Kako se Široki (opet) doveo u nezavidnu situaciju i može li spasiti sezonu

Široki Brijeg - Radnik
Široki Brijeg - Radnik
Ispali su iz polufinala Kupa, no previše se baviti velikim nezadovoljstvom suđenjem nemaju kada. U prvenstvu ih čeka još pet "biti ili ne biti utakmica".

U 66. minuti djelovalo je kao da Široki ide prema više nego dovoljno uvjerljivoj pobjedi za finale, ali nepune tri minute kasnije - katastrofa. Sudac Vladimir Bjelica očit prekršaj Borisa Pandže nad Markom Obradovićem, kojemu je bio otvoren put do gola, uvukao je unutar šesnaest metara i to je bilo to. Pobjeda 2:1 nije bila dovoljna, jer je Radnik u prvoj utakmici polufinala Kupa slavio 1:0. U Širokom su ovo nedvosmisleno doživjeli kao novu sudačku nepravdu..., a nakon one lude utakmice sa Zrinjskim koja će se zapamtiti po muškoj borbi, ali i velikom broju sudačkih previda, što je uostalom dokazala i analiza Odbora za suce i suđenje NS BiH.

- Mogu samo čestitati igračima, stvarno sam ponosan na njih, rekao je šef struke Slaven Musa pa dodao: A one neke stvari koje ne možeš promijeniti, nekad ih ne možeš ni istrpjeti tako da sam prošli put pričao svašta pa sam kažnjen. Sad ću se suzdržati bilo kojeg komentara.

Musa nije rekao ništa, ali je zapravo rekao sve - u Širokom se osjećaju kao da su se nekomu opasno zamjerili, ali su itekako svjesni činjenice da im bijes zbog toga neće donijeti Europu. No, prije pitanja ‘kako mogu spasiti sezonu' ono važnije - kako je došlo do toga da se Široki od uobičajenog europskog putnika pretvorio u klub koji to više nije?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uljuljali se u lažnom osjećaju sigurnosti

Najprije brojke. Široki je jedini klub koji je od startne zajedničke sezone Premijer lige (2002./2003.) do ljeta 2014. konstanto osvajao pozicije koje vode u Europu. I u ljeto 2003. Široki je imao pravo igrati Intertoto Kup, ali je odlučio ne sudjelovati, a bilo je i slučajeva da je usprkos nedovoljno dobroj poziciji na ljestvici igrao međunarodne utakmice - jer je za razliku od nekih drugih klubova imao europsku licencu. Uglavnom, zaključno s duelima s Mladom Boleslavom, nastupio je u 44. europske utakmice i po tomu je drugi u poslijeratnoj BiH - Sarajevo je u tom periodu nastupilo u 50 utakmica u europskim kupovima, Željezničar u 42., Zrinjski u 32...

Jasno, uspješna tradicija ne garantira nastavak europskih putovanja, sa europske scene nestajali su i puno, puno veći klubovi, ali gdje su onda pogriješili u Širokom? Dojam da su se na Pecari opustili, presnažan je da bi ga ignorirali - svoje europsko mjesto počeli su doživljavati zdravo za gotovo, s tim osjećajem opasne sigurnosti naučile su živjeti brojne generacije nogometaša koje su protutnjale Širokim, a neke su i nogometno odrasle u tom ozračju. Široki je jedno vrije bio sinonim za bh. nogomet u Europi, a 2005. protiv je Basela igrao ulogu i "jedinog preostalog hrvatskog kluba u Europi", kako je to svojevremeno u direktnom prijenosu na HRT-u primijetio komentator Ivica Blažičko. No, ta su vremena prošla, druge sredine u međuvremenu su nogometno i utjecajno ojačale, što na Pecari nisu na vrijeme primijetili..., a itekako su na svojoj koži osjetili posljedice tih promjena. Dovoljno je znati samo to da ih je u prošlosezonskom finalu Kupa savladao Olimpic koji je taj prvi izlazak na međunarodnu scenu rezultatima najavljivao i ranijih godina, a da ih je ove godine u polufinalu zaustavio - Radnik, koji je u srijedu također izborio svoje prvo finale.

Zaključak se nameće sam po sebi - Široki se nekako mora izdići iz učmalosti i konačno na početku sezone najaviti borbu za titulu, a ostaviti se one uvriježene "idemo po Europu, ali ako nam se ukaže prilika...". Samo na taj način moguće je vratiti čaroliju koja nedostaje već sezonama. Jedan od najsređenijih klubova u BiH to je zasigurno sposoban napraviti.

Pet "biti ili ne biti utakmica"

No, kako spasiti što se spasiti da? Europa vrlo lako može odletjeti i na kraju tekuće sezone, ali sve prilike nisu propuštene. Uoči preostalih pet utakmica prvo mjesto teško je dostižno, no drugo ne bi trebalo biti. Sloboda je na plus četiri, ali Tuzlaci imaju teži raspored (Olimpic, Travnik i Zrinjski na strani te Drinu i Sarajevo kod kuće), a imat će i opterećenje finala Kupa. Široki s druge strane ima utakmicu više kod kuće, gdje će dočekati Slaviju, Borac i Radnik, a gostovat će Olimpicu i Drini. Jasno, Širokobriježani se ne bi smjeli fokusirati na Slobodu već na slijedećeg protivnika ispred sebe - Sarajevo. Bordo tim je dva boda u plusu, ali to se već za vikend može promijeniti, jer aktualne prvake očekuje derbi sa još jednim ozbiljnim pretendentom za Europu - Vječni derbi sa Željom. Na papiru bi najbolji scenarij u 26. kolu za Široki vjerojatno bio slijedeći: pobjeda nad Slavijom i pobjeda Željezničara u derbiju - Široki bi, izjednačen sa Željom, izbio na treću poziciju, Sarajevo bi spalo na petu. Ali opet, Plavi s Grbavice bi se s tom pobjedom dodatno ohrabrili, jer bi im to bila maksimalna osma ovog proljeća. Nakon duela s Plavima, Sarajevo će do kraja sezone na Koševu dočekati i Mladost te Olimpic, a gostovat će Veležu i Slobodi, dok će Željezničar poslije derbija kući dočekati Zrinjski i Rudar, a gostovat će Čeliku i Slaviji.

Široki kao argument u preostalim bitkama ima na papiru najlakši raspored, ali morat će se nekako izboriti s negativnom atmosferom koja se razvila samo nekoliko dana nakon velike pobjede na Tušnju. Eto kako se u nogometu raspoloženje brzo mijenja. Ali nemojte da vas ovo navede kako je nogomet nepredvidljiv..., mada nekad jeste. Jer u Širokom su ovo već vidjeli - prošle sezone. I tada su točno na pole sezone bili prvi, a nakon 30. kola ostali su bez ičega...

U finalu Kupa - navijat će za Slobodu

Široki u Europu može i s četvrte pozicije koju trenutno drži, ali samo pod jednim uvjetom - da Sloboda osvoji Kup. Ukoliko to bude slučaj, a Tuzlaci na kraju prvenstva zadrže top 3 poziciju u prvenstvu što nije nerealno, odvest će to i četvrti klub Premijer lige u Europu. Ukoliko Radnik ponovi Olimpic i prvi puta odnese trofej Kupa, samo će tri najviše prvenstvene pozicije donijeti vize za međunarodnu scenu. Prethodno je Široki u Europu kao četvrtoplasirana momčad Premijer lige otišao nakon sezone 2010./11., kada mu je osvajanjem Kupa pomogao trećeplasirani Željezničar.