HŠK Zrinjski: Obećanja i poziva je puno, ali konkretne ponude nema
Od igrača pod ugovorom najveći je, pak, upitnik pored napadača Amera Bekića, no jasno da još neki igrači gledaju prema inozemstvu, prije svih 23-godišnji Marin Aničić, kojem je ovo već šesta sezona da skuplja nastupe u prvoj momčadi, piše Dnevni list.
- Tu sam već dugo, tako da je jasno kako priželjkujem transfer u inozemstvo. Iza mene je dobra polusezona, zbog čega se nadam da bi se taj transfer mogao i realizirati, ali dovoljno sam iskusan da znam kako obećanja i priče nisu nešto zbog čega bih odlazak mogao smatrati sigurnim. Dakle, neke konkretne ponude nema, dok je tih obećanja, poziva i priča jako puno, govori Aničić na startu razgovora.
- Ugovor za Zrinjski me veže još godinu dana, tako da bih u predstojećem prijelaznom roku, eventualno ljetnom, trebao otići, jer bih volio da i Zrinjski nešto zaradi. U ugovoru koji imam odšteta je fiksno određena, no vrijeme će pokazati hoće li se i kada taj transfer dogoditi, dodao je Aničić, kojeg je u nedavnoj anketi trofejni trener Sarajeva, a danas strateg Olimpica - Husref Musemić, okarakterizirao najboljim obrambenim igračem Premier lige.
Ovo ne spominjemo samo kao zanimljivost, nego kao i pretpostavku da bi Aničić već odavno bio u inozemstvu da nije bio žrtva svoje polivalentnosti. Naime, Dragan Jović i Slaven Musa nerijetko su ga koristili u veznom redu, a nikad nećemo saznati kako bi se Aničićeva karijera razvijala da je, kao i Toni Šunjić, igrao isključivo na poziciji centralnog braniča. Primjerice, 2008. u uzvratu protiv portugalske Brage su stoperski tandem činili upravo Šunjić i Aničić - prvi je na toj poziciji ostao sve do odlaska u belgijski Kortrijk dvije godine kasnije, dok je Aničiću trebalo jako dugo da se standardizira na željenoj poziciji, iako je i u završnici ove jeseni zaigrao na lijevom boku. No, sve to je danas manje važno...
Ostvarenim u prvom dijelu sezone Aničić je, kao i svi Pod Bijelim brijegom, zadovoljan.
- Moramo biti zadovoljni, prije svega polufinalem Kupa, dok smo u prvenstvu mogli i bolje. Iskreno, na startu sezone nismo znali koliko možemo pa nismo mogli biti niti pretjerano veliki optimisti, ali nakon prvog dijela jeseni smo ipak počeli vjerovati da možemo puno. Na kraju je ispalo da smo možda previše i poletjeli, jer smo nakon dobrog starta počeli padati, no ipak smo pokazali karakter i pozitivno riješili dvije najvažnije utakmice jeseni, budući da nam je pobjeda protiv Zvijezde (3:0, nap.a.) donijela polufinale Kupa i mogućnost osvajanja trofeja, dok nam je trijumf protiv Veleža (2:1) osigurao ostanak u vrhu.
Proljeće će u svakom slučaju biti zanimljivo.
- Zacrtani cilj je u isto vrijeme i blizu i daleko. Naime, do Europe možemo preko oba natjecanja, zbog čega se plasman u Europu čini blizu, ali istovremeno je i daleko, budući da nas čeka jako težak posao na proljeće.
Europa će svakako biti bliža ako Zrinjski bude igrao bolje.
- Definitivno ćemo morati unaprijediti našu igru. Raspored otkriva da nas na domaćem terenu čekaju protivnici koji će se isključivo braniti, a bez prave igre bit će teško opravdati ulogu favorita u svim utakmicama. Zbog toga ćemo pripreme morati iskoristiti na pravi način, a nadam se da će klub dovesti nekoliko pojačanja koji će pojačati konkurenciju i donijeti nam kvalitetu više, zaključio je Aničić.
Jasno da želimo Slogu
Ždrijeb polufinala Kupa bit će od velike važnosti, a Ančićeva želja je očekivana.
- Uoči osmine finala sam govorio da priželjkujem nekog jakog, a želja mi se i ostvarila jer smo dobili Sarajevo. Jesenas smo pobijedili i Široki Brijeg i Željezničar, tako da možemo igrati protiv svakoga, ali jasno je da želimo Slogu, jer bi naši izgledi za finale u tom slučaju bili puno veći. Do polufinala nas ždrijeb nije baš mazio, tako da se nadam kako ćemo ovog puta imati više sreće, izjavio je Aničić.
150 nastupa za Zrinjski
Marin Aničić u dresu Zrinjskog je debitirao prije pet godina, 28. studenoga 2007. u Kup pobjedi protiv Slavije (1:0), a utakmica protiv Veleža (2:1) bila je njegova već 150. službena u dresu mostarskog kluba. Ispred njega su samo Davor Landeka (153), Mladen Žižović (169), Igor Žuržinov (176) i Mario Ivanković (177).