Političari, liječnici i policajci najčešće plaćaju za sex

Kroz ovo sklonište je od 2002., od kada ono postoji, prošlo više od 200 žena.

Najčešće su to žene koje su prisiljene surađivati s korisnicima usluga, a koje one nikada ne otkriju, jer su osjetile njihovu snagu i moć. Bosna i Hercegovina je jedno od najčešćih odredišta i tranzita trgovanja ženama na Balkanu. Prema riječima Fadile Hadžić, ravnateljice La Strade, trgovanje ženama je u porastu, a uz žene iz Moldavije, Srbije i drugih zemalja, pojavljuje se sve više domaćih žrtava iz BiH. U ovom skloništu trenutačno boravi jedna žena.

Mnoge prijetnje

“Mi smo tradicionalno-patrijarhalna država gdje je zakon tradicije ispred svih pisanih zakona, pa je kod nas žena kriva za sve što joj se događa. Ona je kao žena diskriminirana te je uvijek gledana kao objekt, a ne kao subjekt”, kazala je Fadila Hadžić, upozoravajući na to da BiH sve više postaje zona velike potražnje žena. S obzirom da se misli da je samo žena žrtva trgovine ljudima, malo se čini da se ovaj problem riješi, no činjenica je da su štićenici La Strade i djeca kao i muškarci. Prvi korak u procesu reintegracije žrtve u društvo je vraćanje samopouzdanja i oslobađanje od straha koji žrtva nosi u sebi.

“Moje štićenice nemaju razloga da se boje za svoj život, no prijetnje postoje, čak sam i ja, samim tim što ih štitim, stigmatizirana. Mnogi nas ne žele blizu, pa su se i susjedi bunili želeći da se odselimo”, zabrinuto je rekla Hadžić, napominjući nužnost potrebe ovakvog skloništa, jer je samo u 2009. na njihovu SOS liniju 1261 pristiglo više od 2000 poziva.

Na pitanje tko su najčešće korisnici usluga, Hadžić odgovara da su to svi oni koji plaćaju, no najčešće političari, liječnici i policajci. Zbog njihove moći žene žrtve ih nikada ne otkrivaju, jer se boje, a Hadžić nije zadovoljna djelovanjem policije HNŽ-a, jer smatra da nije dovoljno educirana u smislu zaštite prava žrtava, pa oni u njoj prvenstveno vide prostitutku. “Zbog toga uopće nisam optimist, jer smatram da je nacionalna sigurnost jedan paravan kako bi se sakrile druge kriminalne radnje u BiH”, rekla je Hadžić.

Projekti u budućnosti

Ona je također upozorila i na probleme financijske prirode. Naime, godišnje je za njihov rad potrebno oko 38 tisuća maraka. No, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nije im dodijelilo novčana sredstva koja su njima bila dodijeljena, a koja su, prema njenom mišljenju, nezakonito oduzeta i dana drugoj organizaciji.

“Ukoliko ne dobijemo nikakva sredstva, kuću nećemo zatvoriti, a ja ću ići od tvrtke do tvrtke i prosit ću kako bismo opstali”, odlučna je Hadžić, jer, kako je rekla, još su mnogi projekti pred njima, a jedan od najvažnijih je i nedavno pokrenuta kampanja obeštećenja žrtve iz imovine korisnika usluga.

Piše: Mirela Tučić