DRES HERCEG-BOSNE NA AUKCIJI "Nosili smo taj dres u Paragvaj, ali nismo mogli igrati u njemu"

DRES HERCEG-BOSNE NA AUKCIJI "Nosili smo taj dres u Paragvaj, ali nismo mogli igrati u njemu"
Privatni album

Nedavno je na aukciju za zagrebačke Palčiće ponuđen dres selekcije Herceg-Bosne, koji je pripremljen za utakmicu protiv Paragvaja. Dres je odmah privukao veliki interes kolekcionara željnih takve rijetke memorabilije. 

Tu utakmicu od 21. travnja 1996. Paragvajski nogometni savez vodi kao službenu, baš kao i Fifa. No ne i Nogometni savez Bosne i Hercegovine.

Naime, u to vrijeme još nije postojala ni jedinstvena liga, a reprezentacija Bosne i Hercegovine je tek bila pred pragom Fife. Nogometna natjecanja bila su podijeljena po nacionalnoj osnovi, tako da su Hrvati, Bošnjaci i Srbi svaki za sebe igrali svoje nacionalne lige. A NS BiH kao svoju prvu utakmicu vodi prijateljsku utakmicu odigranu u Albaniji iste godine.

No, kako je uopće došlo do odigravanja utakmice u Paragvaju? Domaćini su naime tražili protivnike uoči kvalifikacija za SP u Francuskoj, pa im je preko menadžerskih veza Miroslava Lovrića ponuđena reprezentacija Bosne i Hercegovine, koju je trebao okupiti i voditi Branko Međugorac iz Širokog Brijega. No kako Sarajevo nije imalo sluha za Hrvate, tako ni Hrvati nisu imali sluha za centralnu vlast, pa je Međugorac u nemogućnosti okupljanja svih, pozvao osam igrača Širokog i sedam igrača Ljubuškoga te ih poveo u Paragvaj.

"Znate kako je bilo u ratno vrijeme, igralo se kad se moglo i koliko se moglo. Niti je bilo klubova, niti prave lige, mi smo znali iz Širokog na utakmicu u Orašje putovati 24 sata, naokolo preko Splita, Rijeke, Zagreba... U takvim okolnostima se živjelo i radilo, a najbolje organizirani klubovi kod nas su bili Široki i Ljubuški" – otkrio je sudionik te povijesne utakmice Zoran Bubalo, brat puno poznatijeg Stanka Bubala za 24 sata i dodao:

"Mi smo u Paragvaj trebali ići kao reprezentacija BiH, no u to vrijeme Savez nije bio priznat, niti je bilo ni državnih obilježja, ni dresova... I zato smo i ponijeli dresove koji su bili izrađeni po uzoru na dres hrvatske reprezentacije, a uoči utakmice je intonirana i Lijepa naša, drugu himnu nismo imali..." , prisjeća se Bubalo.

Utakmicu je Paragvaj dobio sa 3:0 (1:0), a za Herceg-Bosnu su nastupili: Dukić, Skoko, Kordić, Babić, Bubalo, Matan, Ravlić, Musa, Bogdan, Marinović i Marušić, a ušli su Sušac i najpoznatije ime među svima - Mladen Bartolović.

"Iskreno, većina detalja iz te utakmice mi je izblijedila iz sjećanja, pamtim samo taj put kao prvi put na drugi kontinent, pamtim živopisne boje i drugačiji svijet od onoga koji sam vidio u svojih 17 godina koliko sam tada imao. Od utakmice pamtim samo golmana Jose Luisa Chilaverta, koji je i tada bio zvijezda", prisjetio se Mladen Bartolović, koji je na početku rata izbjegao s obitelji iz rodnih Zavidovića rodbini u Čapljinu, a igrao je za Ljubuški.

"Kasnije sam dosta pratio Paragvaj, stvarno su bili odlučna momčad. I taj Chilavert, kako je izvodio slobodne udarce, to je čudo. Pamtim i danas kako se zagrijavao, poslao je jednog pomoćnog trenera na jedan kraj terena na centru, a drugoga na drugi, i onda im je ispucavao lopte i svaki put ih je pogađao 'u trepavicu'... ", kaže Bartolović, koji je tada bio na početku karijere.

Zanimljivo je i kako Bartolović, Bubalo i društvo ipak nisu odigrali utakmicu u dresovima koje su ponijeli.

"Mi smo imali samo tu jednu garnituru, a kako je Paragvaj imao bijelo crvene dresove, dakle istih boja, dali su nam svoju rezervnu garnituru u kojoj smo odigrali utakmicu. Izgubili smo 3:0 što i nije bilo loše obzirom da smo putovali dva dana preko Dubrovnika, Rima, Madrida i Buenos Airesa do Asunciona... te da smo odradili samo jedan trening u nekoj vojarni. Na stadionu je bilo oko 12.000 gledatelja, a oni su bili jako dobra reprezentacija, koja je na SP 1998. ispala u osmini finala tijesnim rezultatom 1:0 od kasnijeg prvaka Francuske."