Alex Caruso - junak utakmice koji je Nikolu Jokića ostavio bez titule

Oklahoma je uspjela obraniti status favorita i izborila finale Zapadne konferencije. U sedmoj utakmici Thunder je očitao pravu košarkašku lekciju Denveru i slavio s uvjerljivih 125:93, a junak utakmice bio je Alex Caruso.

Svi oni koji nisu gledali utakmicu sigurno će se upitati kako je to Caruso bio junak kada je postigao samo 11 poena uz po tri asistencije i ukradene lopte, pored Shaija Gilgeous-Alexandera (35p, šut 12/19, trice 3/4, 4a, 3s, 3uk) i napokon probuđenog Jalena Williamsa (24p, 7a, 5s, šut 10/17), ali ono što je Caruso napravio u ovoj utakmici u obrani na Nikoli Jokiću spada u udžbenike kako se igra obrana. Ili u one kako suci nekim igračima dopuštaju svašta, ovisno s koje strane gledate – jest li navijač Thundera ili Nuggetsa, prenosi Jutarnji.

Caruso zaustavio Jokića kao nitko dosad

Trener Oklahome Mark Daigneault poznat je po tome što je sklon eksperimentirati ovisno o situacijama na parketu. Jasno mu je bilo da je teško zaustaviti Jokića pa mu je fokus u cijeloj seriji bio na usporavanju srpskog centra. Mijenjali su se na njemu Isaiah Hartenstein, Chet Holmgren i Jaylin Williams, koji je u nekoliko utakmica odigrao odličnu obranu na Jokiću, ali ponajbolji igrač današnjice i trostruki MVP se prilagodio na ono što Williams radi i u šestoj utakmici lakoćom igrao protiv njega.

Daigneault je već tada pokušao zaustaviti Jokića s niskim igračima, ali u sedmoj utakmici se praktično odlučio da to radi cijelo vrijeme. Doduše, na početku utakmice je za Jokića bio zadužen Hartenstein, ali kada je s klupe ušao Caruso, dvojbe više nije bilo: najstariji igrač na rosteru Oklahome zaslužio je povjerenje te se 26 minuta borio s Jokićem. To je u prvom poluvremenu radio toliko dobro da je natjerao svojeg trenera da ga stavi u startnu petorku na početku treće četvrtine.

Kako je 15 centimetara niži i 45 kilograma lakši igrač ostavio Jokića na samo devet šuteva iz igre? Plan je bio jednostavan: s obzirom na to da Denver voli igrati tako da srpski centar primi loptu na vrhu reketa ili čak iza linije za tri poena, Caruso je u tim situacijama bio odmah uz njega. Stajao je što je moguće bliže Jokiću, a pri svakom njegovom driblingu bio je na lopti. Ruke su mu cijelo vrijeme radile, a neki će reći i previše – te da je u svakoj obrani napravio barem jedan prekršaj. Ti isti će svako malo reći kako je današnja obrana mekana i kako se 'prije igrala muška košarka'.

Thunderova obrana pretvorila se u roj osa

Naravno da Caruso nije sam mogao čuvati Jokića i tu je do izražaja došla fantastična kolektivna igra obrane Oklahome. Čim bi centar Denvera ostvario bilo kakvu prednost, dolazilo bi do udvajanja, pri čemu su igrači Thundera jako agresivni i cijelo vrijeme pokušavaju izbiti loptu protivniku iz ruke. Izgledali su kao roj osa koji nikako ne odustaje, a u cijeloj priči odlično im je došla ozljeda Aarona Gordona jer je njegov čuvar, Holmgren, mogao na neki način igrati libera te pomagati svakome kome je to bilo potrebno.

Igrom Carusa na Jokiću Denveru je oduzeta i njihova možda najbolja napadačka opcija – igra ‘dva na dva’ Jokića i Jamala Murrayja. Kada bi Nuggetsi postavili takav napad, Caruso bi jednostavno preuzeo protivničkog playmakera kojeg može pratiti brzinom. U tim situacijama ostali igrači Oklahome pazili su na linije dodavanja i sprječavali da lopta dođe Jokiću pod koš. Srbin je na kraju utakmicu završio s 20 poena, 9 skokova i 7 asistencija, ali i samo devet šuteva iz igre.

Caruso je svaki put kada bi odlazio na klupu dobio ovacije publike u Oklahomi, a iako osnovna statistika nije pokazala koliko je dobru utakmicu odigrao, jedna druga jest. Naime, njegov +/- bio je +40, a to je tek treći put u povijesti da je neki igrač imao takvu statistiku u sedmoj utakmici neke serije – i prvi put da je riječ o igraču s klupe.

Konačna pobjeda za Carusa bila bi osvajanje NBA prstena – svog drugog, nakon što je jedan već osvojio s Lakersima 2020. On se teškom mukom uopće izborio za svoju karijeru, jer nakon sveučilišne karijere na Texas A&M nije bio izabran na draftu 2016. Sljedeće tri sezone proveo je između G lige i NBA, odigravši više utakmica u razvojnoj nego u 'pravoj' ligi. U Lakersima je potom pokazao koliko je vrijedan igrač.

U ljeto 2021. potpisao je 37 milijuna dolara vrijedan ugovor s Chicagom, koji ga je prošlog ljeta poslao u Oklahomu u razmjeni u kojoj je Josh Giddey postao član Bullsa.

Oklahoma je prošle godine ispala u drugom krugu doigravanja, a čelni ljudi kluba tada su shvatili da im trebaju iskusniji igrači. Generalni menadžer Sam Presti brzo je reagirao i doveo Carusa, koji je – zajedno s Hartensteinom – podigao plafon Thundera.

Sada ih dijeli još samo osam pobjeda od naslova prvaka. Prva prepreka – Minnesota, večeras od 2:30. Je li Anthony Edwards spreman za Carusa?