Ima li nade za sport u Bosni i Hercegovini?

Ima li nade za sport u Bosni i Hercegovini?
Prvi i najveći problem je bezakonje. Nema nikakve odgovornosti za astronomske dugove koje prave rukovodeći organi klubova, ali i Saveza. Dugovi se gomilaju i prenose od uprave do uprave, a nitko ne snosi nikakvu odgovornost. Pogledajte samo što se događa sa KS i RS BiH. Kako je moguće da se dopusti da dva najtrofejnija košarkaška kluba, dva kluba koja su postavila Bosnu i Hercegovinu na mapu Europe, sarajevska Bosna i tuzlansko Jedinstvo budu u nikad goroj situaciji?! Kako je moguće da se ljudi igraju s takvim imenima i ne snose nikakve posljedice? Ovo je bolna rana za svakoga tko je bar jednom došao u Skenderiju ili Mejdan.
Vi mladi možda i ne pamtite i ne znate, te dvorane su bile krcate kada su igrali Bosna i Jedinstvo! Hoćemo li dočekati da inspekcije sporta djeluju na području cijele Bosne i Hercegovine, ili ćemo nastaviti da tonemo dok naši susjedi donose medalje s velikih natjecanja?
Postojeći Zakon o sportu BiH nije ni jasan, a ni detaljno obrađen kako to dolikuje ozbiljnim državama! Tako u Zakonu u Članu 7 stoji: „Sistemsko stvaranje uvjeta za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata". Voljela bih da neko od ovih velikih stručnjaka koji godinama raspoređuju fondove namijenjene za sport mi kaže koliko je napravljeno sportskih dvorana, stadiona, atletskih staza u periodu stupanja na snagu ovog Zakona na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine?

Još jedna u nizu nelogičnosti koju pod hitno moramo riješiti je navedena u Članu 38 u kojem stoji „Sportaš može da se bavi sportskim aktivnostima amaterski i profesionalno", ali nigdje nije jasno definirano što je amaterski, a što profesionalni sport. I baš zbog toga su najčešće u podređenom položaju naša talentirana djeca kojom se manipulira! Stoga moramo da radimo na izmjenama i dopunama postojećeg Zakona ako želimo da stvaramo sredinu koja će se zadovoljavati medaljama i peharima, a ne samo sudjelovanju na natjecanjima.

Poražavajuće je za jednu zemlju da su bivši vrhunski sportaši potpuno zapostavljeni. Da su njihova zvučna imena, njihovo znanje i iskustvo olako odbačeni. Mi smo jedina zemlja gdje se vrhunski sportaši sami nude da pomognu razvoju sporta u svojoj državi, dok paralelno odbijaju ponude iz inozemstva! Mi smo jedina zemlja u kojoj vrhunski sportaši koji su bili najbolji ambasadori države i koji imaju medalje sa svjetskih i europskih natjecanja i olimpijskih igara nemaju nikakvu naknadu i u velikom broju slučajeva su na rubu egzistencije. To im je hvala za promociju države i sporta u svijetu!

Mnoga se pitanja otvaraju jedna za drugim u ovako neuređenom društvu. Odstupanje teorije i prakse i nemogućnost primjenjivosti određenih Zakona, dovelo nas je u ovu situaciju u kojoj se sport u Bosni i Hercegovini trenutno nalazi. Mladi sportaši odlaze još kao neafirmirani igrači i svoje vrhunske rezultate ostvaruju u zemljama koje cijene sport i njihov talenat, a nerijetko se odlučuju i da igraju za „tuđe" zemlje. Ono što moramo pod hitno uraditi je napraviti kvalitetnu strategiju razvoja sporta u cijeloj Bosni i Hercegovini, s jasnim i definiranim ciljevima. Moramo napraviti popis svih sportskih klubova koji su registrirani po sportskim granama, te moramo znati koje sportske grane su nam najmasovnije, najtrofejnije i najperspektivnije za dalja ulaganja. Sigurna sam da s jasnom strategijom možemo sport, sportaše i sportske djelatnike vratiti na mjesto koje im pripada.

Razija Mujanović