FORTUNA MOSTAR - LJUDSKA I SPORTSKA PRIČA Djeca zbog ružnih riječi izlaze iz igre, a nedostaje im samo teren

Univerzalna škola sporta 'Fortuna' iz Mostara osnovana je 2015. godine kada je i krenula s radom. Što se tiče službenih natjecanja mlađih uzrasta i seniora ovaj klub u svoje sportske avanture krenuo je tek prošle 2022. godine. No, u kratkom vremenu Fortuna je pokazala zavidne rezultate na brojnim turnirima, njihove metode odgoja djece prvenstveno kao ljudi, a tek onda kao nogometaša privlače sve veći broj roditelja da djecu usmjere upravo ka njima.

Osnivač ove škole sporta koja je prerasla u pravi klub je bivši nogometaš Veleža Elvis Ćorić.

"Krenuo sam u ovu priču, a kasnije mi se u organizaciji priključio i Mustafa Kodro. Na prvi trening stiglo je dvadesetak djece, a danas brojimo njih 250. Imamo djece s područja cijelog grada Mostara i prigradskih naselja. Na treninge stižu od Bijelog polja do Gubavice. S Mustafom Kodrom koji trenutno nije tu, nego je u Africi, danas brojimo čak sedam trenera", kaže Ćorić za Hercegovina.info.

FOTO: Top portal

Za treninge se snalaze na raznim lokacijama u gradu.

"Kada su u pitanju mlađe kategorije radimo po dvoranama, neke termine imamo na Kantarevcu, a s pionirima i predpionirima smo u Blagaju. Seniori trenutno ne treniraju zbog nedostatka terena. Naš cilj je u skorijoj budućnosti imati vlastiti teren, jer mi sa seniorima imamo 300 članova. To je jedna ozbiljna brojka. Potreban nam je teren i naše prostorije kako bi mogli ostvarivati naše ciljeve, imati kompletnu omladinsku školu. Seniori nam trenutno zbog toga igraju svoje utakmice Županijske lige igraju u Blagaju", ističe Ćorić.

Teren je želja, a i lokacija je poznata.

"Po broju članova i našem radu zaslužujemo imati taj teren. On bi bio negdje u Starom gradu, jer mi smo jedini klub s tog područja kada je u pitanju veliki nogomet. Neki ljudi iz Grada Mostara su nas već prepoznali i krenuli su neki razgovori. Nadam se da će nas i svi ostali prepoznati, kada su u pitanju nadležni u našem gradu".  

U ovaj klub stižu i mladi igrači iz zvučnijih klubova.

"Naš cilj je da omasovimo i uključimo u rad što više djece. Dosta njih izađe iz raznih škola sporta i okušaju se u Zrinjskom ili Veležu, pa kada vide da su "zapostavljeni" jednostavno se ostave sporta. Sada već imamo dječaka koji su nezadovoljni u Veležu pa nas kontaktiraju i dođu kod nas. To je i razumno, jer ne mogu svi ni tamo izboriti se za svoje mjesto".

No, bilo je i obratnih situacija, kada su najtalentiranija djeca prelazila u druge klubove.

"Naravno, niti jedno dijete ne smijete sputavati. Jedno vrijeme sam i sam radio u omladinskoj školi Veleža, pa je bilo djece koja su stigla iz Fortune. Riječ je naravno o onim najmlađima. Tu smo napravili suradnju Veleža i svih škola. Uzimali smo igrače koji su 2008. i 2009. godište. To je za mene bila prava priča, da Zrinjski ili Velež uzimaju najtalentiraniju djecu iz drugih škola, a da se drugi još uvijek kale i odrastaju u ostalim školama".

Najveći sponzor kluba su roditelji djece.

"Imamo odličnu atmosferu unutar kluba. Ljudi koji su u upravnom odboru većinom su roditelji naše djece. Oni imaju uistinu odličnu energiju. Mogu reći da oni mene tjeraju da idemo sve jače iz dana u dan. Oni su nam najveća podrška i sponzori. Prepoznali su naš rad i imaju dobru volju pomagati nam. Blizu smo našeg cilja, pa ćemo vidjeti što će nam vrijeme donijeti."

Ono što je također zanimljivo je to, da se među roditeljima koji nastupaju za seniore Fortune nalaze i imam i svećenik. Ensar efendija Vila je imam u jednom od mostarskih džemata, a njegov suigrač Branimir Borovčanin svećenik Srpske pravoslavne crkve.

"Tako je. Mi smo imali jedan zajednički termin nogometa i svi se međusobno družimo. S obzirom na to da smo po propisima morali imati seniorsku momčad, da bi imali i mlađe uzraste, nju smo oformili upravo s tog termina, a uključili su se i ostali roditelju, pa između ostalog i njih dvojica. To je jedna lijepa priča", kaže Ćorić.

Njih dvojica ne žele biti u prvom planu Fortune, za njih je to sasvim normalna stvar koja i ne bi trebala biti vijest. Kažu kako su kroz svoje dugogodišnje druženje nastavili odlične odnose Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve u Mostaru, odnosno muftije i vladike. Njih više veseli nešto drugo.

"Igrali smo termin prije i nego je Fortuna i osnovana te se poznajemo i družimo dugi niz godina. Djeca nam sada igraju zajedno. Ovo je jedna pozitivna priča u koju se uključuju djeca s cijelog područja grada. Ono što se meni sviđa kao svećeniku je da trener Ćorić od djece prvenstveno pravi ljude, pa tek onda nogometaše i sportaše. Nema psovanja, nema nerviranja i rezultat nije u prvom planu. On prvenstveno djecu odgaja u pravom smjeru. Ako netko od djece opsuje, trener ga pošalje na klupu. To me uistinu veseli. Hoće li biti nogometaši nije važno, ali moraju biti ljudi. Imaju uistinu pravi timski. Elvis Ćorić i Fortuna kroz sport žele popraviti situaciju u društvu", kaže nam svećenik Branimir Borovčanin.

Djeca kroz Fortunu grade suživot.

"Momci žive sport. Mi imamo odlične odnose s drugim klubovima poput Čeljeva ili Međugorja. Pozovite njih pa će vam sve objasniti. Momci žive sport i suživot i to treba biti istaknuto u prvom planu."

Neke druge vrijednosti su važnije od samog nogometa i rezultata.

"Dosta momaka su imali ponude Kruševa, Blagaja, Međugorja, no momci jednostavno nisu željeli ići. Ovdje je jako dobra atmosfera, druženje. Ovo je zdrava sportska i ljudska priča i njihovi postupci to i dokazuju", kaže Borovčanin.

I njegov suigrač i prijatelj Ensar efendija Vila kaže kako je odgoj djece u fokusu.

"To je suština cijele priče. Možda smo ja i Branimir dospjeli u prvi plan, što je svakako lijepo, no djeca trebaju biti u fokusu. Ne bi trebala biti vijest da se mi družimo i "igramo lopte". To je nešto što bi trebalo biti sasvim normalno. Naši odnosi su super već godinama", kaže.

Puni je riječi hvale za trenera Ćorića i ostale trenere u klubu, ali i roditelji nose svoj dio odgovornosti.

"Ova priča koju su pokrenuli mladi, fini, odgojeni i karakterni entuzijasti je odlična. Sada je ona uzela maha, imamo oko 250 djece. Treneri su fokusirani na odgoj djece i prvenstveno im ukazuju što s ljudske strane nije dobro i što ne treba raditi, a što treba. To je ono što najviše veseli. No, i mi im to trebamo pokazati svojim primjerom, naročito nas dvojica".

"Jedino što nedostaje ovom klubu i što nam je najveći problem je infrastruktura i na tome se treba raditi. Kada i ako do toga dođemo, onda će cijela priča biti još veća, bolja i pozitivnija", rekao nam je Ensar efendija Vila.

Ova sportska, a prije svega ljudska priča iznad je svih razlika koje dijele društvo u Bosni i Hercegovini. Treneri, roditelji i djeca ovog kluba zalog su svjetlije budućnosti. Još samo da Grad Mostar učini sve po pitanju infrastrukture, pa će cijela priča dobiti dimenziju više.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.