BABO U VELIKOM RAZGOVORU "Hrvatska? Ne znam što reći, nitko me nije zvao..."

Negdje u ovo vrijeme prije godinu dana Bojan Bogdanović je skicirao 2022. godinu od koje je imao ogromna očekivanja. Utah Jazz u kojem je igrao svoju treću sezonu od četiri dogovorene još se nadao kako bi baš ta mogla biti ona prava, Hrvatska je još živjela u nadi da bi se mogla dokopati nastupa na SP, a i čekao je Eurobasket u rujnu, prva kontinentalna smotra nakon pet godina stanke.

Godinu dana kasnije javio se iz svlačionice Pistonsa. S reprezentacijom se ništa nije, ne prvi puta, dogodilo shodno očekivanjima, dok je Bogdanović dobro znao da u Salt Lake Cityju neće čekati istek njegovog četverogodišnjeg ugovora, tim prije jer je Utah Jazz krenuo u veliku rekonstrukciju. Konačno, nakon što je Hrvatska ispala u osmini finala Eurobasketa, baš prije nego li će krenuti kampovi za novu sezonu, stigao je trade. I to u Detroit Pistonse, momčad koja se posljednjih sezona bavila okrupnjivanjem mladih potencijala i koja je tavorila na dnu NBA lige. Usput, Detroit nije ludilo od grada, posebno nakon što je ovaj nekadašnji centar autoindustrije pogodila velika kriza 2008. godine.

Baš za vrijeme Eurobasketa, Bogdanović je postao i otac, na svijet je stigao maleni Luka. I dok je cijela godina prolazila u nekom vakuumu između očekivanja i raspleta, na privatnom planu je cvjetalo. Što je samo popravio start nove sezone. Detroit je gubio, ali je Bojan Bogdanović u mentorskoj ulozi mladoj momčadi igrao po brojkama svoju najbolju sezonu. Ubacuje prosječno 21 poen, skuplja 3,6 skoka i dijeli 2,4 asista. Na prosjeku je od 90-50-40, a to je za svakog šutera u NBA ligi san, elitna liga u kojoj mjesta ima samo za nekolicinu probranih. Odnosno, šutira penale iznad 90 posto, dvojke 54 posto, trice na 41 posto. Elitno...

I takav je Bojan Bogdanović dobio nagradu u vidu novog ugovora. Postojeći mu istječe na koncu sezone, ali sada je u džepu novi, dvogodišnji ugovor koji bi mu trebao priskrbiti 40 milijuna dolara do ljeta 2025. kada će Bogdanović imati 36. Usput, taj ga ugovor ne sputava za neki budući trade, pa je njegovo ime svako malo na meniju procjena onih igrača po koje bi već u sljedećim danima, svakako do veljače, mogli krenuti neki kandidati za naslov. Najspominjaniji su bili Lakersi, postojala je neka priča oko Dallasa, puno se toga vrti, ali za sada se ništa nije dogodilo. I tko zna hoće li, pišu Sportske novosti.

Pa, kako je igrati za momčad koja ima najveći broj poraza u ligi, za mladu, talentiranu, ali i neiskusnu vrstu koja se školuje iz večeri u večer.

- Nije to lako, doista je u momčadi puno mladih momaka, a cijela nam se sezona promijenila onog trenutka kad se ozlijedio prvi igrač, Cade Cunningham. On je igrač oko kojega je kretalo u napadu, pa smo u isto čas postali posve različita momčad. S njim i bez njega nije to isto.

Opet, nekako sa strane izgleda kako je Bogdanović dobro prihvatio tu mentorsku ulogu mladoj momčadi. Skuplja igrače uoči utakmice, okuplja ih na terenu za vrijeme utakmica, dijeli savjete...

- Ima nas nekoliko koji smo ovdje malo stariji, ali je većina momčadi sastavljena od igrača moji su prva, druga ili treća godina u NBA ligi. Ako želimo do bilo kakve pobjede morao jednostavno biti skupa, jer s ozljedom Cadea mi nismo u poziciji da do pobjeda dolazimo na neki individualni talent. Ostaje nam jedino da kao kolektiv, u kojemu je svaka igračka rola važna, pokušamo dolaziti do pobjeda.

Ono što je moralo smiriti Bogdanovića, bila je situacija s produženjem ugovora.

- Čim su me doveli u razmjeni s Jazzom, počeli smo pregovarati oko novog ugovora. Naravno, nisu to laki pregovori, jer se mora paziti na Salary cap, puno je mladih igrača, ali s tim potpisom Pistonsi su dali do znanja kako žele napraviti dobru momčad.

Iako je ime Bojana Bogdanovića cijelo vrijeme u izlogu, stalno se spominje mogućnost nove razmjene?

- Osobno se time ne opterećujem, iako znam da kako se bude bližio deadline u veljači, kako će biti sve više i više priča. Ionako je to nešto na što mi igrači ne možemo utjecati. Nisam mogao utjecati na trade u kojemu sam iz Salt Lake Cityja završio u Detroitu, tako neću niti moći utjecati u bilo kakvim razgovorima koji se budu, ako se budu, vodili sada. Uvijek je to razina dogovora između klubova na što igrači nemaju utjecaj.

Dobro, ali vratimo se na igračku stranu. Bojan Bogdanović je u deset najboljih šutera lige, znači li to kako se može dogoditi da ga pozovu na All-Star, kako bi šutirao trice?

- Mislim da je tako što teško za očekivati. S obzirom na moje godine i momčad za koju igram, mislim da tako što nije realno. Možda sam očekivao poziv dok sam igrao za Jazz, kad sam bio dio tada najbolje momčadi u ligi i kad sam imao sjajne brojke, ali sada, eto, jednostavno se ne nadam više...

Svi skupa svjedočimo izuzetno neizvjesnoj sezoni, u kojoj postoji nekolicina momčadi koja s pravom vjeruje da može do naslova. Kad bi Bojan Bogdanović, koji je osjetio na terenu sve te kandidate za naslov, morao izolirati neke kandidate za titulu, tko bi to bio?

- Svaka prognoza je vrlo nezahvalna u ovoj sezoni, jer je sve baš posve neizvjesno. Tu su svakako Bucksi, ako naravno ostanu zdravi, jer oni i dalje igraju sjajno. Boston je dosta dobar, složili su pravu kemiju, neugodni su. Međutim, tu i ostali, evo Warriorsi koji brane naslov imaju problema s ozljedama, ali ako uhvate doigravanje u kojem će biti zdravi, to je svakako momčad na koju se treba računati.

I pri tome pozicija s koje budu ušli u play-off neće biti presudna?

- Za momčadi koji su naučile pobjeđivati nije važno s koje pozicije ulaze u doigravanje, nije važno imaju li u seriji prednost domaćeg terena ili ne.

Ovih dana smo svjedoci hladne fronte koja je zahvatila SAD. Kako je trenutačno u Detroitu?

- Pa jako hladno. Temperature su bliže minus dvadeset nego ništici. I veliki su problemi s letovima, mi smo imali velikih problema u Atlanti.

No, u Detroit je stigla cijela obitelj za blagdane.

- Samo je stari ostao, svi smo ovdje. A Luka je dobar, raste, ha-ha...

Kako je veliki zaljubljenik u nogomet, tako je i Bojan Bogdanović uživao gledajući put Vatrenih do bronce u Kataru.

- Sve sam gledao, navijao i moram reći da sam doista oduševljen. Prije svega načinom na koji su momci odigrali, načinom na koji su u svakoj utakmici pokazivali pobjednički mentalitet, u kojima su se vraćali nakon što bi gubili i pronalazili put do pobjeda u nokaut utakmicama. Stvarno je to izgledalo impresivno.

Zapravo, uvijek se puno priča o kemiji neke momčadi, ali taj hrvatski put do bronce možda je i najbolje kemija kojoj smo svjedočili u nekoj našoj momčadi. Mjesec dana u kojima baš ništa nije izašlo izvan okvira, emitirana je samo pozitiva?

- Kemiju je u bilo kojoj momčadi uvijek lakše graditi na pobjedama, jer pobjede utječu na atmosferu. Nadovezala se ta atmosfera na onu otprije četiri godine i imali smo sreće da nas je na tom putu pratio uspjeh. Međutim, znam kako je to kod nas u košarci, imamo i mi kemiju, ali uvijek nešto fali. Ovo je doista bilo nešto posebno.

Koliko puta mu je od one sredine rujna do danas kroz glavu prolazila utakmica protiv Finske u Berlinu?

- Mislim da je tu utakmicu rijetko tko pogledao više puta nego sam ja pogledao od tada.

Čisti mazohizam, čini se. I kakav je sada, s odmakom vremena zaključak?

- Bila je velika šansa. Prvenstvo je ispalo takvo da su iznenađenja bila velika i nekako smo i mi osjećali da možemo ući u te tračnice. Imali smo dobar ždrijeb. Finska, pa Španjolska, kasniji prvak, a opet malo je tko očekivao. Evo, i Poljska je završila među četiri. No, opet, nije to bio slučaj za nas, nije niti prvi puta da nam se to dogodilo. I što sam mogao izvući kao zaključak? Lako je biti pametan nakon bitke, naš je zajednički problem taj što mi dugi niz godina ne možemo odgonetnuti naše probleme.

Bojan Bogdanović je prvi puta nakon tog poraza u osmini finala pobjegao od novinara, nije dao niti izjavu, ovo je prvi puta da od Eurobasketa bilo što govori javno.

- Teško je bilo, doista jest, Stvarno smo mislili da možemo daleko.

I negdje na koncu tog puta stoji ona priča koja se provlačila kroz dane Eurobasketa. Je li to doista bilo posljednje natjecanje Bojana Bogdanovića u dresu Hrvatske?

- Ne znam što bih rekao. Rekao sam da je to i dok je još trajao Eurobasket. Ne znam, otkako je završilo nitko sa mnom nije razgovarao. Ne znam...

Aco Petrović se vratio u Savez, sada u ulozi sportskog direktora i privremenog izbornika. Najavio je kako će razgovorati s Bogdanovićem?

- Aco je veliki entuzijast i takvi nam ljudi nedostaju, na bilo kojoj poziciji. Uvijek sam njim imao odličan odnos, bit će tako i dalje. Aci sve najbolje.

A kad bude nazvao?

- Ne znam, teško...

Onako sa strane ostao je dojam da reprezentativni demoni još uvijek stanuju u glavi Bojana Bogdanovića. Također, ostao je dojam da niti sam nije svjestan da više nikada neće zaigrati u najdražem dresu. Opet, neće to biti lak posao za Acu Petrovića, bez obzira na uzajamno uvažavanje. Kapetan i najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije, međutim, nije zaslužio onakav reprezentativni kraj. U nekoj osmini finala, u potpunom rusvaju.