječnik koji je svojevremeno igrao u HŠK Zrinjski jeste primarijus Ante Merdžo. Rođen je 18. prosinca 1897. godine u naselju Carina u Mostaru, od oca Mijata Merdže i majke Šime rođene Smoljan. Otac Mijat bio je poznati mostarski trgovac i vijećnik gradskog poglavarstva općine Mostar za vremena Austrougarske. Ante se školovao u rodnom gradu gdje je stekao osnovno obrazovanje da bi školovanje potom nastavio u mostarskoj gimnaziji. Nakon stjecanja srednjoškolskog obrazovanja uz potporu brata Josipa Merdže odlazi na studij medicinskih znanosti na Karlovo sveučilište u Pragu koji uspješno završava 1928. godine. Inače, Josip Merdžo je također bio uspješan trgovac koji je sa svojim stricem Blažom Merdžom držao trgovinu u Fejićevoj ulici na lokaciji koja je Mostarcima kasnije poznata kao trgovina „Domaćinstvo", a kasnije je preko puta otvorio gostionicu na mjestu gdje je kanije bila trgovina „Kraš". Za vrijeme studiranja Ante Merdžo upoznaje buduću suprugu profesoricu slavistike Boženu Keroušovu s kojom se vjenčao u Zagrebu. Supruga Božena je također ostala upamćena kao prva prevoditeljica djela Ive Andrića na češki jezik na čemu joj se nobelovac čak prigodnim pismom i zahvalio. Po završetku fakulteta Ante počinje raditi u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu. Rad nastavlja u Bolnici za zarazne bolesti u Zagrebu da bi 1938. godine završio specijalizaciju iz zaraznih bolesti i epidemiologije te uskoro stječe i naslov primarijusa. Krajem 1945. godine odlazi u Osijek gdje obnaša funkciju šefa Odjela za zarazne bolesti i na tom mjestu ostaje sve do svog umirovljenja 1972. godine. Dr. Merdžo je tijekom svog radnog vijeka obnašao funkciju dopredsjednika Infektološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske i dopredsjednika Društva infektologa Jugoslavije. Kao izvanredni profesor na Višoj stomatološkoj i Višoj medicinskoj školi u Osijeku educirao je medicinski kadar i kolege u Zagrebu i Osijeku. Odlikovan je ordenom rada trećeg reda te mu je 1966. godine dodijeljena nagrada grada Osijeka „Božidar Maslarić" za životno dijelo. Preminuo je nesretnim slučajem 23. listopada 1977. godine u Osijeku gdje je i sahranjen na Gradskom groblju. Primarijus Ante Merdžo dobro je poznato i zvučno ime među liječnicima i zdravstvenim radnicima u Hrvatskoj, ali je malo poznato kako je svojevremeno bio perspektivan igrač HŠK Zrinjski. Stoga nam je iznimno drago da je jedan naš sugrađanin, uz to i Zrinjevac ostvario zavidan uspjeh u profesionalnoj karijeri, što je u njegovu rodnom gradu malo poznato.

Nino Rotim/HERCEGOVINA.info