Igrači i uprava su došli u Mostar i rekli mi da ćemo izgubiti tu utakmicu ako ne budem igrao

Na današnji dan 1991. godine igralo se posljednje finale nogometnog kupa Jugoslavije. Hajduk je u Beogradu svladao Crvenu Zvezdu pogotkom Alena Bokšića i osvojio jedan od najvažniji trofeja u svojoj povijesti. 

Jedan od onih koji je bio u momčadi Hajduka i od prve minute bio na terenu je Mostarac Mili Hadžiabdić koji danas živi u Njemačkoj, točnije u blizini Düsseldorfa.

"Jutros sam baš čitao intervju Igora Štimca. Svaki put budem potresen kada se priča o toj utakmici. Znate u kakvim se ona okolnostima igrala. Veliki je to trofej za povijest Hajduka", kaže Mili Hadžiabdić za hercegovina.info.

Inače, Hadžiabdić je tu utakmicu igrao nakon velike tragedije. Naime, četiri dana prije tog susreta je poginula njegova kćer.

"Igor to u svojim intervjuima često spomene. Što da vam kažem. Kada se to dogodilo u Mostar je došao Joško Skoblar, pola uprave i igrači. Joško Skoblar i Fabijan Čukelj su me u jednom trenutku odvojili na stranu i kazali mi kako me svi razumiju te dodali: "Ako ne budeš igrao mi ćemo tu utakmicu izgubiti." Tu rečenicu ću uvijek pamtiti. Rekao sam im da mi daju dan vremena da razmislim. To je bila nedjelja, a ja sam u ponedjeljak u devet sati bio u Splitu na treningu."

Kako ste i spomenuli, utakmica se igrala u izvanrednim okolnostima?

"Iskreno ja sam bio za to da se ta utakmica ne igra. Ne radi mene, ja se nisam plašio, nego radi mladih momaka. Išli smo avionom zvanim teretnjak. Štimac je tada imao 24, a Bokšić 21 godinu. Mislio sam da će biti pod dojmom, ali se vidjelo kakvi su to mangupi i igrači. Pa bilo je tu još momaka poput Ante Miše koji su veliko srce pokazali. Bio sam pod dojmom. Iskreno nisam mogao ni zamisliti da će u tim vremenima pasti prve žrtve. Sve je bilo emotivno."

I na terenu je bilo napeto?

"Kada je Mihajlović udario Štimca stvorila se gužva. Utakmicu je sudio naš Čapljinac Adem Fazlagić. Rekao sam mu da dobro pazi kome će dati crveni karton. Doslovce sam ga pola utakmice jurio po terenu, a na kraju sam mu poklonio dres. Danas smo dobri prijatelji", ističe Hadžiabdić te dodaje:

"Na kraju je sve bilo korektno i sportski. Svi igrači Crvene Zvezde došli su nam čestitati, teška srca, ali su ipak čestitali. Nije bilo lako izgubiti taj trofej, pogotovo na svom terenu."

Pobijedio je Hajduk tada Zvezdu koja je za sedam dana postala prvak Europe.

"U Beograd smo došli oslabljeni. Tada su nas napustili Pudar, Asanović i Drago Čelić, a ni Darko Dražić nije igrao. Bila je to velika stvar za Hajduka."

Kako ste zapravo došli u Hajduk?

"Uz pomoć Vlade Sliškovića, Bakinog oca. Tu obitelj posebno volim. Kako ja kažem, mog čika Vladu i tetu Nadu. U njihovom kafiću sam proveo deset godina života. Njih dvoje su s nama, s Hajdukom, išli u Australiju kao počasni gosti. Ja sam uz Vladinu pomoć u siječnju 1990. došao iz Veleža u Hajduk. Ljudi u Splitu su me uistinu odlično primili, kao i svakoga. To je klub s dušom poput Veleža. Jesmo mi bili sportski rivali, ali posebna je veza Mostara i Hajduka. Od Rebca, Bore Primorca, Bake, Igora Muse, pa i mene. Mnogi su branili boje Hajduka.

Kada smo već kod toga, Boro Primorac je preuzeo omladinsku školu Hajduka. Koliko može napraviti?

"Jako puno, ali mora ga se pustiti da radi. Pa ne možete vi jednom Bori Primorcu, čovjeku koji je napravio svjetsku karijeru kao trener, nešto određivati. Mislim da je njegovo dovođenje jedan od boljih poteza u zadnjim godinama."

Pratite li danas Hajduk?

"Obavezno. Sve gledam putem interneta i TV-a. Ipak, nije danas to baš dobro. Ne mogu navijači voditi klub i pitati se. Ja znam da bi oni dali i srce i dušu za Hajduk, ali to ne ide tako. Hajduk je institucija, a danas imamo jedan Dinamo koji je nenadmašan. Hajduku treba pravo vodstvo i pravi sponzori koji će dovesti prave igrače. Nema igrača koji kada dođe u Split i kada je momčad dobra, da neće davati sve od sebe na terenu. Samo treba dobro vodstvo i sponzori, a Hajduk emociju i navijače ima."

Prati Hadžiabdić i BHT Premijer ligu.

"Pratim moj Velež. Drago mi je da su se neke stvari pokrenule, ne samo u Veležu nego u cijeloj ligi. Veseli vidjeti dobro ispunjene stadione na brojnim utakmicama. Jedino što smatram je to da ligu treba skratiti kao u Hrvatskoj. Ono što je Hrvatska napravila sa svojim nogometom to je uistinu čudo."

Koliko ste danas u sportu?

"Tu u Njemačkoj bavim se menadžerstvom. Ima nas u ekipi sedam-osam. Jedan od ljudi s kojim sam najviše je iz Bugojna Franjo Zelić. Pratimo mlade talente. Teško je doći do toga da ih plasiramo u klubove po Njemačkoj, no, borimo se i radimo. Često se čujem s Predragom Jurićem i Goranom Jurićem koji su u tim vodama. Oni su moji veliki prijatelji. Veliki pozdrav njima, našoj Hercegovini i Mostaru i svim ljudima tamo", kazao je Hadžiabdić u razgovoru za hercegovina.info.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.