I dalje ima očitih krađa, ali se igra bolje

Ove zime, za manje od deset dana, očekuju ga nove u nizu bezbroj zimskih priprema koje je prošao. I nije mu teško. Zatekli smo ga u praćenju velikog škotskog derbija Celtica i njegovih velikih rivala Rangersa, za koje nastupa njegov školski kolega i veliki prijatelj Saša Papac.

- Igra li Saša, upitali smo i dobili potvrdan odgovor, a zatim mu objasnili da ga zovemo jer eto ipak je riječ o igraču koji je prvak BiH bio četiri puta, a takvih priča nikad dosta i bh. nogometu su itekako potrebne.

Dalibor još ne spada u veterane, 31 mu je godina, no prošao je dosta toga, u tolikoj mjeri da nam se nekako prirodno učinilo upitati ga za motivaciju.

- Motivacija? Ne znam što bih ti rekao. Moraš odrađivati posao od kojeg živiš. Motiviraniji si protiv većih protivnika, ali ja i moja obitelj od nogometa živimo pa mi posebna motivacija i ne treba. Ne smijem razmišljati drukčije.

Ne igra se grubo kao prije

A sve je počelo u Zrinjskom, u kojem je odradio kadetski i dio juniorskog staža. Nakon toga otišao je u Varteks, u kojem je kao junior odradio i nekoliko utakmica za prvi tim, zatim je godinu proveo u Zrinjskom, nakon kojeg s Brotnjom u sezoni 1999./2000. postaje prvi pobjednik doigravanja za prvaka BiH.

Proveo je razdoblje u Mariboru, a onda obukao plavi dres i dan-danas jako mu dragog Željezničara s kojim osvaja svoj drugi naslov prvaka BiH. Od 2003. je Širokom Brijegu s kojim osvaja dva naslova prvaka, Kup BiH i nastupa u velikom broju europskih utakmica. Iako je povremeno igrao i ''preko grane'', veći je dio karijere proveo u BiH, a s Premier ligom je rastao kao igrač.

- Pa drukčije je nego prije. Sada manje igrača ide van, ne znam što je razlog, ali tako je. A što se tiče same lige, imam osjećaj da se igra bolje. Ne igra se ni grubo kao prije, jer već deset godina koliko sam tu igram s dosta istih igrača i naravno da se stvorio međusobni respekt. Uostalom, svi živimo od istog kruha. Nažalost, i dalje ima očiglednih krađa.

U toliko godina nogometna scena promijenila se i na taj način da su neki klubovi nestali. To se prvenstveno odnosi na Hercegovinu. Šilić to smatra normalnom pojavom.

- To je nešto realno i objektivno. Male sredine ne mogu dugoročno funkcionirati na način da dva čovjeka ulažu. Sada imamo nekoliko stabilnih klubova i to je po meni realno.

Najbolji golovi – Bešiktašu i Sturmu

Ovakvi rezimei obično u sebi imaju dio koji kaže ''najbolji'', bio to gol, utakmica, razdoblje. Ni mi nećemo praviti iznimku.

- Moja karijera, prije svega, vezana je za Premier ligu pa zato najviše pamtim neke pobjede sa Širokim i Željezničarom, ali i reprezentativna putovanja. Bilo je tu i nekih tridesetak dobrih europskih utakmica... Krenemo li u detalje, prvo na pamet pada najdraži gol. Ali Šilić je poseban pa ih ima dva.

- Definitivno golovi protiv Bešiktaša i Sturma, ta dva...

Rubrika ''naj'' ne može proći i bez pitanja za najboljeg igrača s kojim je imao priliku igrati, ali i one protiv kojih je igrao.

- Dosta je dobrih igrača prošlo kroz BiH. Meni osobno najbolji je Wagner. Ima sve i šteta što nije uspio otići negdje u inozemstvo. Po meni je bolji od brata mu Bajana (član Širokog kod osvajanja prvog naslova prvaka, nap. a.). Bajano je možda bio atraktivniji, ali ovaj stvarno ima sve. Spomenuo bih i Alena Škoru, koji je također tu negdje mojih godina i s kojim sam zapravo kao igrač istovremeno odrastao.

Neozbiljni menadžeri

I sam je za vrijeme godina u Širokom često bio u pričama oko odlaska. Jedne je sezone za malo završio u Kölnu.

- I bio sam tamo, sve je išlo kako treba, ali onda su ispali iz lige, promijenili trenera i još neke ljude u vodstvu, tako da je to otpalo.

Zapravo, svakog prijelaznog roka dobijem dosta ponuda, nažalost, dosta njih neozbiljnih. Svakih pola godine nađe se neki menadžer koji kaže ''ja ću ti naći klub''. Ja im kažem ''slobodno'', ali od toga na kraju ništa ne bude. Najbolji mogući kontakt je kad te klub kontaktira, vidite na utakmici prije toga.

Široki bi, kako stvari stoje, mogao biti i njegova posljednja nogometna postaja.

- Ja sam se pomirio s tim, ne živim u nadi u 31. godini da ću negdje otići, ali naravno da bih prihvatio ponudu kad bi nešto ispalo. Kad bih se u 31. s tim opterećivao, bio bih budala.

O podcjenjivanju...
Redovito prolazimo prva pretkola, ali opet smo kao loši

Nažalost, slučaj je da se BiH nogomet često bez razloga podcjenjuje. Onaj klišej kakva država, takav i nogomet, zapravo nije ništa više nego obična priča ignorancije. Naravno ima tu i dalje prljavština (a gdje ih to nema?!), ali kvaliteta nogometa nije onakva kakvom se prikazuje – često zahvaljujući ljudima koji ne idu na stadione. Šilić se slaže, a valjda on sa svojim iskustvom zna što priča.

- To podcjenjivanje posebno se vidi kad nam dođu igrači iz Hrvatske. Dosta njih misli da se tu igra smiješan nogomet, a onda ispadne da ne zaigraju u par utakmica. Mislim da dosta govori to što klubovi iz BiH, mi, Zrinjski, Sarajevo i ostali, redovito prolazimo prva pretkola, a to s hrvatskim klubovima nije uvijek slučaj. Rijeka i Varteks znaju ispasti od totalnih autsajdera.

Povijesni kontekst jesenske krune
Ovaj Široki je dobar

Kapetan Širokog Brijega prava je osoba za stavljanje ove momčadi s Pecare u povijesni kontekst. Činjenica je da je osvojen jesenski naslov, ali što to znači gledano unatrag kroz vrijeme.

- Tu je to negdje s momčadima s kojima smo osvajali titule. Ali isto tako mislim da je, recimo, ona prva momčad koja je uzela titulu imala iskusnije, ''namazanije'' igrače. Mislim da smo i sada dobri.

Piše: Slaven Nikšić / Dnevni list