Zašto rupa u Turkmenistanu gori više od četiri desetljeća?

Dok većina požara izgori za nekoliko sati, dana ili tjedana, postoje vatrene stihije koje traju desetljećima. Jedan od najpoznatijih takvih fenomena je plinski krater Darvaza u Turkmenistanu, poznatiji kao “Vrata pakla”, golema užarena jama u pustinji Karakum koja gori više od 40 godina.

Krater je širok oko 60 metara, a njegovo podrijetlo i dalje je predmet rasprava. Prema jednoj teoriji, nastao je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je sovjetska bušotina za plin slučajno probila podzemni džep prirodnog plina. Drugi smatraju da se krater otvorio prirodnim putem još šezdesetih godina.

Kada su geolozi utvrdili da iz kratera istječe metan, odlučili su zapaliti plin kako bi spriječili širenje opasnih plinova i moguću ekološku štetu. Procjenjivali su da će vatra gorjeti nekoliko tjedana, no plamen se nije ugasio ni desetljećima kasnije.

Razlog dugotrajnog gorenja leži u položaju kratera. Darvaza se nalazi iznad velikog naftnog i plinskog polja koje se proteže kroz Turkmenistan i Uzbekistan, zbog čega je krater povezan s golemim podzemnim rezervama metana. Upravo taj plin vatri neprestano osigurava gorivo.

Fenomen je 2013. godine izbliza istraživao kanadski istraživač George Kourounis. Noseći posebno odijelo otporno na visoke temperature, spustio se na dno kratera kako bi prikupio uzorke tla. Ondje je pronašao jednostavne organizme koji mogu preživjeti u ekstremnim uvjetima užarene jame.

Iako su “Vrata pakla” najpoznatiji aktivni požar takve vrste, nisu i najstariji. Podzemni slojevi ugljena mogu održavati požare stoljećima, pa i tisućljećima.

Jedan od najdugovječnijih poznatih primjera nalazi se ispod planine Wingen u Australiji, gdje požar u ugljenom sloju gori više od 5.000 godina. Takvi se požari mogu nastaviti sve dok se ogromne podzemne zalihe goriva potpuno ne iscrpe.