Branko Karačić sa Zrinjskim u Europi: 'Ciljevi su prva četiri mjesta u prvenstvu i prolaz prvog pretkola EL'

Danas 52-godišnji strateg, koji je 11 trenerskih godina proveo u hrvatskom nogometu, radi u BiH te vodi momčad Zrinjskog iz Mostara, nakon što je trenirao i Široki Brijeg, s kojim kreće u novu, "europsku" sezonu za momčad iz Hercegovine. Ekskluzivno za Sportnet, Karačić je komentirao sportske i ine događaje u BiH, povlačio paralele s Hrvatskom i domaćim nogometom te se osvrnuo na reprezentacije obje zemlje, izbornike, kao i na HNK Šibenik koji njegovu ostavštinu nije iskoristio za pozitivne pomake, već je krenuo u suprotnom smjeru od karijere svog najuspješnijeg trenera u povijesti...

Od sezone 2011./2012. Branko Karačić radi i svoj trenerski kruh zarađuje u BiH odnosno u tamošnjoj najboljoj ligi - Premijer ligi. Vodio je prvo, nakon odlaska iz HNL-a, Široki Brijeg, a posljednjih nekoliko mjeseci trener je Zrinjskog iz Mostara, s kojim će u narednoj sezoni krenuti u nove pobjede, ali i kvalifikacije za Europsku ligu. Ekskluzivno za Sportnet Karačić je stoga progovorio o brojnim (ne)nogometnim temama, ali najvažnija je bila ona aktualna - HŠK Zrinjski.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O Mostaru, HŠK-u Zrinjski, Bosni i Hercegovini

Što Vas je ponukalo da napustite HNL nakon preko deset godina rada u njemu i zašto baš BiH te Premijer liga?

"Pa nakon nekog izvjesnog vremena u klubovima hrvatske Prve lige - a u nekima sam bio i više puta - prvo sam dobio ponudu Širokog Brijega gdje sam boravio deset mjeseci, a nakon toga sam imao pauzu te sam nakon toga nenadano prošloga Uskrsa dobio ponudu od Zrinjskog da pomognem klubu u jednoj specifičnoj situaciji, gdje je Zrinjski slabo startao ovoga proljeća", počeo je razgovor za Sportnet Branko Karačić i nastavio:

"Ja sam dobio zadatak da pokušam uvesti momčad u finale Kupa BiH, no nismo uspjeli ući u finale budući da smo se u polufinalu susreli sa Željezničarom. Nakon toga smo izgubili i jednu utakmicu u prvenstvu te sam kasnije zajedno s ljudima iz kluba donio odluku da u sljedećih osam kola pružimo šansu svim mladim igračima, kako bismo vidjeli s kojim od tih igrača od ljeta možemo raspolagati. Sigurno je da rezultati nisu bili na nivou koji smo očekivali, međutim, dobili smo sliku o tim mladim igračima i sada znamo na čemu smo te nećemo raditi pogreške u selekciji igrača, kakve je zadnjih godina Zrinjski znao nerijetko raditi. Nakon toga smo nenadano dobili priliku igrati u Europi iz razloga što Borac, Čelik i Olimpik iz Sarajeva nisu dobili licencu za Europu. Zbog te šanse u Europskoj ligi moramo ove godine ranije startati u sezonu kako bismo koliko-toliko bili spremni za europska takmičenja", dodao je jedan od rijetkih hrvatskih trenera u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Kakav je bio rezultat Vašeg rada od dolaska u Zrinjski?

"Sigurno da nije ostvaren rezultat kakav se očekivao, međutim, opet kažem, došao sam u specifičnoj situaciji, dva dana pred tu utakmicu polufinala Kupa. Odlučio sam se stoga okrenuti davanju šansi mladim igračima i tada sam imao momčad sastavljenu od osam-devet igrača unutar prvih 11, koji su mlađi od 21 godine. Bili smo spremni i svjesni toga da ne možemo polučiti rezultat koji će nas odvesti u Europu, međutim, uspjeli smo saznati koji naši mladi igrači imaju kvalitetu za budućnost, pogotovo u sljedećoj sezoni. Tako da smo dali šansu mladome Vasilju sa 17 godina da stane na gol, sinu našeg bivšeg reprezentativca Vlade Vasilja..."

"Dali smo priliku mladima, Marku Odaku koji ima 16 i pol godina, Bekiću koji ima 20 godina, Hrvoju Miličeviću i sigurno da oni nisu napravili rezultat, ali smo svjesno to napravili i vidjeli s kim možemo raspolagati za narednu sezonu s jednim višim ambicijama. Cilj nam je da ostvarimo rezultat koji će zadovoljiti ljude u klubu i navijače Zrinjskog, Ultrase, a to je druga, treća ili četvrta pozicija u prvenstvu kako bismo zbog vlastitih rezultata ušli u europska natjecanja. Nadam se da je to s ovim igračima i uz još nekoliko pojačanja moguće te kako ćemo sljedeće sezone imati bolje i kvalitetnije rezultate, nego ove sezone."

Što se sada radi po pitanju pojačanja za novu sezonu i kako gradite momčad?

"Pazite, ja sam došao u klub u situaciji kada je na spisku igrača bilo 28 imena, što je po mom mišljenju i za mene kao trenera prevelika brojka. U dogovoru i razgovoru s čelnicima kluba nakon nekog vremena ja sam napravio popis igrača na koje neću računati, dakle u startu sam nakon završetka sezone 11 igrača otpisao. Dakle, otpisao jer smatram da nemaju kvalitete za ono što nama treba, što želimo, i za naše ambicije. Napravili smo potom i popis igrača koje želimo dovesti kao pojačanja, pogotovo za Europu, i mislim da smo na dobrom putu da napravimo momčad od 22 igrača po mojem guštu. Prema mojim saznanjima, u razgovoru s čelnicima kluba, znam da tražimo iskusnog vratara, dobili smo već desnog bočnog iz Čelika, Brkovića. Dobili smo vrlo talentirana dva igrača s, rekao bih, već iskustvom igranja u Premijer ligi - mladog Simeunovića koji je hrvatskog porijekla i jednog Savića koji je došao iz Zvijezde. Imamo određeni fond kvalitetnih igrača, međutim, i oni igrači koji će doći dobit će ravnopravnu priliku u utrci za igranje u prvoj ekipi. A s njima svima želimo stvoriti momčad konkurentnu Željezničaru, Sarajevu i Širokom Brijegu već u idućoj sezoni. I, što je vrlo bitno, sve to smo morali riješiti vrlo brzo, zatvoriti igrački kadar, te na tome još radimo, jer nam sezona starta vrlo rano. Već 12. lipnja počinjemo s pripremama, a 4. srpnja već igramo prvo pretkolo Europske lige."

"Smatram da bosanskohercegovački nogomet ide malim koracima prema boljem, što dokazuje i reprezentacija svojim igrama unazad nekoliko godina. Ona sada ima odličnu poziciju da se po prvi puta u svojoj mladoj povijesti plasira na jedno veliko natjecanje i takve stvari sigurno daju jedan dodatni poticaj ljudima u nogometu BiH da stvaraju još veće ambicije i veći angažman."

Jeste li pokušali ikada dovesti igrača iz Hrvatske ili odnekud izvana i koliko je to zapravo moguće u BiH?

"Ja sam radio 11 godina u HNL-u gdje sam trenirao Zagreb, Slaven Belupo, Šibenik, Osijek dva puta, Slavonac iz Starih Perkovaca, Cibaliju, Marsoniju i znam prepoznati kvalitete svojih igrača. Sigurno da smo i iz Hrvatske htjeli dovesti neke igrače, poput Ibriksa iz Osijeka za poziciju desnog bočnog. Htjeli smo dovesti i Branka Vrgoča kao stopera, također iz Osijeka, međutim čim spomenete BiH i njenu ligu, oni koji nisu s njom upoznati na pravi način, odmah imaju averziju prema njoj. No, mogu sada odgovorno reći da Premijer liga nije po kvaliteti toliko slabija od hrvatske Prve lige koliko se priča i koliko hrvatska struka to misli, iako jest slabija. Ali ne toliko po igračima koliko po infrastrukturi, financijama, stručnom radu i sl. I to je jedan od osnovnih razloga zašto se, primjerice, hrvatski igrači ne odlučuju lako za igranje u Premijer ligi."

"Osim svega toga, postoji tu i mnogo drugih problema. Poznato je da u BiH žive tri naroda te dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska. Sigurno je da su ogroman problem za BiH nogomet ceste i duga putovanja koja ne bi trebala biti takva. Na gostovanje od 300 kilometara ti moraš putovati sedam sati, i to je također jedan veliki problem. Međutim, ljudi vjeruju da će se i to srediti i da će sve krenuti na bolje te da će BiH nogomet rasti na još jedan viši nivo."

Kakva je razlika u kvaliteti života u Hrvatskoj i BiH, gledano nogomet i općenito, kako je uopće raditi u uvjetima BiH nogometa?

"Sigurno jest da je puno lakše živjeti u Hrvatskoj. Ugodnije, stabilnije, na svim nivoima sigurno. Poznato je da BiH ima dva dijela države, a ja sam dosad radio samo u Širokom i u Zrinjskom, dakle hrvatskim klubovima i u mjestima gdje žive pretežno Hrvati. Premda nemam ništa protiv drugih naroda i kod mene u Zrinjskom uz pretežne Hrvate igra i nekoliko Srba te jedan Musliman. Mostar je multikulturni grad, a Zrinjski je također takav klub. Mostar je grad specifične situacije zbog rata koji se dogodio i sigurno je da mora proći još nekoliko generacija da se sve to stabilizira, no ja apsolutno poštujem i svaku vjeru i svaku naciju, i Muslimane i Srbe tako da stoga ni nemam problema. Međutim, kao Hrvat volim svoj narod u Hercegovini i zato mi je jako lijepo raditi u hrvatskim klubovima u BiH."

Kakva je situacija oko organizacije nogometa u BiH i politike u samom sportu?

"Rekao bih - kakva država, takav i nogomet. Ako imaju tri različita naroda, koja bi trebala biti ravnopravna, a nisu jer su Hrvati, očito je, dosta inferiorni i nemaju tu ravnopravnost - sigurno je onda da i hrvatski klubovi imaju slabo zaleđe u BiH nogometu. To je sigurno jedan problem za sve u organizaciji BiH nogometa, a osobito za ljude u hrvatskim klubovima. Međutim, ja vjerujem da će to s vremenom ići na bolje, a za to je potrebno još veće zajedništvo i među samim Hrvatima da bi se što bolje živjelo, jer danas, moramo priznati, u BiH je definitivno najteže živjeti upravo hrvatskom narodu."

Je li postalo Hrvatima u BiH još teže nakon presude hrvatskim generalima, šestorci vezano za Herceg-Bosnu, i kako je konkretno u Mostaru biti dio svega toga?

"Naravno da su u Mostaru s hrvatske strane svi očekivali oslobođenje hrvatskih generala u Haagu, a nakon presude su ljudi bili razočarani i frustrirani, ne vjerujući da je to moguće jer znaju što su ti ljudi učinili za hrvatski narod u BiH. Jer, da njih nije bilo, hrvatski narod u BiH možda ne bi ni opstao. Međutim, Hrvati su u BiH to vrlo dostojanstveno, iako i vrlo teško primili. Spominje se da je to nepravedna i politička presuda, no to je sve tek nepravomoćno tako da treba još pričekati. Nadaju se naravno Hrvati da će se ta odluka suda promijeniti, imaju vjere i čekaju da sve dođe na svoje mjesto."

"Što se tiče konkretno Mostara, danas ljudi cirkuliraju između dva dijela, hrvatskog i muslimanskog, iako je puno razvijeniji hrvatski dio tako da iz njega gotovo da i nema potrebe ići u istočni dio grada, preko Neretve. No, ja tamo nemam problema, na istok idem kada moram i kada igram utakmicu ili na televiziju radi izjava - dakle sve poslovno premda sam naravno išao vidjeti i Stari most te malo prošetati i tim dijelom grada. Imam u Mostaru i Širokom i obitelj tako da mi je i lakše funkcionirati dole. Meni je lijepo u Hercegovini uvijek bilo, dok sam bio dijete, a i sada te ja ne osjetim neku veliku razliku kada sam dole, kao što osjete neki ljudi koji duže tamo žive. Apsolutno je da je Hrvatima teško, osjećaju nekako da su ostavljeni na cjedilu i nije im lijepo jer oni žive za Hrvatsku, a to se najbolje vidjelo sada kad je reprezentacija bila na pripremama u Međugorju - to je u narodu bilo ogromno oduševljenje i sreća te, rekao bih, hrana tim ljudima da prežive sve što im se događa zadnjih deset do 15 godina. Bili su jako sretni i fantastično su Hrvati u Hercegovini primili i ugostili našu reprezentaciju."

Kakve su ambicije u novoj sezoni?

"Ambicije u narednoj godini su vrlo velike, vrlo visoke. Pojačali smo se već s pet novih igrača i sada pretežno imamo kadar na koji računamo u novoj sezoni, premda naravno tu može doći još pokoji igrač. Analiza je napravljena, moje izvješće je predano i prihvaćeno i u principu računamo ozbiljno samo s još jednim igračem - kojeg ne bih sada imenovao dok se transfer ne realizira - s kojim se pregovara i koji će doći ako ne ode u inozemstvo. Znači, ambicije su da u prvenstvu budemo među prve četiri momčadi kako bismo rezultatom osigurali Europu, a da pokušamo stvoriti i kostur momčadi kojim bismo za dvije godine već napali i tu prvu poziciju u ligi. Što se tiče Europe, sa stručne i trenerske pozicije, ambicije kluba uvijek su što dalje. No, to je vrlo složeno za izvesti i uskladiti s pripremama, jer u trećem i četvrtom tjednu kada su pripreme u zenitu težine rada mi već moramo igrati Europu i to je onda kompleksno struci uskladiti. Tako da mi očekujemo pobjedu i prolaz nad uvjetno rečeno 'slabijom' ekipom u prvom pretkolu, a dalje što bude."

Reprezentacija Bosne i Hercegovine

U čemu se po Vašem mišljenju krije tajna uspjeha ove reprezentacije BiH koja tri utakmice prije kraja kvalifikacija za SP gotovo da i ne može ispustiti plasman u Brazil?

"S godinama rada, što saveza, što struke, i nakon brojnih padova te čak i grešaka, u reprezentaciji BiH došlo je do zrelosti selekcije tih igrača predvođenih Džekom i Pjanićem. Većina tih igrača igra u velikim europskim klubovima, na vrlo su visokom i profesionalnom nivou, i oni su jednostavno fantastično posloženi od strane jednog bivšeg velikog igrača - Safeta Sušića. Krenuli su vrlo kvalitetno u kvalifikacije za ovo SP, puni samopouzdanja i vjere, pobijedili laganog favorita Grčku i sada imaju odličnu priliku u naredne tri utakmice izboriti SP, a ja vjerujem da je ovoga puta neće ispustiti. To sve su apsolutno zasluge Safeta Sušića, a s njim na kormilu osobno smatram da BiH i u Brazilu može biti ugodno iznenađenje prvenstva. Imaju veliku podršku, ogromno zajedništvo igrača koji izuzetno kvalitetno igraju na svim utakmicama, a Džeko im daje i klasu više te ih predvodi kao ekipu."

Zašto nema domaćih igrača iz Premijer lige u reprezentaciji?

"Pa to je prvenstveno zbog toga jer igrači iz Premijer lige ne posjeduju potrebnu kvalitetu za tu razinu nogometa, no za to je najviše kriva jako loša infrastruktura u BiH nogometu, ali ima tu još problema i situacija je vrlo kompleksna. U reprezentaciji moraju igrati oni najbolji, a u Premijer ligi uglavnom igraju mlađi igrači, s kojim je općenito vrlo teško napraviti dobar rezultat. Igrači se u BiH moraju brinuti sami za sebe što se tiče svega osim onog što financijski dobiju iz ugovora, nemaju uvjete za napredak i uspijevaju tek kad odu van, ali mora se znati da je većina tih igrača, koji su sada reprezentativci, nekad igrala u BiH pa i u Premijer ligi. Također, imao sam priliku u Šibeniku trenirati Zeca i Alispahića koji su došli iz hrvatske lige na širi spisak reprezentacije, što je veliko priznanje kvaliteti tih igrača i Šibeniku i meni kao treneru. A tako i ovi mladi igrači iz Premijer lige bivaju priključeni reprezentaciji barem na širem popisu, što je opet veliko priznanje i njima i ligi."

Koje biste igrače iz bosanskohercegovačke reprezentacije i lige imali u svakoj momčadi koju vodite da možete, dakle da imate neograničena novčana sredstva, a koje iz hrvatske?

"Iz reprezentacije BiH to je sigurno Džeko jer je on zbog više objektivnih razloga najbolji igrač te ekipe. A sigurno da nije loše imati i jednog Pjanića koji mi se sviđa kao igrač, koji je 'šmeker' s loptom, zna podvaliti i lucidno odigrati dodavanje te ima i jako dobar šut, dakle igrač koji radi razliku. Iz Premijer lige, meni je najbolji dojam ostavio mali Zolotić iz Željezničara, zadnji vezni koji se nažalost baš na našoj utakmici ozlijedio teže i slomio nogu. Svakako mu želim brz oporavak i ako bih volio kojeg igrača u svojim ekipama, to je onda taj Zolotić. Iz hrvatske lige bih uvijek volio imati tog Ibriksa iz Osijeka, kojeg sam želio dovesti i ovdje u Zrinjski, te iz Splita Marija Kvesića koji je također igrač po mom ukusu."

Reprezentacija Hrvatske

Komentar akcija hrvatske reprezentacije nakon odlaska Slavena Bilića i dolaska nove garniture na njegovo mjesto?

"Prije svega, novom izborniku nije bilo lako preuzeti reprezentaciju nakon dobrih rezultata Slavena Bilića, protiv Švicarske je želio napraviti odmah velike promjene pa je doživio debakl. Tada je vidio da to tako ne ide i vratio se otprilike na ono što je imao Bilić, sustav te sastav, i tada se sve bolje posložilo. Poznavajući Igora Štimca, mogu reći da je on 'fajter', da ne odstupa od svojih zamisli i mišljenja i mislim da je dosad odradio dobar posao, no treba ipak reći da nije dobro to što mi svi mislimo u Hrvatskoj da je to normalno konstantno ići na europska i svjetska prvenstva. A to nije samo tako i zato trebamo biti i sretni i ponosni na ono što imamo. Treća stvar, pogotovo u usporedbi s BiH reprezentacijom, mi smo dobili možda i najsloženiju grupu u ovim kvalifikacijama. Belgija unazad 30 godina nije imala ovako potentnu ekipu, ne mladu kako se govori, već reprezentaciju čiji igrači tek ulaze u najbolje i najzrelije godine. Tu će nijanse odlučivati iako su oni sada u velikoj prednosti."

"Mi smo imali protiv Škotske četiri velika i sjajna tehničara - Kovačića, Perišića, Rakitića i Sammira. A tko će tu destrukciju raditi? E, tu ja nikad ne bih izostavio Vukojevića. No, to je samo moje mišljenje."

"Međutim, povijesno gledano, moram reći da smo mi puno puta odlazili u 'baraž' i iz njega se plasirali na velika natjecanja. Tako da, realno, odlazak u 'baraž' nije katastrofa i mislim da ćemo kroz njega opet otići na SP ako bude potrebno, jer uvijek smo mi znali provocirati sreću i izazivati je, za što bismo na kraju bili nagrađeni. Ipak, uz loš dan, od Škota smo po mom mišljenju poraženi zbog balkanskog mentaliteta 'lako ćemo' jer danas nema u nogometu ništa lako. Lako ne možeš proći ni kroz deset čunjeva ako nisi koncentriran, a kamo li pobijediti jednu nogometnu naciju kao što je Škotska."

Sammir u reprezentaciji?

"Kad govorimo o Sammiru iz konteksta hrvatske nogometne lige - on je naš najbolji igrač. Što se tiče reprezentacije, on u startu nije dobro prihvaćen u hrvatskoj javnosti. Možda nije bio najbolji 'tajming' za njegovo pozivanje u reprezentaciju, ako bi ga ikad i bilo, no sigurno je da je zadnje tri godine Sammir najbolji igrač u Prvoj ligi. No, za Sammira ćete morati izbornika pitati, kod mene se ne radi o njemu, ali ja nikad u ekipu koju vodim ne bih uzeo više od dva igrača za istu poziciju, dok ih mi uz Sammira imamo četiri za tu poziciju. Ali to je moje mišljenje, a izbornik zna zašto mu je Sammir trebao. Ja uvijek želim imati dva konkurenta za jednu poziciju i neka se bore, dok mi treći ili četvrti igrač na istoj poziciji mogu samo stvoriti probleme. Ipak kažem, ako je naš najbolji igrač u ligi, a Sammir to jest, onda zaslužuje biti u kadru reprezentacije u svim kontekstima govoreći. Sad, zaslužuje li igrati ili biti na klupi ili sjediti na tribini - o tomu odlučuje izbornik."

HNK Šibenik

Za vrijeme boravka Branka Karačića u HNK Šibeniku, klub iz Krešimirova grada bilježio je najbolje uspjehe u svojoj povijesti. Šibenčani su imali izvrsnu generaciju mladih igrača, ukomponiranih po Karačićevim vodstvom u sjajnu ekipu s nekoliko pojačanja baš iz BiH. Tada je, u sezoni 2009./2010., Šibenik izborio i Europu, praktički bio bolji i od Hajduka te blizu Dinama, no odlaskom Karačića, sve se raspalo te je taj klub danas na rubu između Druge i Treće lige...

 

"Iz razdoblja sa Šibenikom, najviše mi je žao što nismo osvojili Kup kada nas je porazio Hajduk. Još nisam pogledao tu drugu, odlučujuću utakmicu kada smo ostali drugi i nismo uzeli to Rabuzinovo sunce, ali me za Šibenik vežu lijepa sjećanja jer smo dugo vremena bili jako blizu Dinamu, igrali smo Europu... A sad, ovo što se dogodilo meni je vrlo teško shvatiti, pogotovo kad gledam s distance od prije tri godine kada sam u klubu pisao njegove najbolje dane. Šibenik je, umjesto da napravi jedan iskorak, s Blaževićem na golu i uz Dinamo najbolju obranu koju smo imali s Budišom i Vidićem koji nakon te sezone odlaze bez odštete u Split, što je meni nepojmljivo, kao što mi je nepojmljivo da i Ademi ode bez kune odštete, nepojmljivo mi je da nakon toga odu i Alispahić te Bačelić-Grgić, a ništa se ne zaradi te igrači po šest-sedam mjeseci ne prime plaću..."

" Ni danas mi nije jasno što se dogodilo sa Šibenikom, novca nikad previše nije ni bilo, ali kada se imalo, nije išlo na bolje. Svi smo čekali da se Zec proda i kada se on prodao, što smo svi mi i željeli, nije bilo napretka, a dopustilo se ono što se nije smjelo dopustiti - da jedan Vidić, Budiša, Ademi i drugi odu za nula kuna. Sigurno je da je za to odgovoran isključivo rad Uprave kluba, jer kao što je nosim odgovornost za rezultat, tako i Uprava nosi odgovornost za te stvari, koje nisu dobro odrađene. Ja imam sa svima njima dobar odnos i imao sam ga i tada, ali sam im uvijek govorio da to što rade nije dobro ni za mene kao trenera ni za klub, jer sam uvijek govorio svoje mišljenje. No, ja sam brzo otišao u idućoj sezoni, nakon samo par kola, i sada se ispostavlja da sam bio u pravu. Bilo je nama rečeno svašta o brojnim pojačanjima, no sve su bila samo pusta obećanja. Na kraju sam ja 'digao sidro' i vidio da to neće ići dobrim putem i sada mi je žao kad vidim što se sa Šibenikom dogodilo. Jer i danas mislim da je Šibenik imao ogroman potencijal da krene jednim drugim putem, putem uspjeha. Ne znam zašto se Šibeniku dogodilo to što mu se dogodilo, da li je to iz neznanja ili iz nekih drugih razloga, da li se to moralo dogoditi, ali stvarno mi je jako žao što se sve to tako raspalo..."

Razgovarao: Ivan Dominik, hrsport.net