Hrvoje Miličević: Ispred mene je dugo razdoblje dokazivanja

U travnju je proslavio tek 18. rođendan, a službeni debi za prvu momčad upisao je još prošlog ljeta u San Marinu protiv Tre Pennea (9:2).
- Bio je to veliki šok za mene. Dva mjeseca ranije igrao sam za kadete, zatim sam prebačen u juniorsku momčad za utakmice protiv Čelika u doigravanju za prvaka, a onda sam dobio poziv krenuti s prvom momčadi na pripreme na Kupres, govori Miličević.
Dijamant, biser...

U San Marinu je odigrao jedinu utakmicu pod palicom Dragana Jovića, njegov talent vrlo brzo je primijetio i Marijan Bloudek koji mu je dao priliku protiv Olimpica (0:2), dok mu je Slaven Musa priliku dao već u svom debiju protiv Širokog Brijega (4:3). Sjećamo se da ga je Bloudek u jednom razgovoru okarakterizirao "dijamantom", dok je Musa odmah nakon imenovanja kazao kako se radi o "biseru koji će vrlo brzo postati nezamjenjiv igrač prve momčadi".
- Svjestan sam da mi se pruža prilika kakvu ranije nisu dobivali igrači iz omladinske škole, a na meni je na pravi način koristiti svaku minutu.
Musa uporno ponavlja da Miličević ne igra zato što je mlad, nego zato što je - kvalitetan. Uostalom, to potvrđuje i pogled u arhivu, jer je priliku dobivao i kada je Zrinjski bio u opasnoj zoni. U 19. kolu protiv Sarajeva (4:2) zamijenio je Ivana Lendrića u 53. minuti, dok je u 20. kolu protiv Slobode (1:0) na Tušnju igrao svih devedeset minuta.
- Naravno da je bilo treme uoči tih utakmica. Mi igrači smo tada bili najviše svjesni u kakvoj je klub situaciji, tako da nije bilo lako istrčati na teren, ali sve je dobro prošlo. Savjeti trenera, kao i ostalih igrača puno su mi značili, a sada je već trema stvar prošlosti.
U početnom sastavu bio je najavljen već u 18. kolu protiv Slavije (2:3), ali otpao je na dan utakmice zbog temperature.
- Ne, ne vjerujem da sam temperaturu dobio zbog treme, kroz smijeh govori i nastavlja: "Loše sam se osjećao i na treningu dan ranije kada još nisam ni znao hoću li igrati, a onda sam se probudio s temperaturom 39".

U Zrinjskom od 2007.

U Zrinjskom je od 2007., a prve nogometne korake naučio je u Ljutom Docu u kojem je i proveo djetinjstvo.
- Ljuti Dolac ima vrlo dobru Školu nogometa, a oni nadareniji nakon određenog vremena nastavljaju u Zrinjskom ili Širokom Brijegu. Ja sam se odlučio za Zrinjski u kojem su me trenirali Slavko Bilić, Elvis Margeta, Nenad Gagro i sada u juniorima Dario Zadro.
U prosincu je potpisao trogodišnji ugovor sa Zrinjskim, a dulji nije mogao jer se radilo o igraču mlađem od osamnaest godina. Zna da igrači s ovih prostora jedva čekaju da pronađu angažman u inozemstvu, ali jasno da on o tome još uvijek ne razmišlja.
- Tek sam počeo igrati i znam da je ispred mene dugo razdoblje dokazivanja. Talentiran jesam, ne bih dobivao priliku da nisam, ali i prije mene je bilo talentiranih igrača koji nisu uspjeli napraviti nešto više.
Maštati nije zabranjeno, ali Miličević kaže da mu je san zaigrati u Španjolskoj. Uzor mu je igrač koji igra nešto sjevernije, a koji je seniorski nogomet također počeo igrati u Zrinjskom.
- Najviše volim Luku Modrića, kojeg sam samo jednom gledao u Zrinjskom. Ne sjećam se o kojoj se utakmici radilo.
O svojim najvećim igračkim kvalitetama nije želio govoriti, ali zato jest o slabostima.
- Prioritet mi je popraviti igru lijevom nogom, možda igru glavom, ali i sve ostale segmente u igri, zaključio je Miličević.

Ivan Peko krizmani kum

Sjećate li se Ivana Peke? Riječ je o još jednom igraču iz Ljutog Doca koji je kucao na vrata prve momčadi Zrinjskog, ali je onda 2007. kao 17-godišnjak prešao u Dinamo.
- Ivan je moj krizmani kum. On je tri godine stariji, susjedi smo u Ljutom Docu i znamo se čitav život, govori Miličević.

Mlađi brat također obećava

Hrvoje je jedan od trojice sinova Frane i Vere Miličević. Otac je zaposlen u jednoj tvrtci u Ljubuškom, majka je kućanica, dok bi samo jedan od braće mogao krenuti njegovim stopama.
- Krešimir je dvije godine mlađi, ali ga ne zanima previše nogomet, što se ne može reći za Marina koji je rođen 2001. godine. Trenira u Ljutom Docu i čini mi se da bi od njega moglo biti nešto. Djevojka? Potvrdit ću samo da je imam, kaže Hrvoje.
Njegovi najveći kritičari su otac i stric Tihomir. I otac je igrao nogomet, dok Tišu Miličevića mnogi u Hercegovini poznaju kao odličnog igrača malog nogometa.

Juniori blizu dvostruke krune

Jasno da je Hrvoje ove sezone puno više igrao za juniore Zrinjskog, koji bi ove sezone mogli do dvostruke krune. Kup BiH su već osvojili, a nalaze se i na milimetar od doigravanja za naslov prvaka.
- Vjerujem da imamo velike izglede za osvajanje titule. Pobjeda u finalu Kupa protiv Slobode (0:3, 5:1, nap.a.) nas je toliko napunila samopouzdanjem da će nas sada teško tko zaustaviti. Ipak, treba ići utakmicu po utakmicu, baš kao što je bio slučaj u Kupu, govori Miličević.

Živi na stadionu

Iako je Ljuti Dolac od Mostara udaljen samo petnaestak kilometara, Miličević ipak živi na stadionu Pod Bijelim brijegom.
- Tako mi je lakše, kako zbog treninga, tako i zbog škole. Ove godine sam završio strojarsku školu, smjer računalni tehničar, a još uvijek nisam odlučio hoću li upisati fakultet, kaže Miličević. Vozački ispit još nije položio...

dnevni list