Ne treba mu Zlatna lopta, Luka Modrić je ionako najbolji

Ne treba mu Zlatna lopta, Luka Modrić je ionako najbolji
Madridski Real osvojio je šesti naslov klupskog prvaka svijeta, a trenutačno najpoznatiji hrvatski sportski brend odigrao je partiju za pamćenje. Naklon do poda cijelog nogometnog svijeta izmamio je nakon finalne utakmice u kojoj je Real svladao Gremio (1:0). Jedini pogodak postigao je Cristiano Ronaldo.

Portugalac je tako postao prvi nogometaš koji je zabijao u dva uzastopna finala ovog natjecanja. 
I nisu česte situacije da Cristianu netko ukrade šou. Posebice kada odlučuje pobjednika. No, hrvatski maestro opet je demonstrirao zašto je najbolji svjetski veznjak. Nagrada za najboljeg igrača turnira našem reprezentativcu nikoga nije iznenadila.

‘Kada Modrića igra, Real leti. Nikada mu neće dati Zlatnu loptu, ali moraju odati priznanje njegovom nogometu. Ne mora dobiti Zlatnu loptu, dovoljno je da se u njegovu čast dijeli nagrada Don Luka Modrić' - piše španjolska Marca.

Za potpuni dojam nedostajao mu je samo pogodak. A najbliže je Luka bio u 65. minuti kada je brazilski vratar Marcelo Grohe njegov udarac s dvadesetak metara rukama odbio u vratnicu.

Zidaneov osmi trofej

Madriđani su postali prvi klub u povijesti, nakon Sao Paola 1992. i 1993. godine, koji je dvije godine uzastopce osvajao ovaj trofej.

A prvi put u klupskoj povijesti Real je u jednoj kalendarskoj godini osvojio pet trofeja (Prvenstvo, Ligu prvaka, Španjolski Superkup, Europski Superkup i klupsko Svjetsko prvenstvo).

Zinedine Zidane osvojio je osmi trofej u Realu.

Tako su Luka Modrić i Mateo Kovačić postali prvi Hrvati s dva trofeja klupskog svjetskog prvaka. U finalu 2014. godine Luka Modrić nije igrao zbog ozljede, a ovo mu je 13. trofej s Realom.

- Ovo je bila najbolja godina u mojoj karijeri, nagrada za sav trud. Lijepo je kad vas drugi cijene. Ponosan sam. Želim nastaviti osvajati trofeje s Realom - kazao je Luka nakon finala. Kroz povijest su ovaj trofej osvajala desetorica Hrvata.

Prvi trofej osvojio Ivić

Prvi je slast osvajanja osjetio Tomislav Ivić. Legendarni hrvatski trener s Portom je 1987. godine s 2:1 pobijedio urugvajski Penarol.Mirko Jozić do finala je stigao 1991. godine s čileanskim Colo Colom, no onda je u Tokiju uvjerljivo poražen (0:3) od Crvene zvezde.
ivši vatreni kapetan Zvonimir Boban igrao je finale 1994. godine. No, njegov Milan izgubio je od argentinskog Velez Sarsfielda (0:2). Alen Bokšić prvi je kao igrač bio klupski svjetski prvak.

S Juventusom je 1996. godine svladao River Plate. Dvije godine kasnije madridski Real je u finalu svladao Vasco da Gamu (2:1), Robert Jarni igrao je zadnje četiri minute. Davor Šuker također je ušao u završnici.

Robert Kovač i Niko Kovač su tri godine kasnije trijumfirali s Bayernom.

Nakon produžetaka njemački je div svladao Bocu Juniors sa 1:0. Mario Mandžukić s istim je klubom slavio 2013. godine.

U finalu protiv marokanske Raja Casablance, Bayern je lako slavio sa 3:0, a naš je napadač odigrao zadnjih petnaestak minuta. Prije dvije godine Ivan Rakitić trijumfirao je s Barcelonom protiv River Platea (3:0).

vecernji list