Tasmanijskog tigra žele vratiti uz pomoć torbara veličine miša, ali postoje ozbiljne sumnje

Američka biotehnološka tvrtka Colossal Biosciences i istraživači sa Sveučilišta u Melbourneu pokušavaju razviti tehnologiju koja bi omogućila povratak tasmanijskog tigra. Njihov projekt oslanja se na rekonstrukciju genoma i genetsko uređivanje stanica živog torbara, no dio znanstvenika sumnja da bi takvim postupkom doista bilo moguće obnoviti izumrlu vrstu.

Među važnim rezultatima koje je tim predstavio u listopadu 2024. bili su rekonstrukcija genoma tilacina, više od 300 genetskih izmjena u stanicama dunarta i razvoj metoda potpomognutog razmnožavanja kod torbara.

Tasmanijski tigar, poznat i kao tilacin, bio je torbarski grabežljivac prepoznatljiv po prugama na leđima. Posljednja poznata jedinka uginula je 7. rujna 1936. u zoološkom vrtu u Hobartu. Njegovu nestanku pridonijeli su lov, uništavanje staništa i drugi pritisci povezani s ljudskim djelovanjem.

Genetski tragovi iz sačuvane glave

Istraživači su tada objavili da su rekonstruirali genom tilacina s procijenjenom točnošću većom od 99,9 posto. Ključan je bio iznimno dobro očuvan muzejski uzorak, glava životinje stara oko 110 godina u vrijeme istraživanja, sačuvana u etanolu.

Uz duge dijelove DNK, uspjeli su izdvojiti i molekule RNK. One mogu pomoći u razumijevanju toga koji su geni bili aktivni u pojedinim tkivima.

„S ovim resursom moći ćemo utvrditi što je tilacin mogao okusiti i namirisati, kakav je vid imao, pa čak i kako je funkcionirao njegov mozak”, objasnio je profesor Andrew Pask sa Sveučilišta u Melbourneu.

Više od 300 genetskih izmjena

Plan projekta uključuje primjenu tehnologije CRISPR za izmjenu genoma debelorepog dunarta, malog torbara veličine miša i jednog od živih srodnika tilacina.

Usporedbom genoma istraživači nastoje pronaći ključne razlike između tih životinja, a zatim izmjenama DNK približiti stanice dunarta onima izumrlog grabežljivca. U objavi iz 2024. naveli su da su u stanicama dunarta napravili više od 300 različitih genetskih izmjena.

Predstavili su i metode izazivanja ovulacije te uzgoja oplođenih embrija u uređaju nalik umjetnoj maternici. Takve bi tehnike, prema istraživačima, mogle pomoći i u očuvanju ugroženih torbara, uključujući tasmanijskog đavola.

Genom je samo dio složene slagalice

Nakon predstavljanja tih rezultata dio znanstvenika zatražio je objavu recenziranih radova i podataka koji bi omogućili neovisnu provjeru tvrdnji.

Parwinder Kaur, osnivačica i direktorica organizacije DNA Australia, pozdravila je napredak, osobito u području reproduktivnih tehnologija, ali je upozorila da tvrdnje trebaju pratiti provjerljivi podaci.

Kristofer Helgen iz Australskog muzeja bio je znatno skeptičniji. Prema njegovoj ocjeni, čak je i savršeno rekonstruiran genom samo mali dio onoga što je potrebno za stvaranje životinje.

„Sve što se obećava jest genetski modificirani dunart”, ocijenio je tada za australski ABC.

Pask se nije složio s takvom procjenom. Smatra da je povratak vrste moguć, premda je priznao da istraživače čeka još mnogo posla.

Pitanja o dobrobiti životinja i zaštiti prirode

Projekt otvara i pitanja koja nadilaze genetiku: kako osigurati dobrobit životinja stvorenih u laboratoriju, bi li se one mogle prilagoditi prirodi te bi li dio uloženog novca bilo korisnije usmjeriti u zaštitu danas ugroženih vrsta.

Dok istraživači razvijaju potrebne metode, ključni izazov ostaje pretvoriti genetske podatke i izmijenjene stanice u zdravu životinju koja bi mogla živjeti i razmnožavati se.